Sad je već potpuno sigurno da će tajni sastanak Vladimira Fabera i Ana-Marije Getoš svoj epilog imati na sudu, no osim 28-godišnje hrabre djevojke koja se prošlog tjedna našla na udaru policije i nekih aktera cijelog slučaja, na optuženičkoj klupi mogla bi se naći i donedavno velika policijska zvijezda Vladimir Faber i njegova suradnica Sanja Sarnavka. Te činjenice proteklih su dana postali svjesni mnogi relevantni faktori u nadležnim državnim tijelima, pa stoga ne čudi da nalaz MUP-ove Unutarnje kontrole, koja već tjedan dana istražuje Faberovu odgovornost, nikako da ugleda svjetlo dana, a glavni državni odvjetnik Mladen Bajić o cijelom slučaju ne želi progovoriti ni jednu riječ. Sve njih zatekla je mlada asistentica Pravnog fakulteta koja je najobičnijim diktafonom snimila nekoliko svojih razgovora koji bi mogli imati dalekosežne posljedice za funkcioniranje mnogih državnih tijela. Jedan od uglednih zagrebačkih pravnika ovako je prokomentirao prošlotjedne događaje: “Zamislite da Ana-Marija Getoš nije snimila svoje razgovore s Vladimirom Faberom i Sanjom Sarnavkom. Da je potom istupila u javnost s tvrdnjama o tajnom sastanku, pogodbi koja je bila ponuđena njezinoj sestri i odnosima između glavnih aktera priče, oni bi se, uz pomoć sebi sklonih institucija i dijela medija sasvim sigurno potrudili diskreditirati tu mladu djevojku i prikazali ju kao luđakinju ili bar lažljivicu. Ona je, međutim, snimanjem svojih razgovora na efektan način uspjela zaštititi samu sebe od takvih optužbi, ali i pokazati javnosti kako funkcioniraju pojedine poluge državnog sustava. Snimke koje je načinila, dakako, ne mogu biti dokaz na sudu, no one već sad imaju golemi utjecaj: velika policijska zvijezda i velika zaštitnica ljudskih prava u samo nekoliko dana postali su predmet prijezira zbog svega što su učinili, a zdravi dijelovi državnog aparata od njih bi se što prije trebali ograditi ako žele sačuvati svoju vjerodostojnost.”

Nakon što je u prošlom Nacionalu objavljen transkript razgovora koji su 29. prosinca u pivnici zagrebačkog Branimir centra vodili Vladimir Faber i Ana-Marija Getoš, istragu oko cijelog slučaja najavili su čelni ljudi države: i predsjednik Mesić i premijer Ivo Sanader. Istovremeno, mlada asistentica na Pravnom fakultetu našla se na udaru dijela MUP-a koji se nekritički trudio zaštititi svog savjetnika ministra, a nju pokušao kriminalizirati i zastrašiti kroz kaznenu prijavu koju je Vladimir Faber brže-bolje sročio vrativši se sa skijanja u Zagreb. Umjesto da istražuju njegovu odgovornost u cijelom slučaju, njegovi policijski kolege u četvrtak 10. siječnja oko 21 sat banuli su na vrata zagrebačkog stana Ana-Marije Getoš i uručili joj poziv na obavijesni razgovor na koji se trebala odazvati već sljedećeg jutra. Ona je, doduše, u petak ujutro došla pred zgradu krim-policije u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici, no pred novinarima je ponovno iznenadila javnost odlukom da se na obavijesni razgovor ipak neće odazvati. Time je izazvala bijes čelnika hrvatske policije, no njihova je ljutnja bila još i veća zbog činjenice da je mlada pravnica u svojem postupku ostala u sferi zakona: nije prekršila ni jednu zakonsku odredbu, a opet je policiji jasno poručila da ju nisu uspjeli prestrašiti.

Dodatnoj zbrci u cijelom slučaju pridonijeli su i sami akteri slučaja, Vladimir Faber i Sanja Sarnavka, te njihovi zaštitnici, koji već danima pokušavaju proturiti tezu o tko zna kome tko stoji iza Ana-Marije Getoš, jer ne mogu podnijeti činjenicu da im se suprotstavila 28-godišnja djevojka koja ih je u samo nekoliko dana potpuno prokazala. Tko je, dakle, Ana-Marija Getoš?

28-godišnja sestra Gordane Getoš-Magdić rođena je 14. studenog 1979. u Ravensburgu, gdje su njezini roditelji živjeli nekoliko godina. Budući da je njezin otac Andrija iz prvog braka u Osijeku imao sina Tomislava i kćer Gordanu, tijekom zimskih praznika bi njih dvoje dolazilo u posjet ocu i obitelji u Njemačku, a ljeti bi Ana-Marija i njezina mlađa sestra Christine odlazile u Hrvatsku na more. Budući da su im roditelji bili politički emigranti, oni nisu mogli dolaziti u Hrvatsku, već bi svoje kćeri poslali zrakoplovom, a potom bi ih u Zagrebu dočekao netko od članova obitelji iz Osijeka. Početkom rata u Hrvatskoj otac Andrija odlučio se vratiti u Osijek, a Ana-Marija i sestra Christine ostale su u Njemačkoj živjeti s majkom. Ipak, 1993. godine roditelji su se dogovorili da se i njih troje pridruže ocu, pa su se tako preselili u Osijek. Ondje je Ana-Marija upisala jezičnu gimnaziju, a kad je 1997. godine razmišljala o nastavku obrazovanja, željela je upisati studij psihologije u Rijeci. Naposljetku je ipak upisala Policijsku akademiju u Zagrebu. Nakon što je stekla zvanje diplomiranog kriminalista, dobila je stipendiju koja joj je omogućila poslijediplomski studij na Institutu Max-Planck u Freiburgu, gdje je u srpnju 2004. i magistrirala s temom o prevenciji međunarodnog terorizma. Iste godine na tom je institutu upisala i doktorski studij. Tijekom jedne od posjeta Zagrebu 2005. godine u Ministarstvu znanosti upoznala je pomoćnika ministra Radovana Fuchsa, koji joj je, u skladu s poznatim stavovima ministra Primorca, predložio da se kao uspješna mlada znanstvenica iz Njemačke vrati u Hrvatsku. Budući da su se te godine popunjavale ekipe za pregovore s Europskom Unijom, Fuchs joj je ponudio zaposlenje u radnoj skupini za znanost i istraživanje. Nakon što je godinu dana provela u Primorčevu ministarstvu, Ana-Marija Getoš počela se javljati na druge natječaje za posao, pa je tako poslala svoj životopis i na Pravni fakultet, koji je početkom 2006. godine oglasio potrebu za predavačem na katedri kaznenog prava. Otada pa do danas Ana-Marija Getoš ondje predaje kriminologiju, dok istodobno u Freiburgu dovršava svoj doktorat.

---

U tzv. slučaj “selotejp” Ana-Marija Getoš uključila se tek u listopadu 2006., kad je njezina starija sestra Gordana završila u pritvoru s teškim optužbama. Kako sama ističe, u srijedu 18. listopada 2006. oko 19 sati, dok je pripremala slajdove za predavanja na fakultetu, iz Osijeka ju je nazvao otac Andrija i rekao joj da je njezina sestra Gordana morala otići na razgovor u policiju. Budući da je Gordanin prvi odvjetnik Radoslav Arambašić u javnosti govorio da članovi Gordanine obitelji rade na njezinu štetu, do Gordane nitko od njih nije mogao doći. Jedino je, i to tek nakon tjedan dana, Ana-Marija Getoš uspjela dobiti dozvolu za posjet, i već u tom prvom susretu Gordana se žalila svojoj sestri Ana-Mariji. U cijeli proces koji se vodi protiv njezine sestre Ana-Marija Getoš se i aktivno, kao pravnica uključila krajem studenoga, kad je postala savjetnica odvjetničkog tima svoje sestre, a prije toga je morala potpisati izjavu pod kaznenom odgovornošću da neće ugrožavati tajnost postupka. To je bio i jedini razlog što je Ana-Marija tek po okončanju tajnosti postupka sačinila detaljnu analizu svih nezakonitosti i nepropisnog postupanja policije u odnosu na njezinu sestru Gordanu Getoš. U nekoliko mjeseci mlada je znanstvenica odaslala na desetke dopisa i molbi za pomoć na adrese mnogih hrvatskih i inozemnih institucija i udruženja, no najčešće nije bilo nikakvog odgovora. Kako sama priznaje, vjerojatno je to bilo i zbog činjenice da se u hrvatskoj javnosti ukorijenio stav da je svaka pomoć za Gordanu Getoš ujedno i pomaganje Branimiru Glavašu. Naposljetku, Ana-Marija Getoš dugačkim se pismom obratila i većini hrvatskih medija, no osim internetskog portala Index i tjednika Nacional nitko joj nije dao barem malo medijskog prostora. Nakon što je sredinom prosinca u Nacionalu objavljen veliki intervju s njom, Ana-Marija Getoš je svojim odmjerenim i argumentiranim stavovima očito postala zanimljiva mnogima, pa i savjetniku ministra policije Vladimiru Faberu, koji je samo nekoliko dana nakon intervjua krenuo u akciju dogovaranja susreta s njom, vjerojatno ni ne sluteći da će mlada 28-godišnjakinja imati toliko hrabrosti da snimi svoj razgovor s policajcem koji se na hijerarhijskoj ljestvici nalazi tik uz ministra.

GORDANA GETOŠ-MAGDIĆ svaki pokušaj pomaganja njoj u javnosti se doživljava kao pomaganje GlavašuA drugi najvažniji akter cijelog slučaja je savjetnik ministra unutarnjih poslova Vladimir Faber. Iako je do prije tjedan dana u javnosti imao imidž policijskog profesionalca neupitne vrijednosti, Faber se organizacijom tajnog susreta s Ana-Marijom Getoš diskreditirao u očima mnogih koji su mu bili blagonakloni. Istini za volju, otkako je u srpnju 2005. poslan u Osijek za načelnika policijske uprave koja bi trebala istražiti ratne zločine u Osijeku, Faber je od prvog dana bio na meti kritika svojeg glavnog osumnjičenika Branimira Glavaša i skupine oko njega. Međutim, u većem dijelu hrvatske javnosti Faber je uživao status profesionalca, a pozitivan stav o njemu iskazivao je i Nacional: 28. listopada 2006. godine upravo je Nacional na naslovnici objavio Faberovu fotografiju s naslovom “Policajac koji je slomio Glavaša”, a u temi broja on je bio prikazan u posve pozitivnom svjetlu. Budući da je protekle godine u više navrata bilo pisano o 10-godišnjoj obljetnici velikog zagrebačkog prosvjeda u znak potpore Radiju 101, tadašnja uloga Vladimira Fabera, koji je spriječio da policijski specijalci nasrnu na građane uvijek je bila spomenuta uz pohvale. Utoliko je mnoge začudila Faberova prošlotjedna izjava da ga Nacional sustavno napada već dvije godine, jer je riječ o očitoj i lako dokazivoj neistini.

Ipak, nakon što je prošlog tjedna Nacional objavio članak o Faberovu pokušaju utjecanja na sudski postupak protiv skupine optužene za ratne zločine u Osijeku, uredništvo je kontaktirala skupina bivših i sadašnjih policajaca koji su, pod uvjetom da im zaštitimo identitet, progovorili i o ne tako blistavoj karijeri Vladimira Fabera. Njegovi kolege najviše mu zamjeraju slučaj iz 1997. godine, kad je bio zamjenik načelnika Policijske uprave zagrebačke. Tih godina u nekoliko zagrebačkih policijskih postaja događalo se da načelnici postaja “friziraju” službene podatke o uspješnosti rješavanja kriminalističkih slučajeva, trudeći se imati što bolji postotak tzv. otkrivačke djelatnosti. To se radilo na dva načina: prvi način bio je da se u službene policijske knjige ne uvode slučajevi za koje nije bilo vjerojatno da će se otkriti počinitelji, pa su tako mnogi spisi punili ladice policijskih načelnika, no službeno nisu ni postojali. Drugi način bio je da se neka kaznena djela pripisuju počiniteljima sličnih djela, pa se tako znalo događati da je, kad bi neki policiji poznat provalnik umro, u njegov podeblji dosje bilo stavljeno još nekoliko provala za koje dotad ne bi bili pronađeni počinitelji, što bi automatski povećalo broj riješenih slučajeva na razini postaje. Tih je godina bilo uobičajeno i pisanje kaznenih prijava bez službenih bilješki o određenim djelima, već su se bilješke prilagođavale prijavi što je davalo prostora za mnoge manipulacije. Ipak, takvoj praksi u policijskim postajama usprotivili su se neki policijski službenici, koji su 1997. o tome napisali predstavku i uputili je tadašnjem načelniku PU zagrebačke i tadašnjem ministru policije, koji su odlučili provesti istragu. Nju je, kako ističu Nacionalovi izvori, tada navodno usporavao upravo Vladimir Faber, no prema drugim izvorima, prošle se godine u okviru predavanja na Policijskoj akademiji on hvalio kako je cijela interna istraga bila uspješno okončana upravo na njegovu inicijativu.

SANJA SARNAVKA Sastala se s Faberom 3. siječnja i već idućeg dana pozvala Ana-Mariju Getoš k sebi u stan, tobože na gledanje DVD-a o ratnim zločinima u OsijekuOtkako je prošlog tjedna pod povećalom javnosti zbog organiziranja sastanka s Ana-Marijom Getoš, Vladimir Faber se još uvijek nalazi na poziciji savjetnika ministra, što znači da će njegov status rješavati novi ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević. Doduše, još tijekom prosinca u nekim je medijima objavljeno da Faber odlazi iz policije u privatni sektor, za šefa sigurnosti njemačkog Lidla, no to i nije posve siguran rasplet događaja. Naime, kako ističu izvori iz MUP-a, Faber je početkom prosinca bivšem ministru Ivici Kirinu uputio službeni zahtjev za mirovanje statusa, odnosno tražio je neplaćeni dopust od godinu dana, iz čega je vidljivo da je htio otići u Lidl, no s mogućnošću da se, ako mu se u privatnom sektoru ne svidi, vrati u policiju gdje bi mu status bio zamrznut. Njegov zahtjev sredinom prosinca je ušao u službenu proceduru, no kako je uskoro Ivica Kirin zbog Markačeva lova na veprove podnio ostavku, Faberov zahtjev jednostavno nije imao tko odobriti.

Sastankom s Ana-Marijom Getoš i ponudom koju je dao njezinoj sestri Gordani Getoš-Magdić Vladimir Faber se kompromitirao i kao član državne Komisije za pomilovanja, budući da je optuženoj nudio svoj angažman u Komisiji u zamjenu za promjenu iskaza. Najnoviji transkript razgovora između Ana-Marije Getoš i Sanje Sarnavke pokazuje da je to dosad bila uobičajena Faberova praksa: prema navodu Sarnavke, sličan je “deal” preko nje Faber nudio i Zadranki Ani Magaš, koja je bila osuđena na osam godina zatvora zbog ubojstva svog supruga Lucijana. Sanja Sarnavka, navodna posrednica u organizaciji sastanka između Vladimira Fabera i Ana-Marije Getoš prošlog je tjedna isprva negirala svoju ulogu u slučaju tvrdeći da je “samo povezala dvije odrasle osobe”. Ipak, tijekom televizijske emisije “Otvoreno” Ana-Marija Getoš reproducirala je audiosnimku koja je pokazala da Sanja Sarnavka ne govori istinu, a kad je mlada znanstvenica javno kazala da je diktafonom snimala većinu svojih nedavnih razgovora sa Sarnavkom, ona nije skrivala nelagodu. Iako je tijekom televizijske emisije ali i u prvim izjavama po objavi transkripta sa sastanka Faber-Getoš Sanja Sarnavka pokušala “spasiti” svog suradnika Fabera lažno tvrdeći da nije on inicirao sastanak s Ana-Marijom Getoš, kad je shvatila da bi audiosnimke mogle pokazati pravu istinu, počela je govoriti istinu. Tako je i u intervjuu subotnjem Jutarnjem listu Sarnavka istinito rekla da joj je Faber, preko zamjenice ravnatelja Uskoka Nataše Đurović prišao i prvi tražio da mu organizira susret sa sestrom Gordane Getoš.

Sastanak u stanu Sanje Sarnavke

ŠefiCA UDRUGE B.a.B.e. imala je u slučaju Getoš veću ulogu nego pokušava prikazati: i ona je pokušala utjecati na iskaz optužene preko sestre Ana-Marije

Iako je prošlog tjedna pokušala umanjiti svoju ulogu u organizaciji tajnog sastanka savjetnika ministra policije Vladimira Fabera i Ana-Marije Getoš, šefica udruge B.a.B.e. Sanja Sarnavka imala je u cijeloj akciji iznimno važnu ulogu: osim kao glavna posrednica u dogovaranju susreta, Sarnavka je nakon spornog susreta organizirala sastanak s Ana-Marijom Getoš kako bi, vjerojatno po Faberovu nalogu, ispitala utisak koji je savjetnik ministra ostavio na 28-godišnju asistenticu na Pravnom fakultetu. Osim diskretnog propitkivanja o susretu održanom dan ranije, i Sarnavka je, doduše na manje suptilne načine, pokušala utjecati na sestru optuženice da Gordana Getoš-Magdić promijeni svoj iskaz na sudu. O tome svjedoči audiosnimka razgovora koji se prije dva tjedna, u petak, 4. siječnja 2008. održao u privatnom stanu Sanje Sarnavke, a koji je snimila Ana-Marija Getoš.
GAY PRIDE Sanja Sarnavka s aktivistima na glavnom zagrebačkom trgu Kao što je Nacional objavio u prošlom broju, tajni susret Vladimira Fabera i Ana-Marije Getoš održao se u subotu, 29. prosinca 2007. uvečer u zagrebačkom Branimir centru. Nakon sastanka koji je trajao do 23.30, Sarnavka je još te noći Ana-Mariji Getoš poslala poruku u kojoj je pita za ishod sastanka. No, nije samo ona Sarnavku izvijestila o proteklom sastanku: vjerojatno uvidjevši da Ana-Marija Getoš tijekom sastanka nije reagirala na očekivani ili zadovoljavajući način, i Vladimir Faber je još iste te noći Sarnavki poslao SMS u kojem je opisao Ana-Mariju Getoš: “Ona je vrlo pametna i racionalna osoba, pomalo subjektivna, ali očekivano. GGM je žrtva, ali pokušat ću joj pomoći.” Nakon toga vjerojatno su i telefonski analizirali uspjeh Faberove misije, te zaključili da tijek sastanka nije baš sasvim išao u željenom smjeru. Zbog novogodišnjih praznika potom se dva-tri dana ništa nije događalo, no, da bi raspravili kako dodatno utjecati na Ana-Mariju Getoš, u četvrtak, 3. siječnja, u centru grada su se Faber i Sarnavka i sastali, te je u šetnji ulicama grada nekome palo na pamet da se pod bilo kakvom izlikom Sarnavka mora što prije nasamo naći s Ana-Marijom Getoš.
Tako je u petak, 4. siječnja Sarnavka u jutarnjim satima nazvala Ana-Mariju Getoš i tobože je pozvala da te večeri u Sarnavkinu stanu pogledaju DVD na kojem se nalazi jedan dokumentarni film o ratnim zločinima u Osijeku. Iako je te večeri planirala otići na jednu studentsku zabavu, Ana-Marija Getoš primijetila je da Sarnavka gotovo inzistira da se njih dvije nađu te večeri, pa je na kraju ipak pristala doći. Oko 19 sati Sarnavka ju je dočekala ispred svoje zgrade i odvela u stan. Prema audiosnimci, DVD koji su trebale gledati te večeri, Faber je trebao preko Ana-Marije Getoš proslijediti Sarnavki, no to se očito nije dogodilo. Može se pretpostaviti da je cijeli nesporazum oko DVD-a zapravo nastao jer je gledanje DVD-a trebalo prikriti pravi razlog Sarnavkina druženja s Ana-Marijom Getoš, to jest da ispita što mlada asistentica misli o svemu što joj je Faber rekao na sastanku održanom u Branimir centru. Nakon što su utvrdili nesporazum oko DVD-a, Sarnavka se latila mobitela i prvo nazvala Fabera: “Čuj, sad sam organizirala projekciju filma o Glavašu uvjerena da si ti dao CD jednoj gospođi… I mi se posjednemo i ja velim daj CD a ona me glupo gleda i veli pa ja sam mislila da ga ti imaš… I sad gledamo jedna drugu i čudimo se… A dobro, ništa, gledat ćemo nešto drugo”, pričala je Sarnavka s Faberom, dok je Ana-Marija Getoš sjedila pokraj nje u Sarnavkinoj dnevnoj sobi. Već tada Ana-Mariji Getoš je cijela situacija počela izgledati čudno, pa se čak dvoumila treba li ostati kod Sarnavke ili otići na studentski tulum na koji je bila pozvana.
Budući da je Faber u razgovoru Sarnavki kazao da taj famozni DVD nije kod njega, nego kod Nataše Đurović, Sarnavka nakon kraja razgovora s Faberom zove mobitelom zamjenicu ravnatelja USKOK-a. Ova joj se isprva ne javlja, a potom uzvraća poziv: “Ja sam shvatila da tvoj dragi ima DVD i da je dao jednoj mojoj poznatoj da ga donese. I ja organiziram danas gledanje dokumentarca i okupismo se mi u sobi i ja joj kažem daj mi DVD, a ona meni kakav DVD… I onda ustanovimo da ga nemamo i da ništa nećemo gledati večeras. I onda sam Faberu poslala poruku zašto nije dao DVD pa veli nemam ga ja, nisam shvatio da ga ja trebam dati, Nataša ga ima. Ti imaš onaj DVD, znaš onaj uradak što ga je Hedl Drago… e da, pa da mi ga samo u ponedjeljak daš samo da ga spržim, da ga na posao poneseš, pa onda ili ja dođem ili dostavu pošaljem da uzme i odmah ti ga vratim za sat vremena”, pričala je Sarnavka s Natašom Đurović.
Nakon tog telefonskog razgovora, Sanja Sarnavka je svoju gošću ipak uspjela zadržati i navesti da razgovaraju o slučaju njezine sestre Gordane Getoš-Magdić. I dok ona govori o svojoj sestri, Sarnavka obrazlaže stanje hrvatskih medija, a kad Ana-Marija Getoš spomene Nacional u pozitivnom svjetlu, kao jedini medij koji je s njom objavio intervju, Sarnavka joj uzvraća komentarima vezanim uz Ivu Pukanića, a pritom ne štedi ni samog hrvatskog predsjednika. Nakon toga, Sarnavka je potaknula Ana-Mariju Getoš da joj priča o sastanku s Faberom. “... mi smo bili pričali tri sata, on je meni tri sata svoju priču pričao, to nema veze s pameću. To je priča da on ide sebe prati iz ne znam kojih razloga, ja nikad neću saznati što se stvarno dogodilo u policiji, ali ovo stvarno što je on meni rekao, a ja hvala bogu baratam sa svim tim satima i datumima, to se uopće ne poklapa s time… Ja uopće nisam stekla dojam… ja mislim da on to radi privatno, bez nečijeg blagoslova i da… nit je on kompetentan, niti ima ovlasti nešto nuditi”, kazala je Getoš. Potom dodaje da joj je na kraju razgovora Faber objasnio svoj utjecaj u državnoj Komisiji za pomilovanja, na što Sanja Sarnavka otkriva da slučaj Gordane Getoš nije jedini slučaj na kojem su Sarnavka i Faber zajednički “surađivali”: “Da, to je on meni rekao i za Magašicu, da može pomoći”, kazala je Sarnavka.
Nakon toga njih dvije razgovaraju o Glavašu, Sarnavka odnos Glavaša i Gordane Getoš opisuje kao odnos Adolfa Hitlera i Eve Braun, te stalno izražava čuđenje zašto Gordana Getoš ne želi na suđenju reći kako ju je Glavaš zlostavljao. Sestra optuženice cijelo vrijeme uporno odbija teze o Glavaševom zlostavljanju Gordane Getoš, pa Sarnavka više ne nastoji uvjeriti Ana-Mariju Getoš kako njezina sestra treba govoriti o Glavaševom zlostavljanju, već joj implicitno kaže kako bi Gordana možda trebala i - lagati: “Mislim, ja bi to mogla napraviti, znaš, ako mi je stalo do djeteta, mislim i do nečega.” Upravo tu Sarnavkinu rečenicu Ana-Marija Getoš je pred zabezeknutom Sarnavkom preko diktafona reproducirala uživo u emisiji “Otvoreno” prošlog četvrtka.

DETALJI RAZGOVORA SANJE SARNAVKE I ANA-MARIJE GETOŠ
Sarnavka o Pukaniću: 'Ja sam njega zajebala k'o konja'

U petak, 4. siječnja oko 19 sati Ana-Marija Getoš došla je u stan Sanje Sarnavke koja ju je pozvala da zajedno pogledaju DVD o ratnim zločinima u Osijeku. Ana-Marija Getoš za Nacional je ukratko opisala što se događalo te večeri.
NACIONAL: O čemu je Sanja Sarnavka povela razgovor kad ste došli k njoj u stan?
- Prvo me je pitala gdje je DVD, što je mene potpuno zbunilo, jer sam mislila, budući da me zvala na gledanje tog nekog filma, da ona ima taj DVD. Kad je shvatila da ja nemam nikakav DVD kod sebe, počela se smijati, a onda je kazala da mi ga je Faber trebao dati. Onda je nazvala njega da ga pita za to.
NACIONAL: O čemu je razgovarala s Faberom?
- Objasnio joj je da smo se mi našli da gledamo taj film, a on joj je valjda tad rekao da DVD nije kod njega, nego kod Nataše Đurović. Sarnavka je onda tu Natašu zvala na mobitel, ali joj se ona nije javljala, pa smo nastavile neobvezni razgovor, a onda je zazvonio njezin mobitel i shvatila sam da ju je nazvala Nataša.
NACIONAL: O čemu su razgovarale njih dvije?
- Sarnavka je ponovila situaciju s DVDom, a kad joj je Nataša valjda potvrdila da je DVD kod nje, Sarnavka je dogovorila da ga Nataša u ponedjeljak uzme sa sobom na posao, a da će ili Sarnavka osobno doći u Uskok po taj film, ili će poslati dostavu po to.
NACIONAL: Kad ste definitivno zaključili da tu večer nećete gledati taj film, o čemu je Sarnavka željela pričati s vama?
- Počela je negativno pričati o medijima. Spomenula je da su Ivo Pukanić i još netko samo podijelili lena i da im je samo profit u interesu, da njima novine služe za pranje novca i stjecanje nekakvog utjecaja, a da nikome nije stalo ni do istine ni do čega.
NACIONAL: Jeste li se složili s njom?
- Ne, ja sam spomenula da mi je upravo Nacional jedini dao šansu da iznesem svoje stavove u intervjuu. Tada mi se učinilo da sam ju iziritirala, jer mi nije palo na pamet da ona ne voli Nacional.
NACIONAL: Po čemu se vidjelo da ste je uzrujali?
- Po tome što je počela žestoko napadati Ivu Pukanića. Rekla je da je on sad u totalnoj panici: „Ja sam njega zajebala k'o konja… Mislim, ja sam njega tako zajebala, on sad osniva nekakvu zakladu za siromašne studente, on sad mora sebi oprat obraz, a to je jako teško. A umrežen je do Mesića, mislim, Mesić je u cijeloj igri isto. To je tako strašno. Kad sam ja to vidjela i posložila, tko je s kim i kako, grozno. Baš pregrozno“. Nakon što je završila priču o tome, pitala me kako je protekao sastanak Fabera i mene.
NACIONAL: I što ste joj rekli?
- Ukratko sam joj prepričala što je bilo, i spomenula sam da je Faber govorio o komisiji za pomilovanja, a onda je ona rekla da je Faber nešto slično nudio i Ani Magaš. Onda smo još malo pričali o cijelom slučaju, a ja sam zaključila da od tog razgovora nema nikakve koristi, pa sam ga polako htjela privesti kraju.
NACIONAL: Što je bilo na kraju razgovora?
Ona je izrekla nešto što me najviše šokiralo. Pričala mi je o situaciji u kojoj se nalazi moja sestra Gordana, a onda je kazala nešto što se meni učinilo kao da bi se Gordana mogla izvući ako slaže i kaže ono što odgovara Faberu.
Drugim riječima, rekla mi je da bi i ona mogla lagati da se izvuče iz zatvora: “Mislim, ja bi to mogla napraviti, znaš, ako mi je stalo do djeteta, mislim i do nečega”. U tom trenutku sam posve jasno zaključila kakva je osoba Sanja Sarnavka.