Objavljeno u Nacionalu br. 636, 2008-01-21

Autor: Dean Sinovčić

EKSKLUZIVNI RAZGOVOR - JAVIER BARDEM

'Radije se skidam gol nego ubijam'

Španjolska glumačka zvijezda Javier Bardem za ulogu ubojice u filmu 'Nema zemlje za starce' redatelja Joela i Ethana Coena prošlog tjedna osvojio je Zlatni globus za sporednu ulogu

Bardem je nakon tri nominacije osvojio Zlatni globus i jedan je od najvećih kandidata za nagradu Oscar za film 'Nema zemlje za starce', koji će se za nekoliko tjedana početi prikazivati u hrvatskim kinimaBardem je nakon tri nominacije osvojio Zlatni globus i jedan je od najvećih kandidata za nagradu Oscar za film 'Nema zemlje za starce', koji će se za nekoliko tjedana početi prikazivati u hrvatskim kinimaJavier Bardem (38), španjolski glumac, prošlotjednim osvajanjem Zlatnoga globusa za sporednu ulogu u filmu “Nema zemlje za starce” Joela i Ethana Coena još jednom je dokazao da pripada samom vrhu svjetske glume. Nakon velikog broja uloga u španjolskim filmovima u devedesetima, kao što su “Šunka, šunka”, “Zlatna muda” i “Živo meso”, gdje je pretežno glumio latino ljubavnike, Bardem se 2000. godine prvi put pojavio u američkom filmu, u “Prije noći”, a za svoju je ulogu proglašen najboljim na festivalu u Veneciji te je zaradio nominacije za Zlatni globus i Oscara. Sljedeća silno nagrađivana uloga bila je ona u španjolskom filmu “Život je more”, za koju je ponovo nagrađen na festivalu u Veneciji, ponovo bio nominiran za Zlatni globus a film je dobio Oscara za najbolji strani film. Ove godine, iz trećeg pokušaja, Bardem je osvojio Zlatni globus i nema sumnje da će biti nominiran za Oscara.

U filmu “Nema zemlje za starce”, koji će se u Hrvatskoj početi prikazivati 7. veljače, Josh Brolin glumi Llewelyna Mossa, siromašnog Teksašanina koji slučajno pronalazi aktovku s dva milijuna dolara nakon što su se narkodileri međusobno poubijali. Bardem glumi Antona Chigurha, surovog ubojicu neobične frizure koji ubija sve oko sebe kako bi došao do tog novca, a Tommy Lee Jones šerifa Bella koji nastoji zaustaviti Chigurha. Ovo je najjednostavniji opis komplicirane radnje filma koji je nastao na temelju istoimene knjige Cormaca McCarthyja. Odmah nakon što je film prikazan premijerno na festivalu u Veneciji, proglašen je najboljim filmom braće Coen koji su do sada snimili filmove kao što su ”Barton Fink” i ”Fargo”.

S Javierom Bardemom razgovarali smo ekskluzivno za Nacional i on se opet pokazao sjajnim sugovornikom s kojim možete razgovarati o seksu, ragbiju i glumi, trima stvarima koje su obilježile njegov život. Nekada je bio ragbijaš, zatim postao slavan po ulogama ljubavnika, potom se okrenuo drukčijoj glumi i postao najtraženiji španjolski glumac u Hollywoodu.

NACIONAL: U filmu se pojavljujete goli. Mnogi glumci, kada pročitaju scenarij, počnu vježbati. Vi ste, čini se, namjerno nabacili koji kilogram viška.
- Jedino što mi je smetalo u scenariju bila je moja frizura. Kada sam je vidio, rekao sam: “Čovječe, potpuno sam sjeban.” Josh Brolin rekao je da je to najgora frizura u povijesti kinematografije, on se doista zna dobro našaliti. To je moja kosa, nije perika kao što neki misle, puštao sam je nekoliko mjeseci. Onda sam dospio u ruke frizera koji me tako sredio da su braća Coen plakala od smijeha. Pitao sam ih što je smiješno i uzeo ogledalo. Zahvalio sam frizeru jer smo zahvaljujući njemu stvorili nevjerojatan filmski lik. Ta frizura pomogla mi je da shvatim kakav bolestan lik moram biti.

NACIONAL: Jeste li s takvom frizurom imali problema s vlastitom taštinom? Hollywoodski glumci ne žele izgledati ružno u filmu.
- Koga uopće jebeno briga ako sam ružan? Znam na što mislite. Katkad jest teško; kada sam se vidio s tom frizurom, i ja sam pomislio “koji kurac je ovo”. Nije lako probuditi se ujutro, pogledati se u ogledalo i ugledati čudovište. Na sreću, to sam bio ja, a ne netko drugi.

NACIONAL: Frizura se može promijeniti u nekoliko minuta, ali višak kilograma koje ste nabacili za ovaj film mora se skidati tjednima ili mjesecima.
- Na snimanju se dogodilo nešto što mi je pokazalo kulturološku razliku između europskog i američkog načina snimanja filma. Kad smo počeli snimati scenu u kojoj sam potpuno gol, svi su počeli okretati glavu od mene, u pauzi su svi trčali da mi dodaju kaput kako bih se odjenuo. Rekao sam da to nije potrebno, osjećao sam se udobno, sasvim normalno, a oni su okretali glavu. Međutim, kada smo snimali scenu u kojoj ubijam ljude, svi su gledali, vrištali od oduševljenja i vikali kako sam bio sjajan. Pitao sam se u čemu je problem. Nije da imam savršeno dupe, ali radije ću gledati nečije dupe nego ubijanje, ali kod Amerikanaca je to obrnuto. Da se vratim prethodnom pitanju, taština u tim trenucima ne može postojati.

NACIONAL: Nakon premijere ovog filma tvrdili ste kako vam je san bio raditi s braćom Coen a oni su tvrdili da su silno željeli snimiti film s vama. Kako je, u tom svjetlu, izgledao vaš susret?
- Prilikom prvog leta u Sjevernu Ameriku, na festival u Torontu 2000. gdje je prikazivan film “Prije noći”, moja bivša agentica pitala me s kim bih želio raditi. Rekao sam joj s braćom Coen a ona mi je odgovorila: “To se neće dogoditi. S kim bi još želio raditi?” Shvatio sam zašto je to rekla. Filmovi braće Coen su duboko američki i u njima nema mjesta za inozemnoga glumca. Kad se pojavila prilika da glumim u ovom filmu, rekao sam “Oh, Bože”, ali oni isprva nisu bili sigurni da je to pravi potez. Mnogo su riskirali s mojim angažmanom. Odletio sam u New York, sastao se s njima i nakon 10 minuta razgovora shvatili smo da će to biti sjajno filmsko putovanje. Znali smo da ću morati poraditi na naglasku, ali osjećao sam se samouvjereno jer sam znao da će mi oni pomoći.


GLUMCI IZ FILMA 'Nema zemlje za starce' Tommy Lee Jones, Josh Brolin i Javier Bardem na dodjeli nagrada Udruženja  filmskih kritičara prošlog tjedna u New YorkuGLUMCI IZ FILMA 'Nema zemlje za starce' Tommy Lee Jones, Josh Brolin i Javier Bardem na dodjeli nagrada Udruženja filmskih kritičara prošlog tjedna u New YorkuNACIONAL: U svim filmskim ulogama izgledate neustrašivo i prepuni samopouzdanja. Jeste li doista takvi na snimanju?
- Upravo suprotno, ja sam tada preplašen, kao i većina glumaca. No uloga Antona Chigurha ostavlja dojam neustrašivosti.

NACIONAL: Kada govorimo o neustrašivosti, je li istina da ste prije glumačke karijere počeli raditi kao striper?
- Čovječe, pa to je bilo samo na jedan dan, ali je kasnije otkriveno i objavljeno u novinama.

NACIONAL: Zašto samo na jedan dan? Zar je bilo toliko loše?
- Upravo tako. I znate li tko me je gledao? Moja majka i sestra. Nastupio sam u diskoteci zvanoj “La Universal” i pozvao sestru, majku i prijatelje. Time sam pokazao da sam imao, kao što i sada imam, dobre odnose sa svojom obitelji. Vrlo smo povezani.

NACIONAL: Imate li još uvijek dva bara u vlasništvu sa svojim bratom?
- Da, još uvijek imamo dva bara u Madridu, zovu se “Mali Bardem” i “Ludo srce”. Od 1990. do 1994. imali smo i jedan u Rio de Janeiru, zvao se “La Ruina”. Našli smo neku kuću, potpuno izgorjelu, i pretvorili je u bar; nismo je obnovili pa se zato zvala “La Ruina”. Moj brat je tamo živio četiri godine, ja bih svratio svakih šest mjeseci. Izgubili smo sav novac, ali bilo je strašno zabavno.

NACIONAL: Do filma “Ljubav u doba kolere” nastojali ste izbjeći uloge velikih zavodnika kako ne biste bili obilježeni kao veliki filmski latino ljubavnik.
- Tako nekako. Prije 15 godina glumio sam u filmu “Šunka, šunka”, koji je bio veliki hit u Španjolskoj, nakon čega sam odustao od takvih uloga jer sam htio da mi karijera ide u drukčijem smjeru. Zahvalan sam i ponosan sam na te filmove, ali nisam želio da od mene traže da glumim uvijek iste likove. To nije bio problem kod Bigasa Lune, mog omiljenog redatelja, to je bio problem s drugim španjolskim redateljima s kojima sam radio.

NACIONAL: Dok niste postali glumac, zanimali ste se za slikarstvo. Jeste li zato prihvatili ulogu u filmu “Goyini duhovi” redatelja Miloša Formana?
- Miloš Forman je legenda, njegovo životno iskustvo, ne govorim o filmskom iskustvu, nevjerojatno je. Međutim, dok ga svi shvaćaju ozbiljno, on samog sebe ne shvaća tako ozbiljno, i time vas zavodi. On može sjesti s vama i satima govoriti o vrlo važnim stvarima i oduševiti vas jer njegov kut gledanja na život je nevjerojatan. Nažalost, španjolski kritičari su sasjekli film. U Španjolskoj takav film ne gledaju samo kao film. Smetalo im je što se u filmu govori engleski, što švedski glumac glumi Goyu, ljudi su prije ulaska u kinodvoranu očekivali nešto drukčije. U Italiji se film ljudima svidio, malo njih ga nije voljelo, ali u Španjolskoj ga nitko nije volio.

REDATELJI FILMA Joel i Ethan Coen tvrdili su da su silno željeli snimiti film s Bardemom, iako je ŠpanjolacREDATELJI FILMA Joel i Ethan Coen tvrdili su da su silno željeli snimiti film s Bardemom, iako je ŠpanjolacNACIONAL: Kako primate kritike? U Španjolskoj ljudi znaju biti zavidni glumcima koji su uspješni u Hollywoodu.
- Svi mi volimo kada nas vole, ali ne želim ovisiti o kritičarima, to bi bilo ludo. Što se tiče mog rada u Americi, ne želim glumiti zvijezdu, ja sam ono što jesam, zato me neki vole a neki ne vole. Tako sam se postavio od početka. Točno je da imam mnogo neprijatelja, ali tko ih nema? Ovaj posao ima jednu zamku, a to je da se glumci često nastoje svidjeti svima. To je nemoguće, osobito kada otvoreno kažete svoje mišljenje o nekom problemu.

NACIONAL: Antoniju Banderasu trebale su godine kako bi dobro naučio engleski jezik. Učite li i vi svakodnevno kako biste brže napredovali u Hollywoodu?
- Nikada nisam uzimao lekcije iz engleskog osim kada snimam film u Americi. Međutim, kada to radim, onda učim brzo. Iskreno, moj engleski nije dobar, ali je dovoljno dobar da mogu razgovarati s vama novinarima. Kada imam mnogo dijaloga u filmu, shvaćam da bih trebao više učiti engleski. Primjerice, nedavno sam završio snimanje filma “Vicky Cristina Barcelona” s Woodyjem Allenom i taj mi je film bio velik izazov. Svaka scena imala je šest stranica dijaloga i k tome Woody Allen je tražio da improviziram. Naime, u filmu se dijelom priča engleski, dijelom španjolski, tako da smo Penélope Cruz i ja miješali jezike u jednoj te istoj sceni, što je bilo zabavno.

NACIONAL: Na koji način balansirate između ludila glumačkog posla i mirnog privatnog života?
- Uz pomoć psihoterapeuta. Šalim se, naravno. Što je ludilo mog posla? To što te ljudi prepoznaju; ne možete nikoga pogledati jer svi gledaju u vas. Volim gledati u druge ljude kako bih naučio nešto iz tuđeg ponašanja i primijenio to prilikom snimanja filma. Ne mogu gledati tuđa ponašanja jer tuđa ponašanja gledaju mene. Često se pitam što to radim da svi ljudi gledaju u mene. To me čini nervoznim. Neobično je to što ljudi misle kako glumci žele biti poznati. Neki od njih da, ali većina ne. Ja se bavim ovim poslom da bih nešto izrazio, ali kada na kraju dana odem kući, kažem kako sam obavio svoj posao. Ne želim da me prepoznaju, čak ni samog sebe ne volim gledati na filmskom platnu. Osobito s tako groznom frizurom kao u filmu “Nema zemlje za starce”. To se događa mnogim glumcima, većina ih je sramežljiva.

NACIONAL: Što je to u vama što vas tjera da se glumački izražavate?
- Opsjednut sam ponašanjima. Svi mi imamo iste želje i strahove, ali pokazujemo to na različite načine.

NACIONAL: Ako vama smeta prepoznavanje na ulici, kako je onda Tomu Cruiseu s kojim ste glumili u filmu “Collateral”?
- U filmu “Collateral” nisam imao zajedničku scenu s Tomom Cruiseom, ali sam imao s Jamiejem Foxxom i on je bio tako pristojan sa mnom. Imao sam samo jednu scenu, snimao sam je dva sata, i to je bilo to.

JAVIER BARDEM kao surovi ubojica Anton Chigurha u filmu 'Nema zemlje za starce'JAVIER BARDEM kao surovi ubojica Anton Chigurha u filmu 'Nema zemlje za starce'NACIONAL: Ako vam je važno ući u lik koji glumite, kako onda izlazite iz njega nakon snimanja filma?
- Ispričat ću vam iskustvo sa snimanja filma “Nema zemlje za starce”. Već 17 godina radim s jednim učiteljem glume. Svake godine odlazim k njemu u školu jer smatram da, kao što slikar mora stalno slikati, tako i glumac mora stalno glumiti. S njim sam uvježbavao ulogu Chigurha i on mi je rekao: “Javier, ovo je prva uloga koju moraš ispljunuti.” Rekao sam mu: “Juan Carlos, zašto, pa nije tako strašna?” On je kazao: “Napravi onako kako sam ti rekao.” Poslušao sam ga i nakon svake snimljene scene vježbao sam 30 minuta kako bih izbacio to nasilje iz sebe. Bilo je nešto neugodno u meni dok sam glumio Chigurha. Dok sam glumio Ramóna Sampedra u filmu “Život je more”, želio sam ga zadržati u sebi jer sam osjetio povezanost s njegovim osjećajima. Riječ je o detaljima kod nekog lika. Nemojte misliti da ću se nakon filma “Nema zemlje za starce” tri mjeseca ponašati kao luđak.

NACIONAL: U djetinjstvu ste igrali ragbi. Koliko ste bili dobar igrač ragbija?
- Ragbi sam počeo igrati kao devetogodišnjak a prestao sam kada sam imao 24 godine. Igrao sam i za španjolsku ragbi reprezentaciju, što je velika stvar jer je ragbi jako popularan u Španjolskoj, nešto kao sumo borci u Japanu. Nedavno sam bio u Španjolskoj i igrao s veteranima, zaključio sam da sam prestar za ragbi. Dok sam igrao ragbi, naučio sam biti dio tima, što je važno za filmsku karijeru. Na snimanju filma mora se osjetiti timski duh i zato imam problema kada osjetim isticanje nečijeg ega. Snimanje filma je timski rad, svatko treba svakoga, ja trebam i dečka koji donosi sendviče jer ako ne dobijem sendvič na vrijeme, bit ću gladan i nervozan, ako sam gladan i nervozan, onda neću dobro odraditi svoju scenu tog dana. Ako loše odglumim scenu, onda će redatelj poludjeti a producent će mu dati otkaz.

NACIONAL: Je li ikada postojala šansa da vam karijera u ragbiju bude važnija od glumačke karijere?
- Karijera u ragbiju ne postoji. Tučeš se na terenu, dođeš doma i zapitaš se zašto uopće igraš tu igru. Sada je nešto bolja situacija nego nekada, sada ragbijaši zarade neki novac. Tri godine sam paralelno igrao ragbi i glumio u filmovima. Kad su se moji filmovi našli u kinima, suparnički igrači su me namjerno tukli više no ikoga. Valjda im se nisu svidjeli moji filmovi.

Suluda frizura

Javier Bardem na sljedeći je način opisao svoj lik iz filma i njegovu neobičnu frizuru: "Postavilo se pitanje kako portretirati čovjeka kojega glumim. Pitali smo se što da napravimo i zaključili da je posebna frizura način da kažemo kako je riječ o luđaku koji je na svoj način normalan. Želio sam ga pokazati kao osobu koja nije od akcije, koja je nespretna, kao kamion, kao čovjeka koji ima slomljenu dušu."

'Romantika može biti otrovna'

JAVIER BARDEM U FILMU 'Ljubav u doba kolere' koji igra u domaćim kinimaJAVIER BARDEM U FILMU 'Ljubav u doba kolere' koji igra u domaćim kinimaNACIONAL: Paralelno s filmom “Nema zemlje za starce” glumite i u filmu “Ljubav u doba kolere”. Zašto ste prihvatili tu ulogu?
- Kako je ne bih prihvatio? Imao sam 14 godina kad sam prvi put pročitao tu knjigu i odmah sam osjetio njezinu ljepotu. Od tada sam je pročitao još pet puta i glumio u filmu u kojem je moja uloga sasvim suprotna onoj u filmu “Nema zemlje za starce”. U filmu “Ljubav u doba kolere” predstavljam ljubav, u filmu “Nema zemlje za starce” mržnju. “Ljubav u doba kolere” je riskantna uloga jer glumim osobu u rasponu od 22 do 75 godina. Ne glumim fatalnog ljubavnika nego pokazujem ljubav kakva bi trebala biti i s tom tezom se, moram reći, ne slažem. Tri puta sam razgovarao s Gabrielom Garcíom Márquezom, čime su se ostvarili moji snovi, i rekao mu da glavni lik 55 godina čeka svoju ljubav i ostavlja život po strani dok je ne dobije. Márquez mi je rekao da je to predivno, ali ja sam mu rekao: “Da, ali život je drukčiji. Ne možeš ostaviti vlastiti život po strani. Nitko ne zna hoće li se ta ljubavna veza raspasti a mi zbog nje ostavljamo život po strani.” Film je romantičan, ali romantika nije uvijek najbolja opcija, romantika može biti otrovna. Treba biti realan u svakom trenutku.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika