ZABAVA ZA MASE Prvih dana nakon aktiviranja ZERP-a mediji su se bavili banalnim slučajem u krivolovu uhvaćene talijanske ribarice 'Antonio Madre''Budite sigurni da HSS neće prihvatiti bilo kakvu promjenu Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. Ne pristajemo na ukidanje ribolovnog pojasa i stvaranje zaštićenog ekološkog pojasa, jer glavni problem na Jadranu je nekontroliran ulov ribe. Jedina koncesija koju smo spremni prihvatiti jest potpisivanje Protokola o privremenoj regulaciji ribarstva, i vjerujem da će naša i talijanska diplomacija to pitanje riješiti u idućih desetak dana. Ali od ZERP-a nećemo odustati ni po koju cijenu”, ispričao je za Nacional jedan od vodećih dužnosnika HSS-a. Pritom je dodao da HSS nije spreman popustiti HDZ-u i Ivi Sanaderu. “Riječ je o temi koju smo prvi otvorili i kada bismo se sada povukli, to bi bio strahovit udarac za budućnost stranke”, smatra taj član vladajuće koalicije.

U HSS-u vjeruju da Italija neće stvarati probleme oko ekološko-ribolovnog pojasa. Nacion alov sugovornik tvrdi da su pogrešne prognoze o blokiranju pregovora s Europskom Unijom jer je rješenje blizu. “Sada je vrijeme za razgovore o nadoknadi hrvatskim ribarima, a to je lako izračunati. Treba samo vidjeti koliko talijanskih brodova dolazi u hrvatske vode i stvar je riješena. A kada uđemo u EU, počet ćemo prave pregovore o tome. Siguran sam da će Europska komisija priznati ZERP.” Ta je izjava u skladu sa stajalištem koje je prošli tjedan iznio Josip Friščić, predsjednik HSS-a. Friščić je rekao da njegova stranka neće pristati na uvođenje nekakvog ZEP-a, kao i da oko te teme neće biti pogađanja. S druge strane, u HDZ-u nisu zadovoljni rezolutnim nastupom glavnog koalicijskog saveznika. Sanader je zainteresiran za nastavak pregovora s EU, a sada ga koči problem nekoliko stotina ribara, koji ionako ne raspolažu kapacitetima za povećanje ulova. Prije desetak dana redakciju Nacionala posjetio je bliski Sanaderov suradnik koji je u neformalnom razgovoru priznao da u Vladi dobro znaju kako su se bespotrebno uvukli u igru sa ZERP-om: “Još prije godinu dana nam je bilo jasno da od te teme nećemo imati koristi, ali pitanje je kako sada izići. Poništavanje saborske odluke ne dolazi u obzir, i jedini izlaz je dogovor s Italijom, a onda bi i Slovenija morala popustiti. Iako se nalazimo u teškom položaju, premijer je dobro napravio kada je Olliju Rehnu rekao da Hrvatska neće odustati od ZERP-a”. Diplomatski izvori u Zagrebu smatraju da je Italija spremna na dogovor s Hrvatskom, a to je nedavno potvrdio i Paolo De Castro, ministar poljoprivrede u vladi Romana Prodija. Novi problem je iskrsnuo zbog ostavke Prodijeva kabineta, međutim Talijani i dalje čekaju konkretan prijedlog iz Zagreba. U načelu, Rim je spreman na dogovor.

Postoji još jedan aspekt ove priče, koji se drži u tajnosti. U srpnju 2007. iz Bruxellesa je u Zagreb upućen prijedlog za održavanje trilateralnog susreta Hrvatska - Italija - Slovenija, uz sudjelovanje predstavnika Europske komisije, na kojem bi se pokušalo pronaći rješenje o ZERP-u. No tada je već trajala predizborna kampanja, i Sanader nije želio počinjati pregovore na kojima bi morao popustiti, jer je smatrao da će tako otvoriti prostor za kritike iz opozicijskih stranaka. Osim toga, za novi sastanak nije bio zainteresiran niti Hido Biščević, koji je 2004. potpisao tzv. Agreed Minutes, u kojem se Hrvatska obvezala da neće provoditi ZERP. Biščević je - nesumnjivo uz Sanaderov pristanak - odgodio sastanak za rujan, ali u to vrijeme kampanja je bila u punom jeku, i nitko više nije imao interesa petljati se s ribarima, ekolozima, oporbom, Talijanima i Slovencima. Sada se vide razmjeri te pogrešne procjene. Također, vrlo su upitne najave ovdašnje vladajuće koalicije o “gotovo sigurnom dogovoru s Talijanima”. Za sada nisu vođeni nikakvi bitni pregovori Zagreba i Rima, a politička kriza u Italiji cijeli proces može odgoditi za nekoliko mjeseci. To znači da postoji velika opasnost da se do ljeta ne riješi pitanje ZERP-a, a time će se nastaviti zastoj u pregovorima s EU.

---

SKUPO PLAĆENA KOALICIJA Josip Friščić, koji ultimativno inzistira na provedbi ZERP-a, i Ivo Sanader, koji nevoljko popušta pritiscima koalicijskog partneraTalijanska politička kriza u velikoj će se mjeri odraziti i na Hrvatsku. Postoje dvije opcije i obje su loše za pregovore Zagreba i Bruxellesa. Prema prvoj, formirat će se tzv. institucionalna vlada koju će voditi predsjednik Senata Franco Marini. Takve vlade traju i po šest mjeseci a za to vrijeme brinu se samo o osnovnim državnim poslovima i organiziranju izbora. Druga opcija je relativno brzo raspisivanje izbora, ali i tada će do formiranja nove vlade s kojom bi Hrvatska mogla pregovarati proći barem tri, četiri mjeseca. Koliko god se u ovom trenutku o tome može isključivo spekulirati, ovakav razvoj događaja kao posljedicu mora izazvati krizu Vlade. Zastoj pregovaračkog procesa ne odgovara Sanaderu, ali on objektivno šteti državnim interesima i razvoju gospodarstva, i pitanje je koliko dugo će u HDZ-u biti spremni trpjeti Friščićevu ucjenjivačku politiku.

U pogrešnim potezima HDZ-ove vlade treba tražiti uzroke prošlotjednih medijskih najava o zajedničkom ulasku Hrvatske i Srbije u EU. Oslonac te teze je u skorom priznanju nezavisnog Kosova, zbog čega bi Srbija trebala dobiti niz beneficija, uz uvjet da na predsjedničkim izborima pobijedi prozapadno orijentirani Boris Tadić. Drugi razlog zbog čega EU želi privući Srbiju zagovornici te teorije pronalaze u snažnim vezama Beograda i Moskve, kao i nedavnom ulasku Gazproma u vlasništvo Naftne industrije Srbije. No na posljednjem sastanku ministara vanjskih poslova EU u Bruxellesu, Srbiji, unatoč snažnom lobiranju, nije ponuđeno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Tome su se snažno usprotivile Nizozemska i Belgija, a kada je riječ o početku pregovora o članstvu, ono se uopće ne razmatra. Naposljetku, gotovo je izvjesno da će Hrvatska u travnju dobiti poziv za NATO, dok se o članstvu Srbije još uvijek ne razgovara.

U takvim okolnostima, Sanaderov osnovni problem ostaje pitanje kako se riješiti ZERP-a, a da ne ispadne kao netko tko daje lažna obećanja. Predsjednik Vlade bi se relativno brzo odrekao te teme, koja uglavnom služi za homogenizaciju biračkog tijela, ali u tom slučaju izazvao bi HSS, a time i krizu Vlade. Početi sukob s koalicijskim partnerima nakon manje od mjesec dana bila bi jako loša poruka, i zato Sanader nastupa tvrdo u kontaktima s EU. Upravo na tom pitanju se vidi koliko je više smisla imala ideja o koaliciji HDZ-a i HNS-a, koja je u jednom trenutku bila prilično izgledna. HNS je jedina relevantna stranka koja izjavljuje da se Hrvatska treba odreći ZERP-a, i da su u ovom trenutku u vlasti, Sanader bi bez većih problema mogao odustati od ribolovno-ekološkog pojasa. Ovako je pristao na kohabitaciju s Friščićevom strankom, a to znači i balansiranje na rubu izolacionizma. Uostalom, pravi problemi u pregovorima tek slijede. Uz pitanje korupcije i pravosuđa, koji su daleko od rješenja, zbog HSS-ovih stavova o moratoriju na prodaju zemljišta i nekretnina, mali su izgledi da Hrvatska zatvori još neka poglavlja.

U svakom slučaju, nema previše razloga za optimizam, i već sada je razvidno da Hrvatska ove godine neće dovršiti pregovore. Još prije manje od dva mjeseca, visoki dužnosnici HDZ-a neslužbeno su najavljivali pobjednosnu strategiju i za iduće izbore. Bili su uvjereni da će 2009. Hrvatska okončati pregovore i dobiti datum ulaska u Europsku Uniju, a u tom slučaju - samouvjereno su najavljivali - Sanader bi raspisao prijevremene izbore i uvjerljivo osvojio treći uzastopni mandat. Danas to zvuči kao popis božićnih želja. Nema nikakvih izgleda za završetak pregovora u idućih 12 mjeseci, a to znači da je najraniji rok za priključenje EU tek 2011. godina. U neku ruku, u HDZ-u su imali pravo, povezujući izbornu kampanju i ulazak u Uniju - jer 2011. se ionako održavaju redovni izbori.

Moćan mali susjed

Slovenska je vlada odlučila ZERP iskoristiti do krajnjih mogućnosti u pogađanju oko neriješenih graničnih pitanja s Hrvatskom. Za sada Slovence ne ometaju kritike kako zemlja koja predsjeda Unijom ne bi trebala koristiti neriješena pitanja za ucjenjivanje susjednih država, kao niti podsjećanja da su i oni proglasili ZERP. Pritom je ta odluka još besmislenija od hrvatske jer Slovenija nema ni more ni ribarsku flotu. Za razliku od Slovenaca, Prodijeva vlada je pomirljivo gledala na ZERP, no ona je pala, a pitanje je hoće li i Berlusconi, ako postane talijanski premijer, biti jednako benevolentan.