RUSKI AMBASADOR kaže da je njegova zemlja zainteresirana za jačanje gospodarske nazočnosti u svim državama regije te da Hrvatska tu nije iznimkaProšlog petka i službeno je potpisan rusko-srbijanski sporazum o energetskoj suradnji. Tim je sporazumom dovršena privatizacija Naftne industrije Srbije, koja će odsad poslovati u okviru ruskog Gazproma. O tome kako će dolazak Gazproma u Srbiju utjecati na regionalno energetko tržište, te koje zajedničke energetske projekte Rusi predlažu Hrvatskoj, razgovarali smo s Mihailom Konarovskim, veleposlanikom Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj.

NACIONAL: Kakav je položaj Hrvatske u strateškim interesima Rusije?
- Hrvatska je naš važan partner u jugoistočnoj Europi. Politički dijalog između naših dviju zemalja dinamično se razvija, što je bilo potvrđeno tijekom posjeta predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina Hrvatskoj u lipnju 2007. U sljedeće dvije godine spremni smo tijesno surađivati s Hrvatskom u pitanjima od međunarodnog značaja u okviru Vijeća sigurnosti UN-a. Dosta su dobri pokazatelji gospodarske suradnje. Za nas je od interesa njeno jačanje i uzajamna korist. Rusija je u cjelini zainteresirana za jačanje svoje gospodarske nazočnosti u svim zemljama regije, Hrvatska tu nije iznimka. Ostvarivanje većih energetskih projekata jedan je od perspektivnih smjerova pronalaženja i učvršćivanja gospodarske suradnje.

NACIONAL: Mijenja li se, prema vašem mišljenju, položaj Hrvatske na regionalnom energetskom tržištu nakon ulaska Gazproma u Srbiju?
- Ulazak Gazproma u Srbiju vjerojatno neće dovesti do bitnih promjena položaja Hrvatske na regionalnom energetskom tržištu. Rusko-srbijanski sporazum o suradnji u oblasti nafte i plina, koji je bio potpisan u Moskvi prije nekoliko dana, predviđa sudjelovanje Gazproma u privatizaciji državne kompanije Naftna industrija Srbije, kao i gradnju magistralnog plinovoda Južni tok kroz teritorij Srbije. Ova dva projekta ne tiču se Hrvatske izravno. Proizvođački kapaciteti NIS-a pokrivaju samo potrebe Srbije i nisu orijentirani na izvoz. Što se tiče plinovoda, ako on bude prolazio kroz Hrvatsku, vaša će zemlja dobivati stabilan prihod od tranzita plina. Postigne li se dogovor o gradnji kraka Južnog toka za potrebe Hrvatske, vaša zemlja osigurala bi neophodne količine plina i za svoju budućnost, kad bude stvorena plinska mreža u Dalmaciji.

NACIONAL: Vode li se razgovori s predstavnicima Vlade RH o gradnji plinovoda koji bi se spojio s budućim magistralnim plinovodom u Srbiji?
- Tijekom posjeta Hrvatskoj u lipnju 2007. predsjednik Putin je hrvatskim vlastima predložio mogućnost prolaska Južnog toka kroz Hrvatsku. Nažalost, na tome je stalo, do danas nismo dobili nikakav odgovor od Hrvatske. Dosad nije bilo nikakvih ozbiljnih razgovora između hrvatskih i ruskih stručnjaka o pojedinostima projekta, iako je ruska strana bila spreman na njih. Možda je takva situacija bila povezana s parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. Nadamo se da će u što kraćem roku doći do takvog sastanka.

PREDSJEDNICI VLADIMIR PUTIN I STJEPAN MESIĆ na energetskom summitu u Zagrebu u lipnju prošle godineNACIONAL: Postoji li zemlja koja bi bila alternativa Hrvatskoj u realizaciji tog plinovoda?
- Već od početka izrade projekta razmatralo se nekoliko varijanata njegova usmjeravanja preko zemalja jugoistočne Europe. Dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu kako bi se vidjelo s kojim zemljama Srbija graniči. Ako govorimo o sjeverozapadnom smjeru, alternativa je svakako Mađarska. Ta država već je odavno izrazila želju da postane svojevrsni distributivni centar za ruske energetske resurse u Zapadnoj Europi. O toj se ideji raspravljalo tijekom boravka Vladimira Putina u Budimpešti u veljači 2006. Slične želje ima i Bugarska, s kojom je Rusija nedavno i potpisala sporazum. I Hrvatska bi mogla postati takav distributivni centar. Drugi krak Južnog toka trebao bi ići iz Bugarske preko Grčke prema Italiji. Sporazum s talijanskom tvrtkom ENI bio je potpisan neposredno prije početka Energetskog summita jugoistočne Europe koji se prošle godine održao u Zagrebu. U Bruxellesu nisu imali ništa protiv tog projekta. Važno je da se ta dva kraka uzajamno ne isključuju, nego se nadopunjavaju.

NACIONAL: Što Hrvatska dobiva, a što gubi gradnjom plinovoda koji bi bio dio Južnog toka?
- Samo dobiva, a ništa ne gubi, jer je tranzit energenata vrlo učinkovita i profitabilna stvar. Izgradi se vod, pušta se plin i vi dobivate stabilan prihod. Puno država bori se kako bi vodovi za energente prolazili baš kroz njihov teritorij. Dovoljno je prisjetiti se situacije kad su neke europske zemlje imale vrlo osjetljiv odnos prema projektu gradnje Sjevernoeuropskog plinovoda, pa su čak pokušavale spriječiti njegovo ostvarivanje. S te strane važno je naglasiti da je plin ekološki puno prihvatljiviji i sigurniji od nafte. Također, važno je znati da, za razliku od Nabucca i sličnih projekata, plinovod Južni tok ima zajamčeno osiguranje resursima.

NACIONAL: U kakvoj su korelaciji projekti plinovoda Južni tok i LNG terminala na hrvatskom Jadranu? Jesu li to komplementarni projekti ili su jedan drugom konkurencija?
- Ako Južni tok bude išao kroz Hrvatsku samo kao tranzit, tva dva projekta uopće nisu nikakva konkurencija. Štoviše, mogli bi biti komplementarni, jer postoji zadatak diverzifikacije izvora energenata za Hrvatsku. Zbog toga je teško govoriti o konkurenciji. No mislim kako najprije hrvatski stručnjaci moraju sami izračunati koja je varijanta za Hrvatsku svrsishodnija - uložiti ozbiljan kapital u gradnju LNG terminala i zatim prevoziti posebno opremljenim tankerima ukapljeni plin iz sjeverne Afrike, ili dobivati plin iz cijevi iz Rusije. Neophodno je, izgleda, uzimati u obzir i ekološke posljedice gradnje LNG terminala na hrvatskoj jadranskoj obali, jer to pitanje je, kao što je poznato, vrlo osjetljivo za hrvatsku javnost.