ENERGIČAN I SKROMAN - Unatoć mladosti, Repušić je već ravnao brojnim orkestrima od Bugarske i Njemačke do SAD-a i Japana, zadržavši pritom skromnostIvan Repušić, 29-godišnji ravnatelj Opere splitskog HNK, voditelj zadarskog Komornog orkestra i docent na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u svojoj matičnoj kući upravo dovršava zadnje pripreme za premijeru “Fausta” Charles-Françoisa Gounoda, predstave koju će režirati Krešimir Dolenčić. Taj veliki projekt iznijet će mlada ekipa već afirmiranih 30-godišnjaka, članova splitske Opere. “Tomislav Mužek prvi put pjeva Fausta, Kiril Manolov prvi put Valentina, Valentina Fijačko prvi put pjeva Margeritu, a ja prvi put dirigiram ‘Fausta’. I najstariji među nama, Ivica Čikeš, prvi put pjeva Mefista”, rekao je Ivan Repušić, Zadranin koji je porijeklom Imoćanin, dirigent koji je u svojoj relativno kratkoj karijeri uspješno ravnao izvedbama čak 14 opera i dvaju baleta, te nastupao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Nagoyi, Tokiju i Karlsruheu. Repušić je dobitnik i više nagrada, a zadnju mu je dodijelilo Hrvatsko glumište 2007. za splitsku operu “La Bohème”. Repušić je poznat po silnoj energiji koju u radu prenosi na suradnike, a ističe da mu je u karijeri znatno pomogao njegov profesor, kolega i vjenčani kum Vjekoslav Šutej.

NACIONAL: Kako se osjećate uoči nove premijere?
- Normalno je da prije svake premijere u kazalištu treba provesti deset sati dnevno. Pripremam premijeru “Fausta” i koncert sa Splitskim komornim orkestrom za Valentinovo, a prije petnaest dana sam prvi put dirigirao i Puccinijevu “Manon Lescaut”. Mladi dirigent mora dirigirati što većim brojem opernih naslova, mora skupiti iskustvo i repertoar, kako bi mogao graditi karijeru.

NACIONAL: Kojim ste sve predstavama ravnali od 2002. otkad ste dirigent splitskog HNK?
- Ravnao sam u Splitu u šesnaest naslova, četrnaest opera i dva baleta. Među njima su Donizettijeve opere “Lucia di Lammermoor” i “Ljubavni napitak”, Verdijeve “La traviata” i “Nabucco”, Gotovčev “Ero s onoga svijeta, Hatzeov “Povratak” te Leoncavallov “Pagliacci”, te baleti, Čajkovskijev “Ščelkunčik” i Minkusov “Don Quixote”. “Faust” je moja deveta premijera i za nju imamo jako dobru domaću postavu pjevača iz splitske opere, Mužek, Čikeš, Manolov, Valentina Fijačko, Terezija Kusanović. Imamo dvostruku podjelu, s dva vrsna mlada slovačka pjevača, Peterom Bergerom i Ondrejom Mrazom. Svi “Fausta” prvi put radimo - pjevamo, dirigiramo, režiramo. Prosjek ekipe je 30 godina, Čikeš je najstariji. “Faust” već dvadeset godina nije bio na repertoaru splitske Opere. Zadnji put 1987., kada ga je režirao Petar Selem a dirigirao je maestro Loris Voltolini, i kada je predstava postigla veliki uspjeh. Izvodila se i u Zagrebu. Želio bih da naše najbolje produkcije, poput “La Bohème” ili “Manon Lescaut”, gostuju pred zagrebačkom publikom, a “Karmelićanke” dođu u Split. To opere ne mogu same, jer nemaju novca. Bitno je da smo na “Faustu” okupili kreativni autorski mladi tim na čelu s Krešom Dolenčićem kao režiserom i sa mnom.

NACIONAL: Je li neobično da vječnu priču o potrazi za mladošću i životom i ugovor s đavlom potpisuje tako mlada ekipa?
- Možda. Ali svi imamo skrivenu želju za nečim što nam je u životu nedostižno. Mislim da život treba živjeti i iskoristiti ga u svakom pogledu, jer je vrijeme jedini izvor koji se ne obnavlja. Svako razdoblje života ima svoje čari, i zato treba raditi i voljeti to što se radi. Cijeli tim na čelu s Dolenčićem pokazat će zanimljivu viziju “Fausta”, u kojoj nema Valpurgine noći, scenografija je minimalna, ali će se iskoristiti videoprojekcija. “Faust” se ne izvodi često jer je zahtjevan. Ali siguran sam da će ovu predstavu publika dobro primiti. Ne trebamo samo postavljati Verdija i Puccinija, nego i ruski, francuski i njemački repertoar.

---

NACIONAL: Je li prednost ili mana što ste uz to i ravnatelj Opere splitskog HNK?
- Ravnatelj sam već drugu sezonu, godinu i pol dana odgovaram za cjelokupni program i izvedbe. Mislim da to nije nedostatak, iako me posao ravnatelja dosta okupira. Imam podršku uprave i jako dobro surađujem s intendantom Milanom Štrljićem. Usto, proteklih pet godina s nama u timu je kao umjetnički direktor radio i Petar Selem. Na sreću, lišen sam administrativnog dijela posla. Istina je da sam najmlađi dirigent koji je postao ravnatelj Opere, ali svi dirigenti prije mene bili su ravnatelji Opere - Šutej, Bareza, Lipanović, Zlodre.

NACIONAL: Kako to da ste toliko postigli sa samo 29 godina?
- U inozemstvu i mlađi dirigenti postaju glavni umjetnički direktori u mnogim kazališnim kućama. Kod nas tek treba na direktorskoj poziciji odvojiti umjetnički od administrativnog dijela posla. U Njemačkoj je jasno određen put do glavnog muzičkog direktora - prvo korepetitor, potom drugi i prvi dirigent, pa tek tada direktor. Ja sam preskočio te stvari zbog našeg ustroja i povjerenja koje su u Splitu imali u mene.

S INVOM MULOM za njena nedavnog gostovanja u HrvatskojNACIONAL: Slažete li se s ocjenama da Opera splitskog HNK zadnjih godina stalno napreduje?
- Za to je po meni presudan kvalitetan izbor i dolazak novih mladih pjevačkih snaga. U našem ansamblu je Tomislav Mužek, koji je stigao u Split 2002., baš kao i ja. Za njegov dolazak zaslužni su intendant Štrljić i Vjekoslav Šutej, ponešto i ja. Prvi projekt koji smo radili Šutej, Mužek i ja bio je Donizettijev “Ljubavni napitak” u kojem se Tomislav Mužek jako iskazao. Prošlogodišnji dolazak Valentine Fijačko i Kirila Manolova smatram našim velikim uspjehom. Split ima još mladih snaga, Tereziju Kusanović i Sašu Jakelića, i nadam se da će biti sve više splitskih pjevača. Iskustvo se stječe na daskama, a naša volja da napravimo što bolje možemo je velika.

NACIONAL: Kako biste usporedili splitsku Operu sa zagrebačkom?
- To je jako teško mjeriti, jer zagrebačka Opera je uvijek respektabilna. Ali volio bih da zagrebačka, splitska, riječka i osječka Opera budu međusobno bliže, kako bi se najbolje produkcije svakog teatra mogle vidjeti u svim hrvatskim gradovima. Ministarstvo kulture trebalo bi podržati takve projekte, sezona bi bila bogatija u sva četiri centra. Zagrebačka Opera postigla je fantastičan uspjeh s “Karmelićankama” s kojima se može predstaviti bilo gdje na svijetu. Riječka Opera je imala lijep uspjeh s “Giocondom”. Svaka Opera zna napraviti jako uspješnu predstavu, ali i lošu. Nastojimo biti što profesionalniji, ali je istina da splitska Opera ima znatno veće probleme od ostalih.

NACIONAL: Koji su to problemi?
- Mi nemamo popunjen ni zbor, ni orkestar. Unatoč tome što naš orkestar i zbor broje upola manje članova nego što bi trebali, godinama dobivamo za njih priznanja. U njima mnogo glazbenika radi honorarno jer su zaposleni po glazbenim školama i na Akademiji. Jedini logični termin za probe je večernji. Iznos koji odlazi na vrlo skromne honorare je pozamašan. Siguran sam da bi s tim novcem naš intendant Štrljić mogao udvostručiti premijere.

NACIONAL: Je li zato pokrenuta velika akcija prikupljanja instrumenata za orkestar Opere?
- U suradnji HNK i Slobodne Dalmacije provodi se akcija da svaka veća tvrtka u gradu kupi po jedan novi instrument. Veći dio instrumenata je osobno vlasništvo glazbenika ili su posuđeni. Oni koje imamo u lošem su stanju. Pokrovitelj akcije je premijer Ivo Sanader, kao naš bivši intendant. To će uvelike smanjiti naše muke. Fagot stoji više od 20.000 eura, što umjetnik s plaćom od 5000 kuna mjesečno ne može kupiti.

NACIONAL: Želite li u Splitu jednom dirigirati Wagnerovom operom?
- Jako volim Wagnera. Ali za njega treba osigurati mnogo uvjeta, prvo pjevače, onda veliki zbor i orkestar. U Splitu se ne mogu postaviti sve Wagnerove opere. Ali zašto ne postaviti “Ukletog Holandeza” na Splitskom ljetu? Na idućem Splitskom ljetu na Peristilu ćemo izvesti Verdijeva “Don Carlosa”. To je atraktivna predstava i jedna od najmonumentalnijih opera uopće.

GLAZBENA OBITELJ - Mladi dirigent sa suprugom Katjom, pijanisticom, i kćeri LucijomNACIONAL: Zašto ste postali dirigent?
- Školovao sam se u Glazbenoj školi “Blagoje Bersa” u Zadru. Prvo sam počeo svirati klavir u osnovnoj glazbenoj školi, u srednjoj sam upisao teoriju, vodio crkveni zbor u Sv. Frani. Moji roditelji su porijeklom Imoćani, koji su se doselili 1970. u Zadar. Majka Mara me rodila u Imotskom, ali u Zadru sam živio do 18. godine. Iako slijep, moj otac Vinko završio je pravo, povijest i filozofiju, i na mene je prenio mnoge interese. Usadio mi je veliku energiju i volju za životom. Nakon srednje škole upisao sam Muzičku akademiju u Zagrebu, kod profesora Igora Gjardova. Nakon što je on otišao u mirovinu, preuzeo me maestro Vjekoslav Šutej, kod kojeg sam diplomirao.

NACIONAL: Tko su bili vaši glavni mentori?
- Nakon diplome 2001. otišao sam u Njemačku na usavršavanje k bivšem šef dirigentu Zagrebačke filharmonije Kazushiju Onou. Maestro Ono šef je Kraljevske opere u Bruxellesu, debitirao je u Metropolitanu, a sada u Scali priprema drugu premijeru. Ali u mojoj karijeri i napredovanju najviše mi je pomogao maestro Šutej. I danas me prati i podržava.

NACIONAL: Je li točno da vam je maestro Šutej vjenčani kum?
- Da, on je jedan od krivaca što smo se moja supruga Katja i ja zbližili, postali mladić i djevojka, i konačno bračni par. Skupa smo svirali klavirski koncert na Muzičkoj akademiji, a on nas je na moj poticaj spojio. Od Šuteja treba učiti, jer put dirigenta je i lijep i trnovit. U operi se bavimo ljudskim osjećajima, i koliko god je lijepih trenutaka, postoji i ona druga krajnost, taština i ljubomora. Šutej nas je učio kako se njima othrvati, kako postati otporan i na neuspjehe. Tko prihvati poraz, može se oporaviti i ići u pobjedu. Tako je i u životu. Čovjek treba imati oslonac u obitelji, sigurnost i mir.

NACIONAL: Usavršavali ste se i u SAD-u i Italiji?
- Još kao student bio sam na razmjeni na Indiana University of Pennsylvania. Na tom fakultetu nisam bio često. Četiri mjeseca sam pohađao nastavu, ali sam najviše vremena provodio u Pittsburghu na probama Pittsburgh Symphony Orchestra, jednog od deset najboljih američkih orkestara, kojemu je tada šef dirigent bio Mariss Jansons. Tamo su dolazili i Zubin Mehta i Riccardo Muti. Odlazio sam i u Metropolitan, te u Washington i Cleveland. Sretan sam što me nisu ograničavali. Usavršavao sam se i na Accademia Musicale Chigiana u Sieni. Prije nego što sam 2002. došao u Split, bio sam u opernoj kući “A-theater” u Karlsruheu, gdje se producira dvadeset naslova godišnje.

NACIONAL: Tko vam je uzor u dirigiranju?
- Istaknuo bih Carlosa Kleibera. Drag mi je Zubin Mehta i svi veliki dirigenti Toscanini, Karajan, Bernstein. Svi su oni moji uzori, svatko genijalan na svoj način.

IVAN REPUŠIĆ s nagradom Orlando koja mu je 2007. uručena u Dubrovniku NACIONAL: Bili ste stalni dirigent Oratorijskog zbora Sv. Marka, Cantores Sancti Marci.
- To su bili lijepi zagrebački studentski dani. U zboru sam bio od 1997. do 2001. na poziv maestra Vladimira Kranjčevića. Zbor ima veliku tradiciju. To je moje prvo iskustvo kao dirigenta s ozbiljnim ansamblom, već u tijeku studija. Dva puta tjedno su bile probe, nedjeljom misa i koncerti. Bili smo na turnejama u Švedskoj, Norveškoj, Austriji, po cijeloj Hrvatskoj.

NACIONAL: Kako ste doživjeli nedavni koncert s maestrom Pogorelićem?
- Bio je to uspješan i lijep koncert. Na programu je bila Šostakovičeva Prva simfonija. U drugom dijelu je bio Rahmanjinov kratki koncert za Pogorelića. Bio je to moj prvi nastup uz Ivu Pogorelića. Poznato je da on rijetko nastupa. Zapravo, postojala je enigma hoće li uopće nastupiti. Iako su mnogi tvrdili da je sve to vrlo neizvjesno, ja sam od početka imao intuiciju da će sve biti u redu. Puna dva dana proživljavao sam i prisjećao se trenutaka s toga koncerta. A to je najljepše u našem poslu. Glazba se ne može opisati riječima, nego sama po sebi govori. I kada ona govori iz nas, to je nešto posebno. Za sigurnost dirigenta za pultom potrebno je iskustvo i vrijeme. Autoritet i rad se stječu znanjem. Ako ispred orkestra u svakom trenutku stoji netko tko zna što će napraviti, onda je orkestar siguran i vjeruje mu. Međusobno povjerenje dolazi s vremenom.

NACIONAL: Kako ste se osjećali kad vam je rečeno da ćete sa Zagrebačkom filharmonijom 2005. gostovati u Japanu?
- Tu su mi vijest priopćili Šutej i tadašnji direktor Berislav Šipuš. Bio sam sretan jer je to gostovanje bilo u sklopu EXPO-a. Dirigirao sam na tri koncerta, dva za mlade, u Tokiju i Kyotu, i jednom na EXPO-u u Nagoyi. Probao sam pravi sushi i nije mi se svidio. Draže mi je okrenuti dobrog kovača ili janje, uvijek sam za to.

NACIONAL: U kojoj opernoj kući biste željeli dirigirati?
- Meni je najvažnije dirigirati. Bio bih jako sretan kad bih se razvio do te razine da mogu dirigirati najboljim svjetskim, priznatim orkestrima. Nije mi cilj doći do najboljeg orkestra i vikati da sam došao u najbolju operu na svijetu, nego osjetiti kako to vrhunski muzičari u suradnji sa mnom mogu interpretirati neko djelo. Želim raditi s ansamblima koji će omogućiti dublju viziju u kreiranju jednog djela. Čovjek ne smije imati nikakvo opterećenje. Najvažnije je zdravlje i sigurnost. Ali bit ću zadovoljan da sviram s orkestrima koji znaju i daju sve od sebe. Upoznao sam poznate dirigente kojima je izričit cilj bio doći do pozicije samo u velikim opernim kućama. Siguran sam da takvi ni tada ne bi bili zadovoljni. Naspram toga, ja satisfakciju mogu imati u Splitu, u Zadru, u radu s jednim amaterskim zborom. To ne znači da nisam ambiciozan. Volio bih dirigirati u nekoj poznatoj opernoj kući, ali našim dirigentima je u Europi dvostruko teže uspjeti nego strancima. Borba za pozicije je, nažalost, veći prioritet nego stvaranje kvalitetne glazbe. Sve je više produkcija, sve više se želi zaraditi mnogo novca, a sve manje je vremena da se stvori neka trajna operna vrijednost.

'Uskočio sam u Verdija za sedam dana'

Maestro Repušić debitirao je s operom “La traviata” 2001. u HNK Zagreb o čemu kaže: "Zahvalan sam maestrima Kranjčeviću i Šuteju koji su mi omogućili da kao 23-godišnjak debitiram u velikom kazalištu. Bila je to za mene velika čast, ali i odgovornost. Glavnu sopransku ulogu Violete također je igrala debitantica, Antonija Boroša. I nije nam bilo lako. Jako smo se znojili." Repušić je nastupao i sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom te brojnim komornim orkestrima. Dirigirao je i Festivalskim orkestrom iz Sofije te Sarajevskom filharmonijom, a među nastupima izdvojio bi uskakanje u splitsku predstavu “Simone Boccanegra”. “Dirigent koji je trebao dirigirati se razbolio, pa sam morao zadnji tjedan upasti u tako zahtjevnu Verdijevu operu.
To je bilo sedam neprospavanih noći i učenje partitura. Usto, to je bila prva premijerna predstava u mojem mandatu ravnatelja splitske Opere. Ukratko, veliki stres i veliko nadahnuće. Jako lijepo iskustvo imao sam s 'La Bohème'." Za tu je predstavu dobio i nagradu Hrvatskog glumišta 2007. Unatoč brojnim nagradama i priznanjima Repušić ostaje skroman: "Nikada se ne smije stati, niti umisliti. Dosta sam samokritičan, i premda za sada dobivam vrlo pozitivne kritike, svjestan sam da će jednom doći vrijeme krize gdje ću zaslužiti i neku negativnu opasku.
Danas je ubrzan i privatni i poslovni život, za razliku od vremena u kojem su stvarali kompozitori koje volimo izvoditi. A i ne želim se baviti isključivo glazbom, imam i druge interese. Želim živjeti s obitelji, vidjeti kako mi kći Lucija odrasta. Ima sada godinu i pet mjeseci. Supruga Katja i ja smo oboje glazbenici.
Ona je pijanistica i asistent je na Umjetničkoj akademiji, gdje sam ja docent. Imamo veliku podršku njezinih roditelja koji se brinu o Luciji. Bitna mi je Katjina podrška i svjestan sam da moram imati više vremena za nju."

Biografija

Rođen 1978. u Imotskom od 1997. do 2001. dirigent je Oratorijskog zbora crkve Sv. Marka Cantores Sancti Marci
1999./2000. usavršavao se na Indiana University of Pennsylvania kod Jacka Stampa
2001. usavršavao se na Accademia Musicale Chigiana kod Gianluigija Gelmettija; diplomirao u klasi Vjekoslava Šuteja koncertom sa Zagrebačkom filharmonijom u KD ‘Vatroslav Lisinski’; u HNK Zagreb dirigirao Verdijevom ‘La traviatom’
2001./2002. usavršavao se u Badisches Staatstheateru u Karlsruheu kod Kazushija Onoa
2002. ravnao Dubrovačkim simfonijskim orkestrom na Dubrovačkim ljetnim igrama; na Zagrebačkom ljetu dirigirao izvedbom ‘Carmine Burane’; kao dirigent Opere HNK Split debitirao ‘Ljubavnim napitkom’
2004. na Splitskom ljetu dirigirao operom ‘Nabucco’ za koju je nagrađen nagradom Slobodne Dalmacije; postaje asistent za dirigiranje na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu
2004./05. ‘Lucia di Lammermoor’ Gaetana Donizettija u režiji Krešimira Dolenčića i baletna premijera Minkusova “Don Quixotea” u koreografiji Valentine Ganibalove
Dobitnik je nagrade Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najuspješnijega mladoga glazbenika u 2001.