Maya Azucena hrvatskoj je javnosti postala poznata otkako je prije gotovo dvije godine gostovala na albumu Zlatana Stipišića Gibonnija "Unca fibre" i to u pjesmi "Anđeo u tebi", za što je dobila glazbenu nagradu Porin. Gibonniju gostuje i na nedavno objavljenom dvostrukom CD-u "Acoustic/Electric" i to na četiri pjesme a trenutno je s njim na turneji po Hrvatskoj na kojoj promoviraju spomenuti album. U svo ovo vrijeme, Maya Azucena nije dala nijedan intervju za neke hrvatske novine i, kad smo se dogovorile za razgovor, nisam znala što očekivati. Već na početku intervjua pokazala se kao simpatična i zabavna osoba. Krije godine, puno se smije, gleda u oči dok razgovara s nekim, zna neke osnovne fraze na hrvatskom jeziku i svako malo nešto zapjeva. Nakon intervjua je bez razmišljanja prihvatila poziv da ode s nama na koncert grupe TBF u zagrebačkom Aquariusu a njihova joj se svirka toliko svidjela da me tražila da je upoznam s njima jer im jednostavno mora reći kako su se dojmili je.

EXTRA: S obzirom da je ovo vaš prvi intervju za neke hrvatske novine, kako biste se predstavili našim čitateljima?
- Zovem se Maya Azucena, rođena sam i odrasla u Brooklynu, u New Yorku. Za sebe bih rekla da sam soul-kantautorica, ne samo po vrsti glazbe koju pjevam i pišem - soul, r'n'b - već i po načinu izvedbe, odnosno pjevanju iz duše. I velika sam obožavateljica Hrvatske.

EXTRA: Obožavateljica?
- O, da! Dobila sam priliku upoznati i zemlju i ljude tijekom svih posjeta Hrvatskoj i stvarno sam oduševljena. Zahvaljujući Gibonniju, bila sam u Hrvatskoj nekih deset puta i svaki je posjet bio nezaboravan.

EXTRA: Kako je došlo do suradnje između vas i Gibonnija? Jeste li prvo upoznali njega pa ste zaključili da morate zajedno pjevati ili vam je netko poslao njegovu glazbu?
- Postoje dvije stvari - prva je da glazba govori univerzalnim jezikom i spaja ljude bez obzira na njihovu kulturu, a druga da živimo u svijetu interneta zahvaljujući kojem se ljudi spajaju. Sve je počelo time da je sa mnom, putem maila, kontaktirao Zvonimir Papak Zapp, koji je moju glazbu puštao u svojoj radijskoj emisiji, te mi je napisao kako mu se jako sviđaju moje pjesme. Počeli smo se intenzivnije dopisivati i onda mi je jednom prilikom napisao kako u Hrvatskoj postoji jedan jako popularan glazbenik - Gibonni - koji upravo snima svoj novi album te da mu se čini kako bih upravo ja trebala gostovati na tom albumu. On je istovremeno Gibonniju puštao moje pjesme a meni poslao neke Gibonnijeve, potom su mi poslali glazbu za pjesmu "Anđeo u tebi" i ja sam u New Yorku snimila svoj dio. Dali su mi odriješene ruke pa sam u pjesmu unijela svoj stil što se, kako se kasnije pokazalo, ljudima jako svidjelo. Zato su me u svibnju 2006. pozvali da dođem u Hrvatsku i prvi put nastupim, zajedno sa svojim bendom, kao predgrupa Gibonniju.

EXTRA: Jeste li u to vrijeme uopće išta znali o Hrvatskoj?
- Zanimljivo je da sam u srednjoj školi imala nekoliko vrlo bliskih prijatelja koji su Hrvati i dugo sam, zbog toga, htjela posjetiti Hrvatsku. I onda se dogodio taj poziv, kao sudbina. Nisam znala što očekivati, ali čim sam došla u Hrvatsku, odmah sam se osjećala kao kod kuće.

EXTRA: Tada ste prvi put upoznali Gibonnija. Kakav vam je bio prvi dojam?
- Odmah smo "kliknuli". Shvatila sam da je neopterećen sobom, velikodušan, simpatičan. Tijekom svog nastupa pozvao me na binu da s njim otpjevam "Oprosti". Naš idući susret bio je na njegovu koncertu u zagrebačkom Domu sportova u rujnu 2006. i to nam je bio prvi veliki zajednički nastup, pred nekih dvanaest tisuća ljudi. Sviđa mi se način na koji pjeva, iako ne razumijem tekst, osjećam glazbu i uživam u nastupima.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju Extre.