Veljko BarbieriPrije negoli je Zeus svoga brata Posejdona postavio za vladara svih mora i voda, u doba kad su gotovo svi drevni indoeuropski narodi od Indije do Grčke vjerovali da je zemlja ravna ploča okružena beskrajnim vodama, tim golemim morem vlado je stari Ocean, prvi i vječni bog mora. Na njegovim su obalama stanovali ljudi i hranili se darovima iz podmorja, štujući svoga Oceana koji ih je čuvao kad bi krenuli brodićima u ribolov, ali i kažnjavao iznenadnim olujama, velikim plimama i visokim valovima. Iako su svi njegovi ljudski podanici bili ribari, nije bilo boljega od Glauka, najvještijeg od svih. Kad je postao besmrtan, podučio je vještini ribarenja i kraljevića Diktija s egejskog otoka Serifa, ali ni on nikad nije nadmašio ribarsko umijeće velikog učitelja. A priča o Glaukovoj vještini i besmrtnosti doista je prava ribarska priča. Jednoga dana, kad ga je Ocean velikim valovima koji su se razbijali o hridi sprečavao da isplovi na more, Glauk je lovio udicom u skrovitoj uvali, sjedeći uz obalu. Ispred njega blago namreškana površina mora, a iza njega gaj porubljen mirisnom tratinom. I dok je na pučini bjesnilo more, u zavjetrini zaljeva bilo je mirno. Udica je mlohavo visila iz Glaukovih šaka, ali odjednom ispod površine po ribarskom koncu zastruji trzaj, pa najbolji od ribara potegne udicu i zakvači veliku ribu koju je potezao prema obali, dok se ona okretala oko sebe sve do plićaka čas na tamno srebrnu stranu, a onda bljeskajući bjelinom trbuha.

Izvuče Glauk ribu na obalu i kao baci je iza svojih leđa na tratinu. Lovio je sve do sumraka, a kad se htio uputiti svom domu i dok je skupljao već mrtve ribe, vidje on da je ona koju je ulovio prvu još živa. Začudi se najbolji ribar, a bio je gotovo premro od straha kad ga riba zazove njegovim imenom: “Hej, Glauče, čudiš se što sam još živa? Ali tu ništa nije čudno, jer sva morska bića, kad ih izvuku na kopno, mogu postati besmrtna, ali samo ako ih dotakne vlat čarobnog divljeg koromača. Tako naš otac Ocean nagrađuje svoju djecu. Pa ako ti, koji si okusio svu radost zemaljskog života, želiš postati njegov sin, skoči u more i ondje ostani zauvijek! Kad se pribrao od iznenađenja, Glauka obuzme čudna žudnja, uzme blago ribu s tla i baci je natrag u more, a potom, iako neplivač, i sam skoči i utopi se u slanim vodama. No dok mu je posljednji otkucaj stiskao srce, dogodi se čudo. Iz dubina ustane golemi bog Ocean, dodirom svog velikog prsta daruje Glauku besmrtnost i proglasi ga svojim morskim božanskim pomoćnikom, obdarivši ga i proročkim moćima. Tako je Glauk, najvještiji među ribarima, ali dotad ipak samo običan smrtnik, postao besmrtan. Sad je njegova zadaća bila da štiti ribare i prve pomorce, ali i da čini velika djela, zahvaljujući svojoj sposobnosti da vidi unaprijed. Savjetovao je Jazonu da Herakla oslobodi zavjeta da će Argonaute pratiti sve dok ne otmu Zlatno runo, iako još nije obavio sve zadaće koje su mu trebale priskrbiti besmrtnost. Poslije je čak Glauk pomogao Heraklu nagovorivši Oceana da u sunčanog titana Heliosa izmoli zlatni pehar u kojemu je junak otplovio na zapad i sukobio se sa strašnim divom Gerionom. Velika je dobročinstva počinio besmrtni morski bog Glauk zahvaljujući savjetu one oživljene ribe, koja ga je pratila u svim njegovim pustlovinama, čak i kad je morem zavladao Olimpljanin Posejdon, a Glauk i Ocean postali samo stari zaboravljeni bogovi.