Objavljeno u Nacionalu br. 641, 2008-02-25

Autor: Željko Rogošić, Tanja Simić

DOSSIER: IZVOZNICI

Mali, brzi i uspješni

MALE I SREDNJE HRVATSKE tvrtke nose već 50 posto izvoza i pokazuju da i na zahtjevnom tržištu Europske Unije ima mjesta za kvalitetu, ekskluzivnost i originalnost - bilo da je riječ o proizvodnji jahti, vina, prirodne kozmetike, odjeće ili preradi drva

MLADA EKIPA KREATORA LUKSUZA Direktor AD Brodova Mihael Primorac, direktor proizvodnje Andrija Kalajžić, direktor razvoja Klement Jadrešić, arhitektica Maja Bućan, projektant sustava Leo Ćurin, direktor prodaje Goran Piteša, voditeljica montaže brodova Jela Pavić, šef nabave Denis Miletović, koordinator logistike i nabave Neven Plosnić i menadžer prodaje Ivan OdljinMLADA EKIPA KREATORA LUKSUZA Direktor AD Brodova Mihael Primorac, direktor proizvodnje Andrija Kalajžić, direktor razvoja Klement Jadrešić, arhitektica Maja Bućan, projektant sustava Leo Ćurin, direktor prodaje Goran Piteša, voditeljica montaže brodova Jela Pavić, šef nabave Denis Miletović, koordinator logistike i nabave Neven Plosnić i menadžer prodaje Ivan OdljinUdio malih i srednjih hrvatskih tvrtki u izvozu dosegao je 2007., prema podacima Hrvatske gospodarske komore, gotovo 50 posto - o čemu se prije pet godina nije moglo ni sanjati. Prošle godine pojavilo se 2000 tvrtki koje su počele izvoziti, a poduzetnici koji u HGK dolaze registrirati novu tvrtku sve se češće odmah raspituju koji se uvjeti moraju ispuniti kako bi mogli izvoziti u EU. Malim i srednjim poduzetnicima sve je jasnije da je europsko tržište otvoreno za inovativne i kvalitetne proizvode, da je proboj na njega isplativ, ali i da bez ulaganja u razvoj neće opstati na EU tržištu kada se i Hrvatska nađe unutar njega. Takav pozitivni trend potvrđuje i direktorica sektora za poslovne informacije Lidija Švaljek, ističući da su male i srednje tvrtke osim značajnog izvoza ostvarile i dinamičniji rast od velikih. Poticanje razvoja malih i srednjih tvrtki intenzivira se, priča, u cijelom svijetu, jer vlada trend rasterećivanja velikih tvrtki tako da imaju što više malih podizvođača, koji izrađuju pojedine dijelove potrebne za proizvodnju. Manje tvrtke su agilnije, brže i lakše se prilagođavaju promjenama na tržištima te olakšavaju rad velikim kompanijama, zbog čega postaju sve važniji dio gospodarstva.

U Hrvatskoj sve više tvrtki proizvodi dijelove za velike europske kompanije poput Boscha i Ferrarija, a najviše ih se specijaliziralo za automobilsku i elektroindustriju. Ističe da osim podizvođača među hrvatskim izvoznicima dominiraju tvrtke iz prerađivačke industrije, koje u EU izvoze polugotove proizvode ili one koji su u Hrvatskoj finalizirani.

Tu je najprisutnija metalna industrija te proizvodnja strojeva i uređaja, ali i tekstil, električni uređaji i proizvodi od drva. Visoko kotiraju i prijevoznici te tvrtke koje nude usluge skladištenja robe na putu za EU, ali i prikupljanje sekundarnih sirovina za reciklažu.

Budući da po veličini isporuka ne mogu konkurirati zemljama poput Italije i Francuske, sve je više poduzetnika shvatilo da u EU ima mjesta za kvalitetu, ekskluzivnost i originalnost. Jedan od najboljih primjera je sektor male brodogradnje, unutar kojeg su mali proizvođači čamaca i plovila za razonodu povećali izvoz s milijun kuna krajem ‘90-ih na 50 milijuna kuna danas. Jedna od vodećih tvrtki u tom gospodarskom sektoru je AD Brodovi iz Solina, koja svake godine izveze 70 luksuznih jedrilica tipa “Salona”.

Svake godine ta tvrtka na tržištu EU ostvari profit od 8 milijuna eura, što je veliki uspjeh za mladu tvrtku nastalu u okviru kompanije AD Plastik. Direktor AD Brodova, 35-godišnji diplomirani inženjer brodogradnje Mihael Primorac, tvrdi da su jedrilice “Salona” i gumenjaci “Maestral” najelegantniji i možda najluksuzniji hrvatski izvozni proizvod na europska tržišta. Njihova posljednja jedrilica “Salona 37” u posljednje dvije godine dobila je brojna stručna priznanja i postala hit među talijanskim, nizozemskim, francuskim, španjolskim i hrvatskim jedriličarima. “Salona 37” proglašena je brodom godine ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi i SAD-u.

“Salona” 37, 42 i 34 imaju inovativno inox orebrenje koje preuzima čitavo opterećenje broda. "Na inox orebrenje je naslonjena kobilica i jarbol, što se pokazalo jako dobrim u eksploataciji i u charteru. Najduža je ‘Salona 45’, dugačka 13,55 metara i široka 4,2 metra. To je luksuzno opremljen brod s tri ili četiri kabine. ‘Salona 42’ je vlasnički brod s kojim jedriličari često nastupaju na regatama. Prodali smo je u Francusku, Nizozemsku, Španjolsku i Italiju. Brod se pokazao jako dobar na regatama u Italiji. Upravo pripremamo za izvoz jednu ‘Salonu 42’, s kojom će vlasnik nastupiti na velikoj španjolskoj regati Copa del Rey”, naglašava direktor Mihael Primorac.

Ipak najveći uspjeh je tvrtka AD Brodovi postigla sa “Salonom 37”. “Ona je naš najprodavaniji model. Njezin protutip je dovršen 2005. i tada smo počeli s konceptom inox orebrenja. Na testu u Americi i Europi brod je prepoznat kao jako kvalitetan”, rekao je Primorac. “U tri godine smo proizveli 70 brodova, gotovo svi su izvezeni. Više od 75 posto naših brodova odlazi na europska tržišta. Najjače izvozno tržište nam je Italija. Počeli smo poslovati smo s Talijanima, jer smo počeli s filozofijom: ‘Ako osvojite Italiju, osvojili ste svijet!’ I to se pokazalo točnim. Iako Talijani nisu najbolji jedriličari, ono što su oni prepoznali kao lijep, elegantan, kvalitetan i stabilan proizvod, pokazalo se dobitnim adutom.

I ovoga trenutka je Italija najveće tržište, na koje odlazi 30 posto naše godišnje proizvodnje. Drugo jako tržište nam je Nizozemska, i to je jako dobro, jer su Nizozemci pravi jedriličari. S Francuskom postižemo rezultate bolje od očekivanih. Izvozimo 70 brodova godišnje i od izvoza u EU utržimo 8 milijuna eura godišnje”, rekao je Mihael Primorac.

Budući da im je cilj proizvodnja 120 brodova godišnje, rast će uskoro i broj radnika, kojih trenutačno imaju 100. “Svi smo mlada ekipa, počevši od radnika i inženjera, do uprave, direktora proizvodnje, komercijale i prodaje. Naše vrijeme tek dolazi”, rekao je Primorac.


DIREKTOR GALEBA Stjepan Pezo ima samo 30 godina, a da bi došao na čelo Galeba, napustio je mjesto menadžera za odnose s klijentima u PBZ-uDIREKTOR GALEBA Stjepan Pezo ima samo 30 godina, a da bi došao na čelo Galeba, napustio je mjesto menadžera za odnose s klijentima u PBZ-uDa kvalitetan proizvod popraćen dobrom idejom može lako završiti na policama europskih dućana, potvrđuje i zagrebačka tvrtka Laboratorij dr. Džanić koja proizvodi prirodnu kozmetiku. Ta je tvrtka s 11 zaposlenih 2007. izvezla 30 posto svojih proizvoda, od čega je 15 posto plasirano na tržište EU. Do ožujka ove godine očekuju porast izvoza za više od 50 posto, a ovog su tjedna poslali prvu pošiljku na tržišta na koja im je dosad bilo najteže probiti se - britansko i irsko. Od europskih zemalja dosad su svoje proizvode uspjeli plasirati u Njemačku, Švedsku i Sloveniju, a od ostalih u Kinu, Tajvan, Bangladeš i Saudijsku Arabiju. Trenutačno pregovaraju i s distributerima u Nizozemskoj i SAD-u. Riječ je o proizvodima za intimnu njegu Hygieia te o prirodnoj kozmetici Mirisija koja se bazira na autentičnim hrvatskim biljkama pod geslom “sedam mirisa sa sedam otoka Jadrana”. Tvrtka postoji od 1995., a osnovali su je Emin i Emir Džanić, liječnik i inženjer medicinske biokemije. Otac im je, priča Emin Džanić, bio sveučilišni profesor kemije, koji se bavio kreiranjem proizvoda i osmišljavanjem njihove proizvodnje. S njim su 1992. i osmislili proizvodnju tekućeg sapuna za intimnu njegu Hygieia, za koju Emin Džanić tvrdi da je tada bio prvi takav proizvod u Europi. Zahvaljujući suradnji s ginekolozima te sve većoj svijesti kod žena o važnosti intimne njege za zdravlje, kreirali su proizvod za tu namjenu.

Nešto kasnije osmislili su proizvodnju i dizajn prirodnih sapuna za tvrtku Brač fini sapuni, a nakon toga na tržište su izbacili i svoju liniju Mirisija, koja obuhvaća 68 proizvoda poput soli i ulja za kupanje, ulja za masažu, šampona te gelova za tuširanje. O tome što je potrebno za uspješan plasman proizvoda na strano tržište Emin Džanić kaže: “Osnovno je kreirati usku nišu, ponuditi nešto novo, potrebno i autentično, ali obvezno kvalitetno. Korporacije su zatrpale tržišta proizvodima čija cijena mora pokriti i marketing i menadžment i štošta drugo - i tu nema mjesta za kvalitetu. Zato je tržište gladno ekskluzivnih i visokokvalitetnih proizvoda. No iza proizvoda mora stajati i dobra ideja. Najbolji primjer za kreiranje nove niše je, uz Hygieiu za intimnu njegu, Hygieia Ansoo za perianalnu njegu ili, jednostavnije, tekući sapun za guzu. Do toga smo također došli razgovorom s ljudima oko sebe. S obzirom na to da mnogi imaju problema s hemoroidima, shvatili smo da na tržištu postoji potreba za proizvodom koji bi rješavao higijenske probleme kod ljudi s perianalnim teškoćama. Ta se potreba pokazala većom od očekivane: odjednom smo shvatili da na istoku postoji golemo tržište za to zahvaljujući drukčijim higijenskim običajima koji isključuju toalet papir, a na zapadu se Hygieia Ansoo pokazala vrlo zanimljivom za gay populaciju. Za uspjeh nam je bila važna i promjena percepcije Hrvatske. Ona se ‘90-ih poistovjećivala s ratom i natpis Made in Croatia nije nikome ulijevao povjerenje. Danas je Hrvatska na drukčijem glasu, sve je poznatija kao zemlja turizma i netaknute prirode, što nam značajno ide u prilog.”

Iako priznaje da nije jednostavno zadovoljiti kriterije EU, kao što su posebni uvjeti proizvodnje i skladištenja robe te brojna papirologija, svjestan je da je to jedini način da nastavi razvijati tvrtku. “Hrvatski proizvod je još uvijek prihvaćeniji na istočnom, nego na zapadnom tržištu. Ali europsko tržište je nužnost bez koje hrvatsko gospodarstvo ne može dalje. Naš primjer je samo jedan od onih koji dokazuju da se investiranje u proizvodnju isplati; 2007. smo proizveli 200.000 komada proizvoda, a već ove možemo očekivati 350.000.”

Da se investiranje u proizvodnju isplati, dokazuje i vlasnik zagrebačke tvrtke Viševica - Komp Zdravko Žuža. Njegova tvrtka je, kaže, zadnje tri godine najveći proizvođač drvenih željezničkih pragova u Europi, koja je na EU tržište lani izvezla 80 posto proizvoda, uz očekivanje porasta ove godine. Za takve je poslovne rezultate, priča Žuža, bilo potrebno saznati da je potražnja za željezničkim pragovima u Europi vrlo velika te uložiti u modernu tehnologiju koja je uvjet suradnje sa stranim distributerima.

LIJEČNIK EMIN DŽANIĆ iz tvrtke Laboratorij dr. Džanić koja proizvodi prirodnu kozmetikuLIJEČNIK EMIN DŽANIĆ iz tvrtke Laboratorij dr. Džanić koja proizvodi prirodnu kozmetiku“Budući da izrađujemo i željezničku signalizaciju, s čime smo i počeli prije 10 godina, surađujući s europskim željeznicama saznao sam da na tom tržištu postoji velika potreba za drvenim željezničkim pragovima. U Europi su drvene pragove u jednom trenutku zamijenili betonskima, zbog čega su se prestali proizvoditi. No pokazalo se da betonski pragovi stvaraju trostruko veću buku i jače vibracije. Stoga su mnogi Europljani koji žive uz ugrađene betonske pragove dobili sudske sporove protiv nacionalnih željeznica, žaleći se na buku i vibracije koje su im prouzročile materijalnu štetu. Zato su članice EU prisiljene zamjenjivati već ugrađene betonske pragove drvenima, a mi smo praktički jedini koji se time ozbiljno bavimo. Drveni pragovi imaju prednost i iz ekoloških razloga, jer je emisija ugljičnog dioksida kod proizvodnje betonskih pragova znatno veća, a tu je i postupak njihova zbrinjavanja.”

Kada se prije pet godina odlučio na proizvodnju drvenih pragova, Žuža se morao prilagoditi europskim standardima proizvodnje. Tek kada je investirao u suvremenu, kompjuteriziranu tehnologiju te zadovoljio i ekološke kriterije, mogao je početi razmišljati o izvozu.

“Prvo su stručnjaci iz EU došli u našu pilanu u Perušiću pokraj Gospića kako bi se uvjerili da imamo adekvatnu tehnologiju i tek smo onda s njima mogli razgovarati o eventualnim narudžbama. U to smo uložili više od 100 milijuna kuna, ali kad su se uvjerili da zadovoljavamo sve kriterije, narudžbe su krenule.”

Danas su njegovi najveći kupci Austrija, Njemačka, Slovačka, Švicarska, Italija, Mađarska i Slovenija, a uz proizvodnju pragova tvrtka Viševica - Komp izvozi i obrađene drvene daske za potrebe proizvodnje namještaja te proizvodi tzv. palete, sve popularniji energent koji se dobiva od drvnog ostatka kao što je piljevina, a kojim se samo u Njemačkoj griju stotine tisuća ljudi. Za trgovinu s europskim zemljama kaže da je sasvim drukčija od one s hrvatskim poduzećima:

“Oni natječaje raspisuju tri-četiri godine unaprijed, za razliku od Hrvatskih željeznica koje najave da im treba roba za mjesec-dva; a tehnološko vrijeme za proizvodnju praga je osam mjeseci. Tako je uvijek netko nekome dužan i netko nekome kasni s isporukom. U EU kašnjenje s narudžbama nije dopustivo, to tvrtku isti čas diskreditira.” Za hrvatsku drvnu industriju kaže da se oporavlja te da se izvozno orijentirala. Doduše, ističe da i dalje postoji veliki broj onih koji jeftino prodaju neobrađene trupce, a obrađene bi mogli izvoziti za četverostruko višu cijenu. “Kroz razne poticajne mjere i nove programe ministarstava te povoljne kredite HBOR-a počelo se mnogo bolje gospodariti drvnom masom. To se odrazilo i na veće prihode u drvnoj industriji i na veći izvoz koji je u zadnje tri godine porastao za 40 posto. Hrvatska ima iznimno visoku kvalitetu drva, ali ga nema u velikim količinama. Zato je bitno da se orijentira na shemu ‘malo, ali kvalitetno i skupo’.”

Mnoga su tržišta EU prezasićena proizvodima koji se prodaju po znatno nižim cijenama od onih proizvedenih u Hrvatskoj. Prema riječima kutjevačkog vinara Vlade Krauthakera, takva je situacija u vinarstvu. Svjetsko tržište su, priča, preplavila jeftina vina iz Južne Amerike i Australije koje svake godine značajno povećavaju vinogradarske površine. Taj se trend može uočiti i u Hrvatskoj, zbog čega su hrvatski vinari sve više prisiljeni izvoziti kako bi amortizirali tržišnu zasićenost.

ZDRAVKO ŽUŽA pokrenuo je proizvodnju drvenih željezničkih pragova u Perušiću pokraj Gospića prije pet godinaZDRAVKO ŽUŽA pokrenuo je proizvodnju drvenih željezničkih pragova u Perušiću pokraj Gospića prije pet godina“Konkurencija je sve veća u Hrvatskoj, a u EU je nemilosrdna; ima zemalja poput Nizozemske, Švedske i Njemačke, u kojima je pritisak ponude golem i tamo se hrvatski vinari teško izbore za svoje mjesto. Mi se teško dokazujemo na svjetskom, pa i europskom tržištu vina, ali to je jedini način da opstanemo. Uskoro će svaka ozbiljna kuća morati izvoziti barem 40 posto. Ja trenutačno izvozim 25 posto proizvoda, što za ovu branšu nije malo. Od toga 12 posto izvozim u Europu, i to u Njemačku, Švicarsku, Austriju, Češku, Švedsku i Francusku. Ostatak izvoza ide u SAD, Rusiju, BiH i Crnu Goru.”

U EU je počeo izvoziti 1995., i to u Italiju, a slijedile su Njemačka i Švicarska. Vrata europskog tržišta otvorile su mu narudžbe ugostitelja hrvatskog podrijetla koji u europskim zemljama imaju restorane, nakon čega se povećao broj restorana i hotela zainteresiranih za njegova vina. Za hrvatske vinare kaže da trebaju biti agresivniji u istupu na europsko tržište te da je to moguće jedino ako se udruže u organizaciju koja će raditi na promociji hrvatskih vina i pratiti natječaje EU fondova.

“Domaći vinari ne mogu se samostalno probiti u EU, treba raditi na zajedničkom brandu. Za to je Toskani trebalo 25 godina, ali je zato danas toskansko vino na glasu bez obzira na to tko ga je proizveo. Mi smo u Kutjevu organizirali udrugu Kutjevački vinari kroz koju se educiramo te preko nje pokušavamo doći do fondovskog novca i državnih nepovratnih sredstava. Unija pozitivno gleda na udruživanje, a mi kroz udrugu ne radimo samo na promicanju svojih proizvoda nego i na popularnosti hrvatskih vina općenito.”

Vlado Krauthaker, bivši enolog nekadašnjeg Kombinata Kutjevo, samostalno je počeo vino proizvoditi 1992. Godinu dana kasnije, priča, proizveo je 15.000 litara vina, a danas je dostigao proizvodnju od 400.000 litara. Trenutačno izvozi tamo gdje je to lakše realizirati, u SAD i Rusiju, a sredstva od toga ulaže u daljnji izvoz. “Kad Hrvatska uđe u EU, i kad se smanji broj svih tih certifikata i obrazaca potrebnih za izvoz, okrenut ću se više Uniji. Trenutačno je komplicirano i meni i njima, a izvoz je i preskup. Unije se ne bojim, nadam se da ću se uspjeti nametnuti europskom tržištu više nego do sada.”

Na europskom tržištu dokazala se i tvrtka Galeb iz Omiša, proizvođač donjeg rublja. Hrvatsko donje rublje, posebno muške gaćice i potkošulje, pravi su hit u Sloveniji, a jako su tražene u Njemačkoj. Žensko rublje čak osvaja Francusku i Italiju, a uskoro bi se rubljem Galeba mogli pohvaliti i Grkinje i Grci. Galeb, dalmatinska trikotaža d.d. Omiš stalno plasira nove linije donjeg rublja, ženskih spavaćica i muških pidžama, te odjevnih predmeta lake trikotaže, majica i haljina.

VLADO KRAUTHAKER s Nacionalovom novinarkom u svom vinskom podrumuVLADO KRAUTHAKER s Nacionalovom novinarkom u svom vinskom podrumu“Omiška paleta proizvoda pronalazi put do europskog tržišta kroz tri proizvodne marke, klasičnu Galeb, modernu Adriatic i GLB - Great love beggins, robnu marka za mlade”, naglašava uspješni direktor Galeba, 30-godišnji diplomirani ekonomist Stjepan Pezo. On je postao direktor Galeba krajem 2005., kad je na veliko čuđenje svojih kolega napustio mjesto menadžera za odnose s klijentima u Privrednoj banci Zagreb, te se iz Zagreba i Imotskog preselio u Omiš i vezao za tekstilnu tvrtku. Galeb iz Omiša specifičan je po tome što koristi najbolji pamuk.

“Kvaliteta pamuka značajan je oslonac u plasmanu i dobrom prijemu našeg donjeg rublja na tržištu EU”, istaknuo je Pezo. “Pamuk je naš forte, a pamučno rublje čini najveći dio prodaje. Prema zadnjim anketama, pamučno rublje te mješavina pamuka i elastana ponovo je u modi u Europi. Prije deset godina u proizvodnji rublja prednost su imali poliamidi i poliesteri. Ljudi shvaćaju da to nisu dobri materijali kojima su izloženi intimni dijelovi tijela. Naše pletivo, koje sami proizvodimo, nosi oznake ekološke ispravnosti. Galebovo rublje ima certifikat iz ovlaštenog instituta u Njemačkoj, koji se kao potvrda zdravstvene i ekološke ispravnosti proizvoda svake godine obnavlja i jedan je od uvjeta da bi ti proizvodi uopće mogli doći na tržište EU. U EU izvozimo proizvode od čistog pamuka, još uvijek ne pod svojim robnim markama. Nekad se izvozilo u velikim serijama. Ali, kako je tržište jačalo, Kina se približavala, ti su poslovi postajali sve manje profitabilni. Zato se smanjeni izvoz rublja nadomješta izvozom složenih vanjskih odjevnih predmeta koji imaju veću tržišnu vrijednost. No trend se počeo okretati i izvoz našeg donjeg rublja sve je izrazitiji. Najviše izvozimo u Njemačku i Sloveniju. Nekada smo radili za Calidu, Schiesser, Huber, svjetske marke rublja, jer se tako naše rublje prodaje do četiri puta skuplje. Ali sada smo u stanju naše velike kupce cjenovno prilagoditi sebi i mijenjati odnos prema nama, da našu robu kupuju pod našim imenom. U Njemačkoj se trenutačno naše rublje plasira kroz trgovački lanac NKD, koji ima 1300 trgovina i pokriva Njemačku, Švicarsku, Austriju i Italiju. Izravno izvozimo još u Švicarsku i Francusku, preko lanca 3 Swiss iz Pariza. Prošle godine dobro je krenuo izvoz u Makedoniju, u Srbiji se tek treba stabilizirati, u Crnoj Gori se budi. U Grčkoj imamo partnere od kojih kupujemo pređu, od koje pletemo svoje pletivo. Oni imaju dobar distribucijski lanac i možemo se nadati da ćemo uskoro na grčko tržište”, istaknuo je Stjepan Pezo.

DUBRAVKO MIHOLIĆ, glavni tajnik te suosnivač udruge Hrvatski izvozniciDUBRAVKO MIHOLIĆ, glavni tajnik te suosnivač udruge Hrvatski izvozniciTvrtka, koja je odnedavno u stopostotnom vlasništvu Tekstil prometa iz Zagreba, u EU godišnje izvozi u iznosu od 2,5 milijuna eura. U Galebu je zaposleno 400 djelatnika, od kojih 270 u neposrednoj proizvodnji. U Galebu se stalno događa nešto novo. U tijeku je primjena japanskog iskustva upravljanja, tržište je prepoznalo njihovu novu kolekciju jesen-zima, izlazi nova linija Adriatic i GLB, ali i novi Navijački program. Odjevni rekviziti u bojama hrvatske nogometne reprezentacije pripremljeni su za tržište ususret Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj.w “Želimo poharati tržište tim proizvodima. Uvijek su prve izložene ‘vruće hlačice'. Nadamo se da će Hrvatice biti spremne izići u njima kao što to rade Brazilke”, rekao je Pezo. “Globalna situacija se mijenja. Ni Kinezi nemaju tako niske cijene, a europski proizvođači opet postaju in. Ankete pokazuju da najveći efekt u odabiru proizvoda ima materijal, a najbolji je čisti pamuk. Veliki rast u važnosti odabira dobili su proizvođači. Ljudima postaje sve važnija zemlja porijekla i proizvođač.”

Kvaliteta jamči proboj

Tvrtka Galeb dalmatinska trikotaža iz Omiša pronašla je put do europskog tržišta zahvaljujući kvalitetnom pamuku od kojeg proizvodi muško i žensko donje rublje te spavaći i vanjski program, a najviše izvozi u Njemačku i Sloveniju. Izvoze još i u Švicarsku, Austriju, Italiju i Francusku, a uskoro očekuju i izlazak na grčko tržište. Nekad su proizvodili za svjetske marke Calidu, Schiesser i Huber, a danas proizvode pod svojim imenom.

Originalna ideja

Zagrebačku tvrtku Laboratorij dr. Džanić osnovala su braća Emin i Emir Džanić, liječnik i inženjer medicinske biokemije. Protekle je godine izvezla 30 posto proizvoda, od čega 15 posto na tržište EU, a ove godine očekuje porast izvoza na više od 50 posto. Ovog su tjedna poslali svoju prvu pošiljku na tržište Velike Britanije i Irske, na koje im je do sada bilo najteže probiti se.

Jedinstveni proizvod

Tvrtka Viševica - Komp iz Zagreba posljednje tri godine je najveći proizvođač drvenih željezničkih pragova u Europi, na tržište EU lani je izvezla 80 posto proizvoda. Njezin vlasnik Zdravko Žuža iskoristio je nedostatak drvenih pragova na europskom tržištu te pokrenuo njihovu proizvodnju. Danas izvozi za mnoge nacionalne željeznice u EU.

U oštroj konkurenciji

Jedan od najpoznatijih kutjevačkih vinara Vlado Krauthaker u EU trenutačno izvozi oko 12 posto proizvoda, čime je zadovoljan s obzirom na golemu konkurenciju na europskom tržištu vina. Mnogo lakše, kaže, izvozi u zemlje poput Rusije i SAD-a, gdje plasira još 13 posto proizvedenih vina.

EU prvi put daje sredstva privatnicima

I Dubravko Miholić, glavni tajnik i suosnivač udruge Hrvatski izvoznici te suvlasnik PR agencije Hauska i partner, tvrdi da se broj malih i srednjih tvrtki izvoznika u Hrvatskoj ubrzano povećava.
“Do 2000. se uglavnom uvozilo, no onda su došli strani trgovački lanci koji su ponudili niže cijene od uvoznika i ljudi su se počeli okretati proizvodnji. Počele su nicati male i srednje tvrtke, koje se posljednjih godinu dana razvijaju trostruko brže. Promjena se dogodila i u orijentaciji Vlade: državna potpora je donedavno bila isključivo sektorska, financirala se velika brodogradnja, željezare i ostali gubitaši koji su se spašavali od stečaja.
Tako su u zadnjih nekoliko godina i državne institucije počele financirati razne edukacijske programe za privatne poduzetnike te su im u suradnji s Hrvatskom bankom za obnovu i razvitak omogućeni i povoljniji krediti, a u suradnji s Hrvatskim izvoznicima prošle je godine Ministarstvo gospodarstva pokrenulo i trogodišnji program Hrvatska izvozna ofenziva.
Takvi pomaci odgovaraju i Europskoj Uniji, jer će Hrvatska uskoro postati dio tog jedinstvenog tržišta i konkurencija će joj biti ostatak svijeta. Uniji je važno da ima dobavljače u Europi, da ne mora uvoziti iz drugih zemalja jer tako ima veće troškove. Njoj se, uz porast cijene transporta, dogodila još jedna stvar: radi jeftinije proizvodnje u zemljama Dalekog istoka, dogodilo im se da su tamošnji proizvođači preuzeli europski know-how i počeli proizvoditi slične takve proizvode, samo jeftinije. Zato je Uniji sad u interesu da tu proizvodnju prebaci u istočnu Europu, na svoj teren.
To dokazuje i poziv za prikupljanje prijedloga za shemu dodjele nepovratnih sredstava namijenjenih malim i srednjim tvrtkama koje su izvoznici iz pretpristupnog programa EU Phare 2006., koji su prošlog utorka objavili Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva te Agencija za financiranje i ugovaranje, a koji je otvoren do 21. travnja. Sredstva će biti dodijeljena u iznosu od 2,7 milijuna eura, od kojih dva milijuna daje EU a ostatak spomenuto ministarstvo.
To je prvi put da EU umjesto državnim institucijama sredstva izravno dodjeljuje privatnim tvrtkama za financiranje određenih projekata, a iznos koji kroz projekte tvrtke mogu dobiti kreće se od 50 do 100.000 eura. Jedan od uvjeta za pristupanje programu je da tvrtka već ostvaruje barem 25 posto prihoda od izvoza te da zapošljava najmanje 10 djelatnika.”
Miholić, međutim, ne negira postojanje brojnih problema. Jedan od najvećih je, navodi, neinformiranost i nemogućnost manjih poduzetnika da ulažu uime budućnosti:
'Mali poduzetnici najčešće nemaju ni vremena za edukaciju, niti sredstva za ulaganje u tehnologiju i praćenje svjetskih trendova. Poslovanje im se često svodi na preživljavanje od danas do sutra, što nije dugoročno održivo. Našim tvrtkama je već omogućeno da se prijavljuju na natječaje u EU, što malo tko koristi, ali su isto tako europskim tvrtkama otvorena vrata na naše tržište. Male tvrtke u Hrvatskoj uvidjele su da bez ulaganja ne samo da neće moći rasti i izvoziti, nego i da će ih strana konkurencija pokoriti i na domaćem terenu. Zbog površnog informiranja manjih poduzetnika, koji nemaju posebne odjele za praćenje s kojim se sve standardima tvrtke moraju uskladiti kako bi plasirale proizvode i usluge na tržište EU, stvorio se bauk o europskom tržištu koji treba razbiti.
Rezultat je njihova uplašenost zbog koje na kraju ništa ne poduzimaju, a trebaju imati na umu da je riječ o dvosmjernoj cesti koja će im vratiti sredstva uložena u izvoz.”

Fotogalerija

  • MLADA EKIPA KREATORA LUKSUZA Direktor AD Brodova Mihael Primorac, direktor proizvodnje Andrija Kalajžić, direktor razvoja Klement Jadrešić, arhitektica Maja Bućan, projektant sustava Leo Ćurin, direktor prodaje Goran Piteša, voditeljica montaže brodova Jela Pavić, šef nabave Denis Miletović, koordinator logistike i nabave Neven Plosnić i menadžer prodaje Ivan Odljin
  • DIREKTOR GALEBA Stjepan Pezo ima samo 30 godina, a da bi došao na čelo Galeba, napustio je mjesto menadžera za odnose s klijentima u PBZ-u
  • LIJEČNIK EMIN DŽANIĆ iz tvrtke Laboratorij dr. Džanić koja proizvodi prirodnu kozmetiku
  • ZDRAVKO ŽUŽA pokrenuo je proizvodnju drvenih željezničkih pragova u Perušiću pokraj Gospića prije pet godina
  • VLADO KRAUTHAKER s Nacionalovom novinarkom u svom vinskom podrumu
  • DUBRAVKO MIHOLIĆ, glavni tajnik te suosnivač udruge Hrvatski izvoznici

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika