KRITIKA PREMIJERU Premijer Sanader i ministrica pravosuđa Ana Lovrin najodgovorniji su za loše stanje sudstva te nevraćanje oduzete imovine i sporo provođenje reformi, što su, prema autorima izvještaja, najslabije točke pri ocjeni slobode vlasništva u HrvatskojAmerička nevladina organizacija Property Rights Alliance koja se bavi istraživanjem stanja vlasničkih prava u svijetu i ove je godine objavila Međunarodni indeks slobode vlasništva. U istraživanje je prvi put uključena i Hrvatska te je zauzela 70. mjesto među 115 zemalja, a 31. je među 39 europskih zemalja, pri samom dnu. Posebno lošu ocjenu dobila je u poglavlju koje se bavi zaštitom materijalnih vlasničkih prava, gdje je zauzela 94. mjesto u svijetu te zajedno s Albanijom i Ukrajinom ima drugi najlošiji rejting u Europi, samo Bosna i Hercegovina u tome ima lošiju ocjenu.

Property Rights Alliance osnovan je 2005. kako bi promovirao zaštitu i slobodu vlasničkih prava. Na čelu je Hernando de Soto, peruanski ekonomist kojeg je časopis Time 2004. uvrstio među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu.

Čim je organizacija stvorena, de Soto i njegovi suradnici pokrenuli su globalno istraživanje o stupnju slobode vlasništva s namjerom da dokažu kako je upravo ta sloboda jedan od glavnih faktora koji utječu na ekonomiju i životni standard u pojedinoj državi. U ovom istraživanju sudjelovalo je četrdesetak organizacija, među kojima i riječki Adriatic institut za javni poredak, koji promovira liberalne ekonomske ideje u Hrvatskoj. Adriatic institut tijesno je povezan i s američkim konzervativnim institutom Heritage Foundation koji svake godine objavljuje Indeks ekonomskih sloboda, globalno istraživanje o slobodi ekonomije koje se temelji na ideji da država mora imati što manju kontrolu nad gospodarstvom i tržištem.

Kako kaže Nataša Srdoč, predsjednica Adriatic instituta, niska ocjena u ovogodišnjem Međunarodnom indeksu vlasničkih prava posljedica je sporih reformi u Hrvatskoj: “Međunarodni indeks vlasničkih prava pokazuje da je Hrvatska još jedanput rangirana pri dnu Europe i da mora provesti reforme kako bi napredovala u tim pitanjima od vitalne važnosti za hrvatske građane. Neovisne međunarodne studije fokusirane na Hrvatsku otkrile su da postoji trend koji ne obećava ništa dobro hrvatskim dioničarima i investitorima. Hrvatski političari moraju početi provoditi opsežne strukturalne reforme, ponajprije uspostavu vladavine prava, stvaranje neovisnog sudstva, zaštitu vlasničkih prava i borbu protiv korupcije. Ti su koraci temelj za stvaranje funkcionalne slobodne tržišne ekonomije od koje će na kraju najviše koristi imati hrvatski građani.” Istraživanje se temelji na tri poglavlja. Ocjenjuju se političko i zakonsko okruženje, stupanj poštivanja materijalnih vlasničkih prava i stupanj poštivanja intelektualnog vlasništva. Prosjek tih triju ocjena na kraju se uzima kao konačni indeks vlasničkih prava. Hrvatska je ocijenjena ukupnom ocjenom 4,9 pa je na 70. mjestu u svijetu, zajedno s Bugarskom i Indonezijom. Ta je ocjena jedna od najnižih u Europi. Među europskim državama stanje vlasničkih prava lošije je jedino u Ukrajini, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.

---

IZVJEŠTAJ se temelji na ocjeni političkog okruženja te stupnju poštivanja materijalnih i intelektualnih vlasničkih pravaKako ističe suosnivač Adriatic instituta Joel Anand Samy, zabrinjava to što su se u ovogodišnjem Indeksu od Hrvatske mnogo bolje plasirale države koje su općenito na mnogo nižem stupnju ekonomskog i društvenog razvoja, kao Mauritanija, Salvador, Burkina Faso, Mali, Šri Lanka, Panama, Mauricijus.

Ipak, Samy kaže da situacija nije nepopravljiva: “Ovako loš renking Hrvatske može se popraviti kako bi Hrvatska dosegnula odlične rezultate novih država u Europskoj Uniji koje su već počele opsežne reforme, kao što su Slovačka, Estonija, Mađarska, Slovenija i Češka. Da bi se to postiglo, međutim, reforme treba početi što prije. Iz dana u dan Hrvatska sve više zaostaje za spomenutim europskim državama koje su već provele reforme. Danas tu postoji velika konkurencija u privlačenju inozemnih investitora. Pri donošenju odluke o tome gdje će ulagati, strani investitori ravnat će se prema tim podacima jer žele da sustav države u koju ulažu štiti njihove investicije. Zato je presudno da Hrvatska što prije počne reforme i osigura apsolutnu zaštitu vlasničkih prava.”

Najbolju pojedinačnu ocjenu, 5,2, Hrvatska je dobila u poglavlju “Zakonsko i političko okruženje”. Ta se ocjena temelji na nekoliko faktora kao što su neovisnost sudstva, povjerenje u sudove, politička stabilnost i stupanj korupcije. Autori smatraju da su to preduvjeti za stvaranje sustava koji može djelotvorno štititi zakonska prava. Ipak, napominje Nataša Srdoč, tu ocjenu treba uzeti s rezervom: “Čini nam se da ta ocjena nije baš realna, jer su korupcija i stanje u sudstvu veliki hrvatski problemi. Istraživanje se oslanja na podatke Svjetskog ekonomskog foruma, koji baš i nisu najprecizniji. Vjerojatno su pouzdaniji podaci Transparency Internationala ili oni u Indeksu ekonomskih sloboda. Sljedeće godine nastojat ćemo prikazati realniju sliku. Bilo bi idealno kad bi se situacija poboljšala, nama nije cilj prikazivati Hrvatsku u lošem svjetlu, nego dati realnu sliku na temelju koje se može osmisliti način da se situacija poboljša.”

U drugom poglavlju Indeksa ocijenjeno je stanje materijalnih vlasničkih prava. Hrvatska je dobila ocjenu 4,8 i plasirala se na 94. mjesto u svjetskom poretku zajedno s Tanzanijom, Alžirom, Mozambikom, Ukrajinom i Albanijom. To je najlošija hrvatska ocjena, a od europskih zemalja lošiju ima samo Bosna i Hercegovina. U sklopu tog poglavlja ocjenjuju se tri faktora: zaštita materijalnih vlasničkih prava, registracija vlasništva i dostupnost kredita. Ovaj posljednji uključen je u istraživanje zato što autori smatraju da dostupnost kredita pojedincu omogućava stjecanje vlasništva.

Prema Nataši Srdoč, loša ocjena Hrvatske u tom poglavlju posljedica je nedostataka i problema u denacionalizaciji i povratu imovine građanima srpske narodnosti: “Nažalost, u Hrvatskoj danas još postoje deseci tisuća ljudi koji ne mogu ostvariti vlasnička prava.

JOEL ANAND SAMY I NATAŠA SRDOČ, osnivači Adriatic instituta, sudjelovali su u istraživanjuNajgore je što toj situaciji najviše pridonosi sama država. Brojna su kršenja Zakona o denacionalizaciji - imovina nije vraćena vlasnicima niti im je isplaćena naknada. Iz perspektive zaštite vlasničkih prava, ni sam Zakon nije dobar jer sadrži odredbu da se imovina može vratiti samo onima koji podnesu zahtjev. Normalno bi bilo da je obrnuto, da zahtjev moraju podnijeti oni koji ne žele da im se vrati imovina. Problem su i sudski procesi koji traju godinama, a tomu najviše opet pridonosi država. To je prepoznala i Europska Unija, u čijem izvješću piše da država i dalje pridonosi velikom broju neriješenih sudskih predmeta, ulazeći u sporove čak i kad postoje vrlo mali izgledi da dobije spor. Država čak nakon prvostupanjske presude iskorištava sve mogućnosti pravnog lijeka. Riječ je o prevarantskoj politici jer političari Uniji tvrde da Hrvatska štiti vlasnička prava, iako ni sama ne poštuje te zakone. Slično je i s povratom imovine građanima srpske nacionalnosti. Vlasništvo nema nikakve veze s nacionalnošću i zato njima nitko ne može oduzeti pravo na imovinu.”

Treće poglavlje Indeksa slobode vlasništva odnosi se na intelektualno vlasništvo. Tu je Hrvatska na 68. mjestu u svijetu s ocjenom 4,9. U odnosu na ostale zemlje u regiji ovo je hrvatsko najbolje ocijenjeno poglavlje u ovogodišnjem istraživanju. Temelji se na zaštiti intelektualnog vlasništva, patenata, copyrighta i trademarka. Kako kaže Nataša Srdoč, najveći problemi Hrvatske u tom sektoru odnose se na neadekvatno zakonodavstvo. Taj problem je izdvojen i u godišnjem izvješću EU o Hrvatskoj gdje piše kako iznimno male zakonske kazne za povredu intelektualnog vlasništva ne sprečavaju kršenja zakona. Ipak, taj problem mogao bi biti riješen u procesu ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, kad hrvatsko zakonodavstvo bude prilagođeno zakonodavstvu Unije.

Ipak, Nataša Srdoč smatra da problem Hrvatske nije nedostatak zakona nego to što se adekvatno ne provode: “Glavni problemi su neefikasno sudstvo i korupcija. Potrebna je duboka reforma pravosudnog sustava koja će rezultirati neovisnimHERNANDO DE SOTO Na čelu organizacije Property Rights Alliance nalazi se poznati peruanski ekonomist, kojeg je časopis Time 2004. uvrstio među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu i odgovornim sudstvom. Smatramo i da treba uvesti svojevrsni monitoring rada sudaca i njihovih presuda. Treba provesti i sveobuhvatnu strategiju borbe protiv korupcije. Dok god postoji korupcija, nećemo stvoriti sustav koji se temelji na pravičnosti i jednakosti, a bez toga nema ni prave zaštite vlasničkih prava.”

Joel Anand Samy smatra kako je bitno da i političke elite prihvate takve reforme, što dosad nije bio slučaj: “Izabrani zastupnici građana trebali bi biti uzor ostalima i tako steći povjerenje birača. Teško je govoriti o iskrenim naporima Hrvatske da svojim građanima osigura primjerenu zaštitu vlasničkih prava kad je premijer optužen da je protuzakonito konfiscirao tuđu imovinu. O tome nikad nije provedena neovisna istraga i zbog toga postoji oblak sumnje. To je loš primjer ostatku državnih službenika, ali i samim građanima. Ako sam premijer ne poštuje vlasnička prava, kako to očekivati od ostalih?”

Indeks osmislio reformator Perua

Property Rights Alliance je američka nevladina organizacija koja se bavi promoviranjem zaštite vlasničkih prava u svijetu. Organizacija je osnovana 2005., a tada je prvi put objavljeno i veliko globalno istraživanje o stanju vlasničkih prava pod nazivom Indeks slobode vlasništva. Ideje koje promovira PRA temelje se na načelima slobodne tržišne ekonomije i uvjerenju da je gospodarski rast i razvoj proporcionalno povezan sa stupnjem poštivanja prava vlasništva. U svom radu organizacija surađuje s nizom međunarodnih think tankova, među kojima je i riječki Adriatic Institut za javni poredak na čijem čelu stoji hrvatska ekonomistica Nataša Srdoč.
Pokretač Indeksa slobode vlasništva je Hernando de Soto, peruanski ekonomist kojeg je ugledni američki časopis Time 2005. uvrstio na svoj popis 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Inače, Hernando de Soto je predsjednik peruanskog Instituta za slobodu i demokraciju sa sjedištem u Limi, koji se smatra jednim od najutjecajnijih svjetskih neovisnih think tankova.
Taj institut, pod njegovim je vodstvom osmislio brojne zakonske reforme u Peruu, od kojih je najpoznatija bila agrarna reforma, kojom je više od 1,2 milijuna obitelji dobilo pravo na obrađivanje zemlje. De Soto je jako utjecao na tadašnjeg peruanskog predsjednika Alberta Fujimorija te je bio sukreator Fujimorijeve ekonomske politike.