Objavljeno u Nacionalu br. 642, 2008-03-03
KUHARSKI KANCONIJER
Pogače dobrog Sarapisa
Pogače s Visa u druge hrvatske krajeve prenio je Sarapis, bog poljodjelstva i žita kojega hrane malim hljebovima, zajedno s njegovim pratiocem Harpokratom, božićem plodnosti
Veljko BarbieriKako je zapisao Plutarh, Ptolomej I., Aleksandrov general koji je oteo njegovo tijelo i pokopao ga u Aleksandriji, usnuo je čudan san: u Sinopi na obalama Crnog mora uzdiže se golemi kip koji je sijao žito iz velikog roga obilja. Što je bilo još čudnije, bog je pozivao Ptolomeja da ga prenese u Aleksandriju te će ga, postupi li tako, učiniti faraonom, a ne samo makedonskim namjesnikom Egipta, i da će stari egipatski bogovi također priznati njegovu obogotvorenu vlast, a boga iz Sinope uvrstiti u svoj Panteon. I uputio je Ptolomej u Sinopu svoje ljude, oni su otkupili veliki Sarapisov kip i na golemim kolima preko cijele Male Azije dovukli ga u grad na ušću Nila, gdje ga je već očekivao za njega pripremljen veličanstveni hram. Čim se bog poljodjelstva i žita, iscjeliteljstva i proroštva smjestio u novom domu, udružio se s drugim egipatskim bogovima i zajedno su isklicali Ptolomeja za faraona cijelog Egipta i proglasili ga osnivačem posljednje faronske loze, Ptolomejevića koji će vladati tri stoljeća, sve do Kleopatrine smrti.
No tu nije kraj priči o dobrom bogu Sarapisu. Čim se ustoličio u novom božanskom okružju, udružio se s božićem plodnosti i zaštitnikom domova, malim Harpokratom, i zajedno su bdjeli nad usjevima plodne zemlje uz Nil. Stoga su dobrom bogu Harpokratu pred njegovim kipom u hramu u Aleksandriji svakodnevno na žrtvu prinosili hljebove i pogače, prema davnom običaju iz drevne Helade. Ali i iz starog egipatskog kraljevstva, budući da su i za njih pogače od nedizanog dijesta imale mistično značenje u obožavanju velikog sunčanog Raa, gospodara neba i svijeta. Te su se pogače i mijesile u obliku sunčeva diska i taj kružni oblik preživio je do danas, a štovanje kruha kao simbola sunca prihvatili su mnogi narodi, od Baltika do Sredozemlja. Stoga nije čudno što je jedan od gastronomskih zaostataka iz tih davnih epoha i viška pogača, helenskih korijena, koju su kolonisti sirakuškog tiranina Dionizija donijeli u prodoru na Jadran i u italsku Apuliju i Kampaniju, a potom rimskih, bizantskih i hrvatskih kulinarskih značajki, koje je čine jedinstvenom u našoj izvornoj kuhinji. Podjednako je izvoran i poljički soparnik, pogača od tankog nedizanog tijesta punjenog blitvom i petrusimulom, nekoć smatranim simbolom smrti: brojni su epski i mitološki prizori u kojima, mirišući divlji peršin, junaci zazivaju duhove predaka.
Ako su se prvi hljebovi i pogače sušili na suncu, a tek onda podlagali pod keramička i željezna zvona, znamenja nebeskog svoda, i prve okrugle krušne peći, soparnik, to dijete luga i vreline, po drevnom nazivu sopar (pepeo), u Poljicima ima i ritualni i kulinarsko-kultni značaj. On je mit o kojem se ne raspravlja, ma kakvo bilo njegovo podrijetlo, bilo da je izišao ispod pepela drevne neolitičke vatre, bilo da ga je zajedno s pogačama s Visa u druge naše krajeve prenio neki drugi Sarapis, možda čak i stariji, nama nepoznat bog poljodjelstva i žita kojega hrane malim hljebovima, zajedno s njegovim vjernim pratiocem Harpokratom, božićem plodnosti koji štiti naša polja, kao što pogače i soparnik štite našu baštinu.
Od tijesta od 1 kg brašna, 2 dl vode i soli razvaljajte dva tanka dijela od 80 cm u promjeru. Jednu stranu pospite s 2 kg sjeckane blitve i stručkom pertusimula, uz malo kapule i ljutike, s 1 dl maslinova ulja. Posolite i pokrijte drugim dijelom tijesta pa zatvorite na rubovima. Spustite soparnik s drvene daske na vrelo ognjište, pokrijte pepelom i sitnim žarom. Dok se peče, nekoliko ga puta probodite vilicom da se ne stvaraju veliki mjehuri. Kad je soparnik gotov nakon 10 minuta, otresite pepeo s kore i usjajite maslinovim uljem.
Umijesite tijesto od 1 kg brašna, 5 dag kvasca, 0,3 l vode i ostavite da se digne. Podijelite ga u dva dijela. Na nauljenom limu raširite donji dio i pospite ga kolutovima od 6 kapula na koje pospite 12 fileta od slanih srdela ili inćuna. Poškropite uljem, malo popaprite pa pokrijte drugim dijelom tijesta, također premazanog uljem. Pecite u pećnici pola sata. Malo ohladite i služite.
Vezane vijesti
Bakhovi razuzdani jelovnici
Dioniza, vječno zanesenog Zeusova i Semelina sin, boga vina, u antičkoj su Grčkoj slavili razuzdanim svetkovinama, Dionizijama, i kraljevi i… Više
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu