Objavljeno u Nacionalu br. 642, 2008-03-03

Autor: Robert Bajruši

HRVATSKA LOBISTICA U NOVOJ DRŽAVI

Devet burnih godina na Kosovu

ILIRJANA SHEHU, voditeljica prištinskog ureda Hrvatske gospodarske komore, godinama je jedini službeni predstavnik Republike Hrvatske na Kosovu

Ilirjana Shehu bila je članica Hrvatskih nezavisnih demokrata Stjepana Mesića sredinom 90-ih, a uz njegovu preporuku preuzela je predstavništvo HGK u PrištiniIlirjana Shehu bila je članica Hrvatskih nezavisnih demokrata Stjepana Mesića sredinom 90-ih, a uz njegovu preporuku preuzela je predstavništvo HGK u PrištiniIlirjana Shehu već je devetu godinu glavna hrvatska predstavnica na Kosovu. Voditeljica prištinskog ureda Hrvatske gospodarske komore među najutjecajnijim je osobama u novoj državi i u velikoj mjeri njezinom zaslugom izvoz hrvatskih poduzeća narastao je na 40 milijuna eura, s daljnjim pozitivnim tendencijama. U neku ruku, ona je od 2000. glavni hrvatski lobist na Kosovu.

Otac joj je povjesničar, a ujak Riza Sapunxhiu 80-ih je bio među vodećim političarima u Jugoslaviji. Upravo zahvaljujući njemu Ilirjana Shehu upoznala je Stipu Mesića, tadašnjeg člana Predsjedništva SFRJ, s kojim je ostala u prijateljskim odnosima, a 1995. bila je i saborska kandidatkinja na listi Hrvatskih nezavisnih demokrata. Hrvatska državljanka postala je početkom 90-ih kada se udala za Selamija Shehua iz Poreča.

Kad je NATO istjerao srpsku vlast, vratila se na Kosovo i s američkim stručnjacima istraživala ratne zločine, a potom bila menadžerica prvih višestranačkih izbora. Uz Mesićevu asistenciju prije osam godina preuzela je predstavništvo HGK u Prištini i otad zastupa interese najjačih hrvatskih tvrtki u novoj državi s 2 milijuna stanovnika.

NACIONAL: Koliko se Kosovo promijenilo otkako ste se 1999. vratili?
- Rođena sam u Peći na Kosovu, ali deset godina bila sam odsutna i živjela u Hrvatskoj. Kad sam se vratila, radila sam na pitanjima ratnih zločina za Američku odvjetničku komoru. Bila su to zanimljiva poratna vremena i sve prepuno stranaca, od civila do vojske. Za mene koja sam izbivala čitavo desetljeće to je bilo čudno Kosovo, drukčije od zemlje u kojoj sam odrasla. Trebalo je krenuti ispočetka, od čišćenja ruševina i sređivanja situacije do uspostave lokalne administracije. Još je trajala euforija zbog prestanka okupacije i onda se opraštalo to što nema struje i vode, a do prije nekoliko godina ni GSM mreže. Međunarodna zajednica uspostavila je lokalne vlasti koje su surađivale s njihovim monitoringom, u ovih devet godina postojale su dvije vlade i život ulazi u normalu. Ali sad, nakon proglašenja neovisnosti, prestaje razdoblje slavlja i mislim da više neće biti oprosta za vlast, ne bude li djelotvorno rješavala svakodnevne probleme stanovništva.


S PREDSJEDNIKOM Stjepanom Mesićem, pokojnim suprugom Selamijem i kćeri HanomS PREDSJEDNIKOM Stjepanom Mesićem, pokojnim suprugom Selamijem i kćeri HanomNACIONAL: Koliko je Kosovo sposobno biti država, osobito zbog goleme nezaposlenosti od 50 posto i sa samo 1200 dolara po stanovniku?
- Teško se može očekivati da će Kosovo moći bez inozemne pomoći. Ali bogato je prirodnim resursima, a ima i vrlo mlado stanovništvo, i na tim elementima može se graditi prosperitet. Osim toga, u lipnju će se održati velika donatorska konferencija na kojoj se očekuju donacije inozemnih vlada od milijardu eura i to bi trebao biti ključ početka nove ere kosovskog gospodarstva. Premijer Hashim Thaçi naručio je od lokalnih čelnika projekte za svaku općinu koja bi trebala dobiti donaciju. Mislim da će donatorska konferencija potaknuti razvoj kosovskog gospodarstva. Ujedno na Kosovu postoji proces koji je izumro u današnjem svijetu: prema statistikama, to je najsiromašniji dio Europe, ali kad dođete u Prištinu i neke druge gradove, vidjet ćete da dio stanovništva živi u velikom luksuzu. Djelomice je to stoga što predstavnici međunarodnih organizacija poprilično troše, a djelomice i stoga što na Kosovu i dalje postoji sustav patrijarhalne pomoći. Albanska dijaspora je vrlo jaka, a gotovo svaka obitelj ima nekog člana u inozemstvu koji materijalno pomaže rodbini na Kosovu. To je bio možda i ključni element za opstanak posljednjih desetljeća.

NACIONAL: Koliko je kosovsko društvo i dalje patrijarhalno?
- Već sam spomenula da na Kosovu živi najmlađe europsko stanovništvo. Svi koji žele bolji posao, moraju znati engleski i služiti se kompjutorima. Dio mladih vratio se iz inozemstva i oni su unijeli nov način razmišljanja i rada. Stopa nataliteta više nije visoka kao nekoć i zahvaljujući svemu tome Kosovo se znatno promijenilo. Patrijahalno je ostalo samo u moralnom smislu, jer ljudi pomažu jedni drugima, ali nezamislivo je da žena ne smije izlaziti van ili se navečer naći na piću s prijateljima. To je postalo otvoreno društvo s jednom od najnaprednijih mladeži u Europi.

S HASHIMOM THAQIJEM, premijerom Kosova, za kojeg kaže da je zasluženo proglasio neovisnost KosovaS HASHIMOM THAQIJEM, premijerom Kosova, za kojeg kaže da je zasluženo proglasio neovisnost KosovaNACIONAL: Što je sa Srbima koji su ostali na Kosovu? Njihov položaj, po svemu sudeći, ipak nije ugodan. Jesu li diskriminirani?
- Moje je mišljenje da je razina diskriminacije puno manja nego što se tvrdi u inozemstvu. Dosta Srba radi u UN-u, EU, drugim međunarodnim organizacijama i kosovskoj vladi. Ima mjesta za sve njih, iako uvijek treba uzeti u obzir da su mnogim Albancima, a i Srbima, ubijeni članovi obitelji i nikad neće za njima prestati žaliti, ali s tim valja naučiti živjeti. Dobro je to što su mladi ljudi otvoreni za vanjske utjecaje, u Prištini možete kupiti Nacional i druge novine iz Hrvatske, čak i iz Srbije. To znači da s obje strane, i srpske i albanske, mora postojati otvorenost i treba pokušati pronaći zajedničke projekte koji će ih povezati. Naravno, treba otvoriti i srce i pamet. Nisu Srbi jedina manjina, na Kosovu ima i Turaka, Bošnjaka, Roma i drugih, koji normalno rade i žive. Vrijeme je najbolji lijek za te probleme.

NACIONAL: Zašto je Kosovo najsiromašnija europska država?
- Na Kosovu umirovljenici ne primaju mirovine nego svaki od države mjesečno dobije 30 eura. Česte su redukcije vode i struje. Već devet godina vode nema između 22 i 6 sati, što je meni koja rano ustajem velik problem. Još je teže sa strujom. Imam sreću da živim u zoni u centru, gdje imamo struju po 4 sata, a onda smo 2 sata u mraku, dok u drugdje i po 8 sati nemaju struje. Ništa bolja nije ni infrastruktura. Kad vozite kosovskim cestama, zbog brojnih rupa najbolje je ako imate terenac.

NACIONAL: Koliki je interes Hrvatske za ulaganja?
- Počeci su bili jako teški jer su deset godina bili prekinuti gospodarski odnosi između Hrvatske i Kosova. Kad smo otvorili predstavništvo HGK na Kosovu, gotovo i nije bilo hrvatskih tvrtki i morali smo uložiti popriličan trud da ih dovedemo. Često smo odlazili u Zagreb na promocije i sajmove, nakon godinu dana doveli smo 20-ak poduzeća, a danas je na Kosovu 80 ključnih hrvatskih tvrtki. Hrvatski izvoz iznosi 40.000.000 eura, a uvoz oko 1,3 milijuna eura. Zasad je proizvodnja vrlo ograničena, ali na Kosovu se pripremaju veliki infrastrukturni projekti i tu se otvara velik prostor za hrvatska poduzeća, posebno u obnovi energetskog sustava i građevinarstvu. Na Kosovu su i neke od najvećih svjetskih banaka, koje su jamstvo za inozemne ulagače.

U NEW YORKU s ambasadorom Williamom Walkerom,U NEW YORKU s ambasadorom Williamom Walkerom,NACIONAL: Kakva je percepcija hrvatskih proizvoda?
- Između Kosova i Hrvatske tradicionalno postoje dobri odnosi i na Hrvatsku se na Kosovu uvijek gledalo s izrazitim simpatijama. To se vidi i po kupnji hrvatskih proizvoda, koji su ponekad i skuplji od sličnih iz Makedonije, Grčke, Turske, Bugarske. Ali to je samo dio simpatija prema Hrvatskoj općenito. One se odnose i na neke ljude iz Hrvatske, Kosovari doslovce obožavaju Stipu Mesića i kažu da bi on, kad bi se kandidirao za predsjednika Kosova, sigurno pobijedio.

NACIONAL: Kako se komentira to što Hrvatska još uvijek nije službeno priznala Kosovo?
- U političkim krugovima postoji razumijevanje jer znaju da će se to dogoditi, da je Hrvatska prijatelj Kosova i da će priznanje stići kad to bude moguće za hrvatsku vladu. Obični stanovnici su pomalo razočarani, upravo zbog simpatija koje osjećaju za Hrvatsku očekivali su da će priznanje brzo stići. Uglavnom, svi su spremni pričekati priznanje koje će doći u drugom ili trećem krugu, zajedno s još nekim članicama Europske Unije.

NACIONAL: Potječete iz poznate kosovske obitelji koja je dala značajne intelektualce i političare. Koliko su oni utjecali na vas?
- Moj otac Skender Rizaj je povjesničar i jedan od rijetkih eksperata za staro osmanlijsko pismo, bio je student hrvatskih profesora, pokojnog Stjepana Antoljaka i Aleksandra Stipčevića. Moj ujak je poznati kosovski političar Riza Sapunxhiu, član posljednjeg Predsjedništva SFRJ, u razdoblju kad je u njemu bio i Stipe Mesić. Njih dvojica su se družili i ja sam počela dolaziti u Hrvatsku. Tada sam upoznala Mesića, vidjela da je vrstan političar koji odlično predviđa događaje. Sličnu sposobnost predviđanja pokazivao je i moj ujak, koji je u vrijeme srpske okupacije Kosova govorio da ćemo jednom biti neovisni. Mislila sam da pretjeruje, ali sada vidim da je imao pravo. Negdje u to vrijeme dogodila se i moja ljubavna priča i udala sam se i počela živjeti u Poreču, a kako nisam htjela biti besposlena, zajedno sa suprugom organizirala sam pomoć albanskim vojnicima i studentima koji su za vrijeme rata ostali u Hrvatskoj. Kod nas je za njih uvijek bilo kruha i mjesta za odmor.

NACIONAL: Što se dogodilo vašem ujaku?
- On je bio diplomatski nomad i puno je radio u inozemstvu, među ostalim i kao ekspert Svjetske banke u Americi. Na žalost, vrlo je bolestan i već se devet godina liječi u New Yorku. Sretna sam jer sam prilikom Mesićeva posjeta Kosovu 2005. uspjela organizirati njegov sastanak s prijateljima pa je moj ujak došao iz New Yorka, a pojavili su se i Adem Demaqi, Azem Vllasi i pokojni Mahmut Bakalli. Bio je to emotivan susret starih prijatelja.

ILIRJANA SHEHU s predsjednikom Kosova Fatmirom Sejdiuom i predsjednikom Albanije Bamirom TopijemILIRJANA SHEHU s predsjednikom Kosova Fatmirom Sejdiuom i predsjednikom Albanije Bamirom TopijemNACIONAL: Na izborima 1995. bili ste kandidatkinja za Sabor na listi Mesićevih Hrvatskih nezavisnih demokrata?
- Nisam osoba koja ne voli raditi, a tada sam se samo brinula o kćeri koja je bila beba i pomagala suprugu u trgovini. Htjela sam biti korisna, a kako sam Mesića jako cijenila još dok se družio s mojim ujakom, uključila sam se u rad HND-ova ogranka u Istri. Od vizionara poput Mesića, Manolića, Poropata i ostalih puno sam naučila i nikad nisam zažalila zbog tadašnjeg političkog angažmana.

NACIONAL: Zatim ste se vratili na Kosovo i sudjelovali u ekipama koje su istraživale ratne zločine?
- Moj otac prihvatio je poziv vlade u Ankari i otišao raditi u Turski državni arhiv, a ja sam mu se pridružila kao članica grupe koja se bavila analizama situacije na Balkanu. Prije početka rata u Sarajevu sam studirala pravo i diplomirala u Prištini. Dobila sam 1999. poziv Američke odvjetničke komore da sudjelujem u istraživanju ratnih zločina na Kosovu. Nakon toga sam bila menadžerica prvih demokratskih izbora na Kosovu i prva savjetnica Daana Evertsa, veleposlanika OESS-a, koji je donedavno bio šef NATO-ove misije u Afganistanu. Kad je 2000. u Hrvatskoj promijenjena vlast, stigla sam u Zagreb s vodećim kosovskim poslovnim ljudima koji su htjeli unaprijediti gospodarsku suradnju. Posjetila sam i Stipu Mesića koji je te godine izabran za predsjednika, a on je zajedno s Nadanom Vidoševićem došao na ideju da bi Hrvatska gospodarska komora trebala otvoriti predstavništvo na Kosovu. Ponudili su mi posao koji je za mene čast jer mogu spojiti dvije države koje najviše volim, Kosovo na kojem sam odrasla i Hrvatsku čija sam državljanka i gdje me ljudi poštuju. To su bili veliki poslovni izazovi jer je HGK-ovo predstvništvo punih osam godina bilo jedina hrvatska službena institucija na Kosovu.

NACIONAL: Kažu da ste u dobrim odnosima sa svim kosovskim političarima i tamošnjim međunarodnim predstavnicima?
- Iskreno poštujem sve kosovske političare jer obavljaju težak posao. Europa broji stoljeća demokracije, a od Kosova se očekuje da u jednom danu sve bude oprošteno i napravljeno na najbolji način. Kosovski narod je dugo prolazio teške muke, a od njega se u najkraćem roku očekuju mir, sigurnost i stabilan život za sve. Zato ne volim isticati pojedince, jer mnogi su od njih na teškom i odgovornom poslu. A s međunarodnim predstavnicima intenzivno godinama korektno surađujem.

NACIONAL: Vaša kći poznata je voditeljica na prištinskoj televiziji?
- Hana ima 18 godina i u Prištini pohađa američki koledž, a na TV Kosovo već četiri godine vodi emisiju “Teen“ za svoju generaciju. Bave se problemima tinejdžera, pripadnika manjina, pa čak i pojedinim tabu temama. Ona je na Kosovo stigla sa mnom, ali obožava Hrvatsku, posebno Poreč i Zagreb. Maturantica je i na jesen će se u Zagrebu upisati na studij novinarstva.

NACIONAL: U posljednje vrijeme spominju vas kao kandidata za diplomaciju?
- Na Kosovu sam u ovih osam godina obavila pionirski posao i od ničega smo napravili nešto. Ponosna sam što sam uspjela napisati prvi hrvatsko-englesko-albanski riječnik poslovno-administrativnog nazivlja u koautorstvu s prof. Vladimirom Ivirom. Sad bih željela nastaviti karijeru u hrvatskoj diplomaciji, u nekoj od država s kojima nemamo dovoljno razvijene veze. Za mene su takve situacije izazov, ali vidjet ćemo.

Vezane vijesti

Kosovo: U sukobu na prijelazu Merdare više od 40 ozlijeđenih

Kosovo: U sukobu na prijelazu Merdare više od 40 ozlijeđenih

Više od 40 ljudi, među kojima više od 20 pripadnika kosovske policije, ozlijeđeno je u četvrtak ujutru u sukobu skupine srbijanskih građana i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika