Objavljeno u Nacionalu br. 643, 2008-03-10

Autor: Damir Radić

FILM

Moral i homoerotičnost ruske mafije

Film je dojmljiv zbog staložene režije i vrhunskih glumaca

VIGGO MORTENSEN (okrenut leđima) kao Nikolaj ispred mafijaša u filmu 'Ruska obećanja'VIGGO MORTENSEN (okrenut leđima) kao Nikolaj ispred mafijaša u filmu 'Ruska obećanja'David Cronenberg 80-ih je među filmofilima imao kultni status na kakav je mogao računati malo koji sineast. Središnji dio tadašnjeg njegova opusa, koji je nastajao od sredine 70-ih do sredine 80-ih, dominantno u matičnoj mu kanadskoj kinematografiji, obilježen spojem trilernog SF-a i horora (“Shivers“, “Rabid“, “Scanners/Moć razaranja“, “Videodrome“, “Muha“ i dr.), bio je međutim znatno zanimljiviji kao autorska cjelina nego po kreativnim dometima pojedinih filmova. Naime, Cronenberg je jedan od onih autora za čije se individualne radove gotovo uvijek moglo reći da su interesantniji po idejnoj koncepciji i atmosferi, nego po ukupnim kvalitativnim rezultatima.

No bio je prvi, a vjerojatno i jedini filmaš koji se sustavno bavio odnosom tijela i tehnologije, potencijalnim biološko-tehnološkim prepletima i mutacijama, nerijetko ih garnirajući odgovarajućim seksualnim aberacijama i mentalnim ekstraordinarnostima. Kao idejni inovator (barem u sferi filma) i anticipator danas iznimno aktualnih znanstveno-teorijskih tema, davno si je osigurao trajno mjesto u slikopisnoj povijesti, ali 90-ih njegov je izniman status počeo blijedjeti. Cronenbergova ikonska pozicija uglavnom nije dovođena u pitanje, ali filmofili su njegove nove uratke počeli promatrati kao samostalna djela, izvan cjeline opusa posvećenog iznimnim (idejnim) autorstvom, a onda je i pogled postao kritičniji. Ambiciozne adaptacije alternativnih književnih klasika, Burroughsova “Golog ručka“ i Ballardova “Sudara“, malo su koga mogle oduševiti, iako je riječ o korektno-solidnim filmovima, jednako tako i “M. Butterfly“, ekranizacija transrodnog kazališnog komada Davida Henryja Hwanga. Osebujni SF triler “eXistenZ“ bio je najzanimljiviji Cronenbergov ostvaraj 90-ih, no unatoč Srebrnom medvjedu u Berlinu nije svom autoru osigurao povratak nekadašnjeg rejtinga (znakovito je pritom da je Cronenberg upravo 90-ih, kad je u perspektivi istinskih filmoljubaca pao u sjenu, priznat od festivalskog mainstreama). Ipak, “eXistenZ“ je navijestio bolja vremena za najpoznatijeg kanadskog sineasta. Novo tisućljeće otvorio je trilernom studijom shizofrenije “Spider“, kojom je ušao u glavni program Cannesa i okitio se brojnim nominacijama i nagradama raznih festivala i udruga, no pravi prodor uslijedio je “Poviješću nasilja“. Taj se film dokopao oscarovskih nominacija, kao i onih za Zlatni globus, bio je uvršten u cannesku konkurenciju te zaradio gomilu drugih priznanja. Važnije od svega toga, “Povijest nasilja“ razgalila je većinu ozbiljnih filmofila i Cronenberga ponovo ucrtala na mapu osobito važnih autora. Nisam bio oduševljen tim neobičnim spojem obiteljske drame i akcijskog krimića s trilernim preljevom, jer negdje oko sredine filma iz iznimno intrigante analize mita o idealnoj američkoj tradicionalno-modernoj obitelji, mita subvertiranog nepouzdanošću identiteta pater familiasa i nasiljem, prelazi u stripovsku parodiju vrlo plitke ironijske geste. Dakako, Cronenberg se pobrinuo za nekoliko antologijskih prizora, ali cjelina nije bila naročito impresivna. Stoga sam s oprezom dočekao njegov novi rad, nešto manje nagrađivan, ali kritičarski još hvaljeniji od “Povijesti nasilja“. Srećom, “Ruska obećanja“ nisu se pokazala lažnima.

VIGGO MORTENSEN i Naomi Watts u 'Ruskim obećanjima'VIGGO MORTENSEN i Naomi Watts u 'Ruskim obećanjima'Oslonjen na izvorni scenarij Stevena Knighta, David Cronenberg ponovo se pozabavio obiteljskom tematikom i pitanjima identiteta. Ovaj put obitelj nije klasična: na jednoj je strani mafijaška famiglia, ali ne talijanska i ne u New Yorku, nego ruska u Londonu, koje okosnicu čine pater familias Semjon (Armin Mueller-Stahl) i njegov sin Kiril (Vincent Cassel), čiji je vozač, tjelohranitelj i najbolji prijatelj (a možda i čeznuti objekt ljubavi drukčije od bratske) Nikolaj (Viggo Mortensen); na drugoj je strani “obična“ britanska obitelj, no poluruskih korijena - medicinska sestra Anna (Naomi Watts), njezina majka Helen (Sinead Cusack) i stric Stepan (nekad ugledni poljsko-britanski režiser Jerzy Skolimowski u maloj, ali izvrsnoj epizodi).
Znači, u mafijaškoj obitelji nedostaje majka, u “običnoj“ otac, s tim da je znakovito da Anna živi s majkom, a ne, kao što je uobičajeno za mlade žene njene dobi na Zapadu, sama (valjda zbog poluslavenskog porijekla). Dvije obitelji dolaze u kontakt kad Anna poželi otkriti identitet maloljetne Ruskinje preminule na porođaju i eventualno pronaći rođake preživjele bebe. Trag ju vodi do otmjenog restorana i njegova vlasnika Semjona, naizgled brižnog čovjeka u kojem je bar na trenutak mogla naslutiti zamjenu za oca. Problemska situacija nastaje kad Anna otkrije Semjonu da posjeduje dnevnik preminule rodilje pisan na ruskom, a koji, ubrzo će se ispostaviti, teško kompromitira samog Semjona, “vlasnika“ ruskih i ukrajinskih, nerijetko maloljetnih prostitutki koje kontrolira drogom, batinama i silovanjem. Želeći ući u trag bebinoj obitelji, Anna dovodi u opasnost vlastitu, a u svemu je bitno i da se ona (latentno) nada kako bebinu obitelj zapravo neće pronaći te da će sama usvojiti dijete. Druga problemska situacija standardno je gangsterska: Kiril je bez očeva odobrenja naručio ubojstvo “drskog“ člana iste mafijaške družine kojoj sam pripada, i sad mu se braća ubijenoga žele osvetiti. Ključni lik koji povezuje dvije situacije i dvije obitelji je Nikolaj, naizgled amoralni i hladni egzekutor i “čistač“; on će obje problemske situacije razriješiti uz velik osobni rizik, ali i dobitak, pri čemu gledatelji doznaju njegov skriveni identitet. Po problematici krvne i nekrvne obitelji “Ruska obećanja“ imaju načelne sličnosti s “Bit će krvi“ Paula Thomasa Andersona, no ta je sličnost očito slučajna jer su oba filma nastajala u isto vrijeme, neovisno jedan o drugome.

Postoji, međutim, niz intertekstualnih, odnosno metatekstulnih veza koje Cronenbergov (i Knightov) film uspostavlja, i te zasigurno nisu slučajne, a pomalo iznenađuju u vremenu kad se takve (postmodernističke) relacije već čine praksom prošlosti. Pitanje Nikolajeva identiteta upućuje na gangstersko-policijsku trilogiju “Pakleni poslovi“ Wai-keunga Laua i Siu Fai Maka, odnos Semjona prema Nikolaju doima se travestijom odnosa Vita Corleonea prema posinku Tomu Hagenu u Coppolinu “Kumu“, Armin Mueller-Stahl kao Semjon očito priziva lik dobrog oca iza kojeg se krije fašistički zločinac što ga je isti glumac tumačio u “Muzičkoj kutiji“ Coste-Gavrasa, scena obračuna u sauni, gdje se Viggo Mortensen kao Nikolaj posve gol bori s napadačima, doima se kao ne tako udaljena parafraza homoerotskog prizora obnaženog hrvanja Alana Batesa i Olivera Reeda iz Russellove adaptacije Lawrenceovih “Zaljubljenih žena“, dok neke nježne scene između Nikolaja i Kirila mogu prizvati “Oca i sina“ Sokurova; Nikolajevo prezime Lužin upućuje na protagonista Nabokovljeva romana “Lužinova obrana“, a i samo prezime Nabokov usput se spominje, dok ukrajinska prostitutka, koju je Nikolaj, protiv svoje volje, prvo morao seksualno iskoristiti da bi joj zauzvrat mogao darovati slobodu (moralno najintrigantnija situacija u filmu) nosi prezime Kirilenko, što bi mogla biti šala na račun poznatog ukrajinskog košarkaša, a tu je i Nikolajeva dijaloška linija u kojoj spominje nedefiniranu Zonu, što je možda posveta istoimenom filmu Tarkovskog, poznatijem pod naslovom “Stalker“. Uglavnom, “Ruska obećanja“ otvaraju ozbiljna moralna i identitetska pitanja te afirmiraju homoerotičnost skladno se oslanjajući na inter-metatekstualne, ali i stvarnosne relacije (Semjon je pao zbog sporednog, a ne glavnih zločina baš kao Al Capone), sve to u božićno-novogodišnje doba kojem čak ne nedostaje ni čudo, kao što je lijepo primijetio kritičar Village Voicea. Istina je, film pati od stanovitih stereotipa (homofobija kao izraz vlastite latentne homoseksualne tendencije, prostitutke kao zavedene žrtve kriminalaca, a tu je i predvidljiv obrat), ali to bitno ne umanjuje njegovu dojmljivost. Za nju pak najveće zasluge idu staloženoj i ugođajnoj redateljskoj izvedbi te vrhunskom castu na čelu s Viggom Mortensenom, glumcem koji je valjda najbolje u filmskoj povijesti skinuo ruski naglasak.

RUSKA OBEĆANJA Eastern Promises, kan.-brit.-am. krim. triler-drama, 2007. R: David Cronenberg GL: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel, Armin Mueller-Stahl ocjena: 4 (četiri) zvjezdice

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika