PORUKA PREMIJERU Premijeru Sanaderu poznata su stajališta vodećih hrvatskih biznismena kad je u pitanju ulazak u EU; na slici s vlasnikom Agrokora Ivicom Todorićem i prvim čovjekom Atlantic grupe Emilom TedeschijemTrenutačni financijski gubitak koji se procjenjuje na približno 200 milijuna eura, po svemu sudeći je prva, ali sigurno ne i najveća posljedica usporavanja ulaska u Europsku Uniju. Stvarni gubici bili bi kudikamo veći - potvrdili su za Nacional neki od vodećih gospodarstvenika i ekonomskih stručnjaka - a zahvatili bi gotovo sva područja društvenog života, od ekonomije do turizma i pravosuđa. Ovdje nije riječ o političkim stavovima nego, uglavnom, rezultatima relevantnih analiza koje redom upozoravaju na golemu opasnost od zastoja u pregovorima.

Sredinom 2007. Ekonomski institut iz Zagreba objavio je publikaciju “Učinci pristupanja Europskoj Uniji”. Osnovni zaključak vodećih stručnjaka iz različitih područja, od gospodarstva do oceanografije, glasio je: “Ekonomske koristi nadmašuju troškove pristupanja EU, a to će pozitivno utjecati na blagostanje hrvatskih građana i uspješnost hrvatskog gospodarstva. Ulaskom u Uniju bruto društveni proizvod, potrošnja, izvoz i standard rast će brže nego ako Hrvatska ostane izvan EU.”

Takav zaključak osnažen je brojnim komparativnim analizama, koje su pokazale da će ulazak na gotovo sasvim liberalizirano europsko tržište izazvati pozitivne promjene kakve je imalo i deset novih članica, koje su 1. svibnja 2004. pristupile Europskoj Uniji. Sasvim eksplicitno se naglašava da će direktnu korist osjetiti građani i poslovni sektor. Tako će u prve tri godine članstva u EU Hrvatska iz raznih fondova dobiti 2 milijarde, a u zajednički proračun uplatiti oko 1,6 milijardi eura. Znatno će se povećati inozemne investicije, posebno pozitivne učinke može očekivati hrvatski turizam, a znatno će porasti i cijene nekretnina. Skuplji stanovi i zemljišta izazivaju dvojaki efekt - smanjuju šanse domaćeg stanovništva da postane vlasnik, ali istovremeno onima koji nešto prodaju omogućava dobru zaradu. Prema mišljenju Ekonomskog instituta, jedine grane koje će osjetiti uglavnom negativne posljedice pristupanja Uniji jesu ribarstvo i poljoprivreda.

Suprotno upozorenjima iz euroskeptičnih krugova prema kojima će članstvom u EU život postati bitno skuplji, analize pokazuju sasvim drugu sliku. Očekivani porast cijena iznosi 1,4 posto, i to uglavnom na energetskom tržištu i u području kulture, ali osnovni životni troškovi koji obuhvaćaju hranu i stanovanje neće se bitno mijenjati.

Pozitivne učinke ulaska u Uniju potvrđuju analize deset novih članica, od Slovenije i Mađarske do Litve i Poljske. Otada su prošle gotovo četiri godine i komparacija s Hrvatskom pokazuje kako njihova gospodarstva napreduju bitno brže od hrvatskog. Tih deset zemalja nakon stupanja u EU ostvaruje prosječan rast BDP-a od 6 posto, što je dvostruko više nego prije 1. svibnja 2004. Istovremeno hrvatski prosjek iznosi oko 4,4 posto. Porasle su i plaće u prosjeku s 578 na 633 eura, a inflacija je s 4,2 pala na 3,2 posto.

Simulacije za Hrvatsku u slučaju ulaska u Europsku Uniju nisu ništa manje optimistične i pokazuju da će BDP godišnje rasti za dodatnih 1,1 posto, potrošnja za 2,6 posto, a izvoz čak 14 posto.

Gotovo identičnu ocjenu daje i Damir Kuštrak, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. Kuštrak je donedavno bio predsjednik uprave Medike, a sada je jedan od vodećih ljudi u Agrokoru, koji ima razgranate uvozno-izvozne aktivnosti na tržištima Europske unije. “Bilo kakva odgoda pregovora imala bi vrlo teške posljedice jer hrvatsko gospodarstvo se već deset godina priprema za ulazak u EU. U takvim uvjetima bilo kakav poremećaj bio bi loš. Otkako je 2001. potpisan Sporazum o suradnji i pridruživanju, znatno je liberalizirana mogućnost izvoza naših proizvoda na europsko tržište, međutim još uvijek postoje brojne carinske prepreke, koje će posve nestati tek onda kada Hrvatska postane punopravna članica Unije”, smatra Kuštrak.

Samo bi turizam izgubio polovicu zarade: istraživanja pokazuju da hotelska soba u zemlji koja je ušla u EU košta dvostruko više nego dok nije bila članica Unije, kaže Radimir ČačićHUP-ov predsjednik dodaje da odgoda znači i promptni odustanak stranih investitora, što također povlači pad gospodarskih aktivnosti. Za razliku od vladajuće politike, on je uvjeren kako odgovornost leži na hrvatskoj strani. “Nema nikakvog alibija za ovakvo ponašanje i mi smo ti o kojima sve ovisi i koji odlučujemo hoćemo li ili nećemo u Europsku Uniju. Ali treba biti svestan da je Hrvatska zadnja zemlja koja ulazi na ovakav način i, figurativno govoreći, ovo je za nas posljednji vlak. Europa se umorila od proširenja i novih članica i ako sada propustimo priliku, naći ćemo se u istom ili sličnom položaju u kakvom se nalazi Srbija”, upozorava Kuštrak. Radimir Čačić, varaždinski župan i HNS-ov kandidat za premijera na posljednjim izborima, uz predsjednika Mesića bio je prvi relevantni hrvatski političar koji je još u prosincu 2007. zagovarao odustajanje od ZERP-a. Tri mjeseca poslije ponavlja svoju tezu o “nesposobnoj Sanaderovoj vladi” uz dodatak kako “HDZ isključivo laže, priča i obećava, a istina je sasvim drukčija. Tako su obećali rast gospodarstva od 7 posto, a bit će gotovo upola manji, uz inflaciju od 6 posto, kolika nije bila već petnaest godina”. Sve ove loše brojke, prema Čačiću, još su uvijek dobre u usporedbi s posljedicama neulaska u Europsku Uniju.

“Izravno bi se osjetio pad investicija i gospodarskih aktivnosti, ali podjednako je važno ono što bismo izgubili odgodom priključenja. Kad ste dio EU, to znači da ste normalna i stabilna zemlja, u koju se može slobodno ulagati ili posjećivati je. Zbog odgode bi samo turizam izgubio pola zarade jer istraživanja pokazuju da hotelska soba u zemlji koja je postala članica Unije stoji dvostruko više nego dok nije bila u EU. Isto je i kad je riječ o industrijskim zonama ili greenfield ulaganjima, a sve potvrđuje podatak da bi godišnji rast bio smanjen za 0,6 posto, što iznosi 200.000.000 eura”, kritičan je Čačić. Kao primjer interesa stranaca navodi svoj nedavni susret s grupom francuskih bankara koji bi htjeli otvoriti tehnološki park na području Varaždinske županije. Na relativno mali prostor od 4-5 hektara Francuzi namjeravaju dovesti od 10 do 15 tvrtki, koje bi započele proizvodnju i zaposlile domaće stanovništvo. Takvih primjera u sjevernim županijama ima dosta, ali nakon ulaska Hrvatske u EU inozemni investitori zasigurno bi višestruko povećali ulaganja. Nasuprot tomu, odugovlačenje će ih potjerati u druge države. Čačić je skeptičan i misli kako su sve veći izgledi da se Hrvatska i Srbija uskoro nađu u istom položaju u odnosu na Bruxelles.

“Međunarodna zajednica će napraviti sve kako bi smirila Srbe koji su ostali bez Kosova, a u isto vrijeme mi se igramo vatrom koja se zove ZERP. Ovo što radi Sanaderova vlada je groteskno i Ekološko-ribolovni pojas se pretvara u naše Kosovo. Ako nastavimo ovako, Hrvatska će pregovore završiti tek 2012. ili kasnije, EU će malo pogurati Srbiju, i zaista ćemo zajedno ući u Europsku Uniju, kao što je nedavno najavio švedski veleposlanik u Beogradu.”

Petra Jung-Erceg, znanstvena suradnica na Fraunhofer Institute for Systems and Innovation Research iz Karlsruhea, smatra kako su u njemačkom tisku i drugim medijima prilozi o Hrvatskoj vrlo rijetki tako da većina Nijemaca nema ni približnu sliku o stvarnome stanju. Stoga ta većina, ako uopće misli na Hrvatsku, interpretira činjenicu da Hrvatska još uvijek nije članica EU, a tako razmišljaju i mnogi gospodarstvenici i mnogi dužnosnici koji su u poziciji donositi odluke vezane za suradnju s Hrvatskom.

Odgoda pregovora sigurno bi bila popraćena negativnim napisima, s tim da se tema ZERP-a vjerojatno uopće ne bi spominjala jer je ona Nijemcima potpuno nerazumljiva i marginalna. Naglasak bi bio stavljen na ostale probleme kao što su zakonodavstvo i korupcija. To bi dodatno pogoršalo ionako nejasnu sliku o Hrvatskoj i povećalo skeptičnost njemačkih gospodarstvenika u vezi s potencijalnom suradnjom i ulaganjima.

“Na Hrvatsku se u prvom redu gleda kao na turističku zemlju i nije poznata ni po kakvim drugim industrijskim proizvodima ili prednostima. U očima njemačke strojogradnje, automobilske te ostale metaloprerađivačke industrije su se Slovačka i Češka te djelomično Mađarska uspjele pozicionirati kao zemlje u kojima postoji znatan proizvodni know-how, a Rumunjska zbog iznimno niskih troškova radne snage. Naš institut je, u suradnji s Ekonomskim fakultetom iz Zagreba i Strojarskim fakultetom iz Splita, proveo komparativnu analizu karakteristika proizvodnje i proizvoda njemačkih i hrvatskih industrijskih poduzeća koja je pokazala da hrvatska metaloprerađivačka, strojarska i elektrotehnička industrija prevladava proizvodnju proizvoda srednje kompleksnosti i ima jako dobre šanse za dugoročan opstanak i razvoj. To pokazuje da u Hrvatskoj postoji uspješna i vrlo perspektivna proizvodnja koja, kao i u nekim drugim novim zemljama EU, ne konkurira prije svega preko niskih cijena”, optimistična je Petra Jung-Erceg.

U slučaju najgoreg scenarija, prekida ili dulje odgode pregovora s EU, svi sudionici financijskog sektora snažno bi osjetili takvu promjenu - potvrdio je Ante Samodol, prdedsjednik Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga. Tako bi regulator ostao bez “EU benchmarka” kao usporednog standarda u postupanju prema sudionicima financijskog tržišta. Financijske institucije, osobito one koje pripadaju financijskim grupama, imale bi standard EU koji im je nametnula matica i domaći standard, uz osjetni pad interesa za financijske usluge svih institucija. To bi na dulji rok dovelo u pitanje i opstanak pojedinih institucija. Korisnici financijskih usluga plaćali bi veću cijenu kapitala i veće transakcijske troškove na plitkom i nelikvidnom tržištu.

“Kategoričkog sam stava da se u slučaju eventualne blokade i prolongiranja pregovora o pridruživanju EU od započete prilagodbe financijske regulative ne smije odstupiti, niti se ona smije prolongirati. Zato postoji niz razloga, recimo, mogućnost emisija javnog duga države i kreditni rejting Hrvatske ne bi se spoticali o priče o loše uređenom i rizičnom tržitu, položaj i prava domaćih i inozemnih ulagača bili bi europeizirani. Također, svaki pregovarački tim ima ‘svoju direktivu’ i svako prepuštanje drugim timovima i vremenu dodatni je društveni trošak. Uspostavljeni odnosi s nacionalnim regulatorima iz kojih dolaze vlasnici su naših financijskih institucija na standardu EU, a financijska industrija se pripremila ili priprema za novi zakonodavni okvir”, upozorava Samodol.

Emil Tedeschi predsjednik je uprave Atlantic grupe, hrvatske kompanije koja posluje na europskom tržištu, gdje ostvaruje oko 40 posto prihoda. “Kao gospodarstvenik i aktivan sudionik u procesu približavanja Hrvatske Europskoj Uniji, scenarij koji bi uključivao prekid pregovora o pristupanju smatram nezamislivim.

Europska Unija je budućnost razvoja Hrvatske, o čemu postoji konsenzus svih relevantnih političkih struktura, gospodarstva i aktera civilnog društva. Zajedničko europsko tržište vrlo je važan aspekt pridruživanja iz vizure hrvatskih poduzetnika kojima se otvara mnogo veći prostor za plasman proizvoda, usluga i ideja. Nedovoljno se često naglašava da su reforme koje smo napravili i koje nam predstoje nužne za unapređenje naših konkurentskih sposobnosti u europskom iKorisnici financijskih usluga plaćali bi veću cijenu kapitala i veće transakcijske troškove na plitkom i nelikvidnom tržištu, kaže Ante Samodol svjetskom okruženju, te da je Europska unija katalizator procesa koje moramo proći za vlastitu dobrobit”, smatra Emil Tedeschi. Da bi što raniji ulazak Hrvatske u EU znatno olakšao poslovanje hrvatskim poduzetnicima, potvrđuje Emin Džanić, direktor zagrebačke tvrtke Laboratorij dr. Džanić koja proizvodi prirodnu kozmetiku. Ta je tvrtka 2007. izvezla 30 posto svojih proizvoda, od čega je 15 posto plasirano na tržište EU. Do ožujka ove godine, s obzirom na već postojeće narudžbe, očekuju porast izvoza na više od 50 posto, a nedavno su poslali i prvu pošiljku na tržišta Velike Britanije i Irske. O prednostima ulaska u EU za poslovanje svoje tvrtke Emin Džanić je rekao:

“Ulazak u Europsku Uniju bitan je za hrvatske proizvođače jer će nam omogućiti da na proizvode stavimo oznaku Made in EU. To je važno za percepciju proizvoda, jer ta oznaka ulijeva povjerenje potrošačima izvan Hrvatske. Ona pokazuje da je proizvod zadovoljio europske standarde, da je kvalitetan i ne sadrži štetne sastojke - zbog čega će se lakše prodati i u Europskoj Uniji i izvan nje. Drugi faktor je lakši pristup distributerima unutar Europske Unije, jer se tada ne mora dokazivati da proizvod ima sve certifikate te da je već registriran u Uniji. Naime, svi koji izvoze u EU moraju pronaći nositelja dokumentacije unutar Unije, što je dosta problematično i nije jeftino. Tu je i lakša fluktuacija kapitala: nakon ulaska u Uniju u naše će tvrtke lakše ulaziti investicije, i to ne samo u banke, telekomunikacije i trgovinu, nego i u manje tvrtke koje, na primjer, ulažu u know-how.“