Václav Hlavatý, izvršni direktor zadužen za projekt biodizela, i Rajko Vučković, direktor Ingrine tvrtke kćeri Bioadria, kažu da se Ingra usporedo bavi razvojem projekta proizvodnje biognojiva, drvenih paleta te energana na biomasuHrvatska tvrtka Ingra krenula je u dosad najveći projekt proizvodnje biodizela u Hrvatskoj. Ingra na području luke pokraj Slavonskog Broda namjerava graditi veliku tvornicu za proizvodnju biodizela, a 21. veljače ondje su Rajko Vučković, direktor Ingrine tvrtke kćeri Bioadria, i Marijan Jurić, ravnatelj lučke uprave Slavonski Brod, potpisali ugovor o zakupu zemljišta u luci Slavonski Brod, na kojem će se graditi tvornica za proizvodnju biodizela.

Ingra u Slavonskom Brodu namjerava proizvoditi 150 tisuća tona biodizela godišnje. U projekt su krenuli s namjerom da zarade, ali i da pridonesu očuvanju okoliša. Biodizel je gorivo koje se koristi kao alternativa klasičnim naftnim derivatima, te se miješa u naftne derivate, čime se smanjuje utjecaj štetnih plinova na okoliš. Biodizel može koristiti svako dizelsko vozilo proizvedeno nakon 1995., a energetska mu je vrijednost jednaka kao u mineralnih goriva. Riječ je o motornom gorivu koje se dobiva esterifikacijom s metanolom iz ulja repice ili drugih žitarica i ima jednaku energetsku vrijednost kao i mineralna goriva, te može potpuno zamijeniti dizel iz nafte u dizelskim motorima. Koristi se u različitim oblicima i tehnološkim postupcima i posve je neškodljiv za okoliš. U vodi se, primjerice, potpuno razgrađuje za samo 28 dana, a nafti za to treba 40 godina. Zbog svojih brojnih pozitivnih osobina, biodizel je postao jedini dopustivi energent u ekološkoj poljoprivredi i bez njegove upotrebe danas se u EU ne može dobiti certifikat o čistoći ekološki proizvedenih poljoprivrednih proizvoda.

Europska unija svojim članicama strogo uvjetuje da do 2020. moraju čak 20 posto tradicionalnih goriva zamijeniti biodizelom. Danas taj udio iznosi 4,5 posto. U Europi se još uvijek ne proizvodi dovoljno biodizela, tako da je tržište za plasman tih proizvoda vrlo veliko. Ingrino postrojenje trebalo bi biti među većima u Europi. Jedno takvo, kapaciteta 150 tisuća tona godišnje, nedavno je otvoreno u Mađarskoj, a u Španjolskoj se gradi postrojenje kapaciteta 250 tisuća tona godišnje. Ulazak u proizvodnju biodizela tek je jedan od ekološki osviještenih projekata u koje se Ingra u budućnosti namjerava uključiti.

Václav Hlavatý, izvršni direktor u Ingri, zadužen i za vođenje projekta biodizela, za Nacional je o tom i sličnim projektima rekao: “Ingra u budućnosti ne namjerava sudjelovati samo u jednom tzv. ekološkom projektu. Osim proizvodnjom biodizela, Ingra se usporedno bavi razvojem projekta proizvodnje biognojiva, drvenih paleta te energana na biomasu. Ti su projekti u raznim fazama, a za neke već radimo idejne projekte za lokacijske dozvole. Biodizel je samo jedan od projekata Ingre u tom području. Biodizel ima svoju budućnost, posebno zbog nestabilnosti tržišta nafte, te svojih povoljnih utjecaja na okoliš. Postoje i druge zamjene za naftne derivate, poput etanola koji se sve više proizvodi. Razmatramo i takve projekte.”

Ingra je za izgradnju pogona za proizvodnju biodizela odabrala riječnu luku pokraj Slavonskog Broda. Tako su odlučili zbog fleksibilnosti i raznih mogućnosti dopreme i otpreme proizvodnih sirovina i gotovog proizvoda.

“U Slavonskom Brodu dobili smo mogućnost prijevoza riječnim, željezničkim i cestovnim prometom. Najviše vremena u pripremi, uvjetno govoreći, izgubili smo oko prostornog plana koji se pripremao u Slavonskom Brodu, a koji je trebao omogućiti sve što nam je bilo potrebno. U izradi je i projekt izgradnje cestovne zaobilaznice, koji će nam omogućiti izravnu vezu s autocestom. Međutim, mi to vrijeme zapravo nismo izgubili, nego smo se kvalitetno pripremali za donošenje brojnih bitnih odluka vezanih uz proizvodnu tehnologiju. Tvornica koju ćemo izgraditi vrijedit će 58 milijuna eura. Projekt uključuje i riječnu teglenicu, elevatore koji prebacuju sirovinu i gotov proizvod, te silose”, rekao je Rajko Vučković, direktor Bioadrije koja je nositelj projekta proizvodnje biodizela.

Igor Oppenheim, predsjednik uprave Ingre, i Tomislav Dragičević, čelni čovjek Ine koja će prvih godina otkupljivati sav biodizel proizveden u Slavonskom BroduZa uspješnost projekta bitno je više faktora, ali najvažnijom se čini tehnologija proizvodnje. U Ingri još uvijek nisu donijeli konačnu odluku koju će tehnologiju koristiti, zato što ih postoji nekoliko, neprestano se usavršavaju i omogućavaju bolju zaradu. Rajko Vučković ovako je za Nacional opisao zašto je Ingri važan odabir proizvodne tehnologije: “Tehnologija koju ćemo koristiti mora biti fleksibilna tako da možemo prerađivati ne samo uljanu repicu, nego i sve druge vrste uljarica, otpadnih masti, svinjskih masti iz klaonica i slično. Danas se provode istraživanja i o mogućnosti korištenja morskih algi u proizvodnom procesu biodizela, tako da tehnologija treba podržavati što je više mogućih načina proizvodnje. Posebno vodimo računa o iskorištenosti kapaciteta. U pogonu koji prerađuje 150 tisuća tona, čak i jedan posto iskorištenosti može znatno utjecati na konačnu profitabilnost tvrtke. Zato nastojimo pažljivo odabrati proizvodnu tehnologiju, koja će nam dugoročno jamčiti profitabilnost. Danas neke tvrtke koje proizvode biodizel ne zarađuju zbog samo nekoliko posto neiskorištenih proizvodnih kapaciteta. Nastojimo izbjeći da se to i nama dogodi u budućnosti.”

Ingra svoj proizvedeni biodizel u budućnosti namjerava prodavati ponajprije Ini. Upute Europske komisije, prema kojima svaka zemlja članica mora staviti na tržište najmaje 4,5 posto biodizela od svoje ukupne prodaje, Ingri otvaraju mogućnost da cijelu svoju proizvodnju biodizela može plasirati samo toj tvrtki. Danas se u Hrvatskoj proizvodi 20 tisuća tona biodizela u Ozlju, u Bršadinu tvrtka Europamill gradi tvornicu biodizela s kapacitetom od 60 tisuća tona godišnje, a ostala proizvodnja je mnogo manjih kapaciteta.

“Potražnja za biodizelom postoji i ona je u ovom trenutku najmanji problem. Mi ne računamo samo na Inu kao na našeg potencijalnog kupca, nego i mnogo šire. Međutim, današnje je tržište u Hrvatskoj takvo da se gotovo sva proizvodnja može plasirati samo Ini i još uvijek joj to ne bi bilo dovoljno da izvrši aktualnu obvezu iz uputa Europske komisije.

Teško je danas govoriti o odnosima ponude i potražnje na tržištu biodizela, jer u Europi postoji manjak proizvodnih kapaciteta. Na europskom tržištu još uvijek se proizvodi mnogo manje biodizela od onoga što se traži direktivom Europske komisije. Može se pretpostaviti da će se trend proizvodnje biodizela u budućnosti dodatno pojačati, kako bi se pojačala ekonomska neovisnost zemalja o tradicionalnim energentima. Ratovi koji su se posljednjih godina događali uvijek su u blizini zona koje su bogate energentima i to za posljedicu ima divljanje cijena naftnih derivata. Negativne posljedice divljanja tih cijena mogu se znatno umanjiti razvojem proizvodnje alternativnih goriva, u prvom redu biodizela”, rekao je Rajko Vučković.

INGRA će u tvornicu biodizela u slavonskobrodskoj luci investirati 58 milijuna euraJedan od izazova za buduće proizvođače biodizela je i površina zemlje na kojoj će se uzgajati uljana repica od koje se to gorivo dobiva. U Hrvatskoj se zasad na jednom hektaru zemlje prosječno uspijeva uzgojiti od 3 do 3,5 tona uljane repice. To je ispod europskog standarda, koji iznosi 4-4,5 tona po hektaru, a što bi i domaćim proizvođačima donosilo zaradu. Ingra je angažirala dvije savjetničke tvrtke koje će za njih ugovarati i razvijati proizvodnju uljane repice. Cilj je domaće proizvođače dovesti na europsku razinu prinosa uljane repice po hektaru, što će im omogućiti lijepu zaradu.

“Tijekom prvih proizvodnih godina mi ćemo se morati oslanjati i na uvoz, dok domaći proizvođači u nas ne steknu povjerenje. Osim toga, na svjetskom tržištu možemo kupovati sirovine u svim fazama. Možemo kupovati zrno i prešati ga, ili kupovati već prerađeno ulje, ovisno o tomu što će na tržištu biti povoljnije. Hrvatski agronomi tvrde da naši proizvođači vole proizvoditi uljanu repicu jer s njome imaju iskustva. Međutim, dosad su imali loša iskustva s njenim plasiranjem na tržište. Prodavali su je uglavnom za jestivo ulje, a otkupljivači su im nastojali maksimalno srušiti cijenu. Ingra razmišlja drukčije. Primjerice, ako smo na svjetskom tržištu prisiljeni platiti 1,7 kuna po kilogramu, onda ćemo tu cijenu platiti i domaćim proizvođačima. Domaće proizvođače sigurno nećemo ucjenjivati neprimjerenim snižavanjima cijene”, rekao je Rajko Vučković. Projekt proizvodnje biodizela dugoročno u Ingri smatraju jako isplativim, inače se u investiranje 58 milijuna eura ne bi niti upuštali. Međutim, još ne žele javno iznositi prognoze kada očekuju povrat te investicije.

U Ingri smatraju da je riječ o projektu koji će pozitivno utjecati na hrvatsko gospodarstvo u cjelini. Očekuju da će lokacijsku dozvolu ishoditi tijekom proljeća, da će ove godine početi graditi tvornicu, da će je završiti za godinu dana, te da će biti spremni za proizvodnju u ljeto 2009. godine.