'Optimizam je, u načelu, jako dobra stvar, ali iskreno govoreći, sumnjam da će vaša vlada uspjeti ispuniti cilj i do ljeta 2009. završiti pregovore s Europskom Unijom. Odustajanje od ZERP-a je dobra poruka, međutim ispred vas su brojna pitanja na koja će biti teško odgovoriti, poput zatvaranja nekih brodogradilišta ili stvarnog ulaska u borbu s korupcijom, i pitanje je postoji li politička volja za brzo rješavanje ovih problema, budući da do sada nije ništa napravljeno, iako smo na neke od njih prva upozorenja poslali još 2004. godine. Osim toga, upitno je koliko je i vaša državna administracija u stanju odgovoriti na izazove, ako bi borbu s najtežim problemima kao što je korupcija, trebala voditi ministrica pravosuđa, koja ni u svom prošlom mandatu nije napravila ništa što bi potvrdilo povjerenje u njezine kapacitete”, ispričao je ovih dana za Nacional visoki diplomatski izvor akreditiran u Zagrebu.

Reakcija ovog diplomata pokazuje kako u međunarodnim krugovima gledaju na prošlotjedne izjave Ive Sanadera prema kojima će Hrvatska do ljeta iduće godine završiti pregovore o pristupanju EU. Isto tako, sada već postoji jasno iskazivanje nepovjerenja prema pojedinim dužnosnicima, poput ministrice Ane Lovrin, odnosno, njihovim sposobnostima u ispunjavanju preuzetih obveza. Vrlo slične ocjene za Nacional je potvrdio i dužnosnik hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, koji smatra da će Sanaderova vlada teško moći održati njegovo obećanje dano u Bruxellesu. “Puno toga bit će jasnije za nekoliko mjeseci kao što je najavio i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso, no ako namjerava ispuniti cilj, Vlada će trebati uložiti znatno veći angažman nego do sada.”

Nacionalovi izvori su iskazali, može se reći, maksimalne rezerve prema izjavi premijera Sanadera kako će Hrvatska 2010. postati članica EU. Pritom naglašavaju kako se ne radi o političkim razlozima već svojevrsnom vremenskom cajtnotu i daljnjem razvoju događaja u Uniji. Sredinom iduće godine slijede novi izbori za Europski parlament, a otprilike šest mjeseci kasnije, može se očekivati i formiranje Europske komisije, jer aktualnoj, koju vodi José Manuel Barroso, mandat istječe 31. listopada 2009. Za Hrvatsku je ekstremno važno do tada završiti pregovore jer su u protivnom moguće dodatne komplikacije. To uključuje i potpuno drugu ekipu koja će voditi EU i kojoj će trebati određeno razdoblje za usklađivanje vlastite strategije i ciljeva.

S druge strane čak ako Hrvatska dovrši pregovore u jesen iduće godine - što je najambicioznija varijanta - najprije će čekati oko pola godine na definiranje novih stajališta komisije, a zatim slijede ratifikacije u 27 nacionalnih parlamenata. Ovaj proces ni teoretski nije moguće okončati u roku kraćem od godinu dana, a vjerojatno i puno dulje. Hrvatska bi najranije sredinom 2011. mogla ući u EU. Da je 2012. realniji datum, potvrđuju i kompetentni političari kao što su nekadašnji šef diplomacije Tonino Picula i Neven Mimica, član Odbora za praćenje pregovora s Europskom Unijom.

Uostalom ovdašnji mediji, gotovo u pravilu, nisu korektno prenijeli Barrosovu izjavu koju je dao prošli tjedan, poslije susreta sa Sanaderom. Barroso nije kazao da pregovori s Hrvatskom završavaju 2009., nego da će „Europska komisija objaviti da je ciljani završetak pregovora s Hrvatskom jesen 2009., ako Hrvatska ispuni potrebne uvjete“.

Možda najkompleksniji pregovori očekuju se u poglavlju Tržišno natjecanje, gdje su iz EU još u lipnju 2006., stigli benchmarksi za brodogradnju, industriju čelika, slobodne zone i državne potpore. Među hrvatskim pregovaračima nema puno optimista kada se radi o ovom području, dapače svi strahuju da bi za nekoliko godina moglo doći do zatvaranje većine brodogradilišta ili Sisačke željezare. Radi se ponajprije o političkom pitanju jer će netko morati preuzeti odgovornost za ukidanje desetak tisuća radnih mjesta. Dobra strana je da će se napokon ugasiti neprofitabilni sektori, primjerice nedavno je objavljeno da je brodogradilište u Splitu u gubicima od 2,5 milijardi kuna.

Kako bi ušla u Europsku Uniju, u kojoj subvencije čine oko 0,6 posto BDP-a, Hrvatska mora drastično smanjiti subvencije gospodarstvu, a projekcije pokazuju da u tom slučaju prijeti uništenje pojedinih sektora, u prvom redu brodogradnje. O kakvom se problemu radi, potvrdila je i nedavna odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koja je kao “nedovoljno dobre”, odbacila planove restrukturiranja šest hrvatskih brodogradilišta. U Agenciji su zaključili kako predložene mjere neće osigurati profitabilno poslovanje, a to znači daljnju odgodu otvaranja poglavlja Tržišno natjecanje, koje je najkompleksniji dio u odnosima Zagreba i Bruxellesa. I Vijeće ministara EU, prihvatilo je početkom veljače revidirano pristupno partnerstvo u kojem se eksplicitno naglašava potreba “smanjenja subvencija, restrukturiranje velikih poduzeća-gubitaša i povećanje učinkovitosti javne potrošnje”.

Uostalom, i Olli Rehn je u pismu koje je poslao Gordanu Jandrokoviću upozorio na zastoj u četiri područja: Pravosuđu i temeljnim pravima, Javnim nabavama, Tržišnom natjecanju te Ribarstvu. Rehnovo upozorenje povlači i brojne političke implikacije, primjerice u Pravosuđu će još ove godine trebati ukinuti brojne sudove što će neizbježno izazvati burne reakcije domaćih sudaca. Da bi se ispunilo mjerilo za otvaranje pregovora, mora se uvesti i besplatna pravna pomoć, a i oko ovog pitanja postoje suprotstavljena stajališta.

Kudikamo bolnije socijalne implikacije izazvat će zahtjev Bruxellesa za ukidanje nulte stope PDV-a na lijekove, mlijeko i kruh. Radi se o osnovnim artiklima, čije poskupljenje pogađa većinu stanovništva, i teško je očekivati razumijevanje kako će, kada Hrvatska jednog dana postane članica Europske Unije, doći do jačanja domaće ekonomije, a time i općeg standarda. Ovakvi uvjeti predstavljaju izvor euroskepticizma, i Sanaderova vlada, ali i opozicijske stranke, morat će postići konsenzus vezan za smanjenje nekih socijalnih prava. Mijenjat će se i postojeći sustav trošarina, dok iz EU posebno upozoravaju na malverzacije povezane s javnim nabavama. Ovo područje navodi se kao leglo korupcije, i nakon donošenja novog Zakona o javnim nabavama, Vlada će morati dokazati da se on i provodi u praksi. Od Hrvatske se zahtijeva kudikamo transparentnije trošenje novca u poslovima koje financira država. Zakonske postavke su prilično dobre, ali ne i njihova primjena u praksi. Povremeno se sklapaju poslovi bez javnih natječaja što je nedopustivo, glasi prigovor iz Bruxellesa.
Vesna Pusić, predsjednica Odbora za praćenje pregovora s EU, prije 20-ak dana susrela se u Bruxellesu s Olliem Rehnom. U razgovoru s europskim povjerenikom za proširenje, dobila je uvjeravanja da je završetak pregovora tijekom iduće godine vrlo optimističan, ali realan cilj. “Mislim da je to djelomice i europski interes jer sadašnja Komisija želi ostati upamćena po nekom rezultatu, a to bi bilo i zaključenje pregovora s Hrvatskom”, kaže Vesna Pusić.

Posebno težak problem predstavlja i to što se Hrvatska percipira kao snažno korumpirana država, u kojoj su mnogi pripadnici vlasti upleteni u sumnjive poslove. Unatoč nizu indicija do sada nitko od njih nije procesuiran, a to govori kako linija korupcije ide veoma visoko. ”Uglavnom su učinjeni sitni koraci u cilju njezina smanjivanja, ali potrebna je nulta tolerancija. Smatra se da i dalje postoji određeni stupanj selekcije pa čak i tolerancije prema dijelu osoba koje se sumnjiči za sudjelovanje u korupcijskim aferama”, upozorava Neven Mimica.

Osim toga, kada je riječ o pravosuđu još nema racionalizacije mreže koja je najavljena prije dvije godine, a tek treba početi uvoditi europske pravne standarde prilikom obrazovanja sudaca što će se ionako morati učiniti prilikom ulaska u EU.
Premda to ne govore javno, u nizu članica EU su uvjereni da je hrvatska vlada direktno odgovorna za usporavanje pregovora. Iz Bruxellesa redovito stižu opomene da hrvatsko pravosuđe ne ispunjava potrebne kriterije i logično je da u EU ovakvo ponašanje ocjenjuju kao dokaz izostanka volje u rješavanju korupcije.

Eksperti iz Londona već godinu dana sjede u Ministarstvu pravosuđa, gdje se njihove sugestije u borbi protiv korupcije zanemaruju. Ovaj problem sadrži i političku dimenziju, budući da je nakon izručenja Ante Gotovine, britanska administracija pokušala zatopliti odnose sa Zagrebom. U tome su se istaknuli neki od tamošnjih vodećih političara poput Georgea Robertsona, bivšeg glavnog tajnika NATO-a ili Chrisa Pattena, koji je ponudio lobističke usluge u Bruxellesu.

Podjednaku pozornost privlače i suđenja za ratne zločine, poput onog koji se u Osijeku vodi protiv Branimira Glavaša. Ovakvi slučajevi na vjerodostojnost Vlade utječu kudikamo bitnije negoli Sanaderova javna obećanja o borbi s korupcijom ili reformi pravosuđa. Tu se ne radi o politici već o elementarnoj logici - ako državna vlast namjerava koalirati sa strankom čovjeka koji je optužen za likvidacije civila, tko može garantirati da neće biti pritisaka na sud kako bi Glavaša proglasio nevinim. Ivo Sanader i njegov kabinet u predstojećem će se razdoblju morati suočiti s nizom ovakvih dilema, i teško je vjerovati da to neće usporiti pregovore s Europskom Unijom.