Objavljeno u Nacionalu br. 644, 2008-03-17

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Neka Sanader pošalje Bajsa u SAD

Prije dva dana vratio sam se iz SAD-a. Na tom kratkom putovanju uspio sam posjetiti Los Angeles, odnosno Santa Monicu, Santa Barbaru i Palm Springs u Kaliforniji te Miami Beach na Floridi. Mondena Santa Monica, 15 milja udaljena od centra Los Angelesa, uz Miami Beach je najatraktivnije i najpoznatije ljetovalište u SAD-u. Ta dva turistička mjesta i naš Jadran ne povezuje ništa, osim što se nalaze na moru. Sve ostalo je različito, s time da svaki od ta dva mjesta vjerojatno ostvaruje veći prihod od turizma nego cijela Hrvatska. Najveća razlika između nas i njih je u tome što tamo u turizmu rade nasmijani ljudi, kojima za gosta nije teško ništa učiniti. Kod nas na moru, u većini slučajeva, mrko vas gledaju u restoranima, hotelima ili kafićima, ljutiti što ste uopće došli kod njih potrošiti nešto novca. Zar je Hrvatska izgubila osmijeh? Nažalost, nije ga izgubila, jer ga nikada nije niti imala.

Ne znam je li novi ministar turizma Damir Bajs ikada bio u tim američkim turističkim centrima. Ako nije, neka Bajsov šef Sanader investira nešto novca i pošalje novoga ministra na studijsko putovanje, da vidi kako bi turizam trebao izgledati. Sve što vidi tamo, neka samo prenese u Hrvatsku i inzistira na tome da se poštuju doneseni principi i pravila. Tko to od hotela ili ugostiteljskih objekata ne poštuje, neka mu inspekcija zatvori sve objekte. U hotelu Casa del Mar, smještenom uza samu plažu u Santa Monici, svaki put kad mi je konobar donosio piće, s osmijehom od uha do uha, obratio mi se sa “gospodine” i uvijek pitao želim li u vodi led ili ne. Ja sam mu svaki put odgovarao da ne želim led, no unatoč tome što sam mu devet puta rekao da ga ne želim, on mi je i deseti put postavio isto pitanje. Takav način ophođenja prema gostu doživio sam u svakom restoranu ili hotelu u koji sam došao.

Dolazim na jednu od najljepših i najvećih plaža na svijetu South Beach u Miami Beachu. Odmah mi prilazi mladić u uniformi, ponovo osmijeh od uha do uha, i pita me koju ležaljku želim i na kojem mjestu. Odmah donosi novu, svježe opranu i mirišljavu presvlaku za ležaljku, ručnike i suncobran. Nakon njega odmah dojuri konobar, s isto takvim osmijehom - ako ležite ili sjedite na ležaljci, klekne na jedno koljeno kako bi bio u razini vaših očiju i ljubazno vas pita što želite popiti ili pojesti. Za nekoliko minuta, iz dvije stotine metara udaljenog hotela trčeći nosi vrećicu prema meni. Čudim se što mi nosi vrećicu za jednu Coca-Colu i već pomišljam da se radi o pogrešci. Preda mnom otvara vrećicu, a ona puna leda, a u sredini, duboko utonuta u led, leži moja limenka. Tada shvatim da je to i logično, jer da nema leda, Colu bih morao popiti odmah cijelu, jer bi se nakon pet minuta toliko ugrijala da ne bi bila za piće. Čudio sam se jer sam naviknut na katastrofalno stanje u domaćem turizmu, koje smo svi prihvatili kao normalnu stvar. Možda su ovo glupi primjeri, na osnovi kojih se ne mogu donositi zaključci, no čvrsto vjerujem da će se sve promijeniti u hrvatskom turizmu ako ljudi koji u njemu rade počnu nasmijani i s poštovanjem dočekivati goste. Kod nas ne bi uopće pitali želite li led u čašu, a kada biste ga sami tražili, odgovor bi vjerojatno bio da ga je nestalo, jer je velika gužva, ili da jednostavno nemaju ledomat. U avionu, za koji sam kartu za let od Los Angelesa do Miamija platio 120 eura, upoznao sam Jamesa Randalla Martina, direktora i predavača na Florida International Universityju. Inače je ekonomist i rekao mi je kako je sa svojim studentima bio dvije godine zaredom u Dubrovniku. Morali su odustati od odlazaka tamo zbog skupoće, kako avionskih karata tako i smještaja. Sada su inozemni dio školovanja preselili u Francusku, odnosno Pariz, koji im je mnogo jeftiniji od Dubrovnika. Pitao sam ga kako let od 4500 kilometara, od Los Angelesa do Miamija, stoji samo 120 eura. “Konkurencija, gospodine, konkurencija”, odgovorio je profesor. Objasnio je kako strašno mnogo kompanija vozi na domaćim linijama i kako se bore za svakog putnika. Nakon toga prešli smo na uzroke i posljedice financijske krize u Americi i strahovitog pada dolara.

Da ne prepričavam cijeli razgovor, izdvojio bih samo jedan dio, koji bi mogao biti zanimljiv onima u Hrvatskoj koji imaju novac i žele ga negdje uložiti. Prema riječima profesora Randalla, idućih pet - šest mjeseci bit će najbolje za ulaganje u nekretnine u povijesti Amerike. Tamo je prvo nastao kolaps cijelog bankarskog sustava zbog hipotekarne krize, jer su banke davale kredite na nekretnine bez ikakvih pologa klijentima slabe kreditne sposobnosti. Da nije bilo intervencije FED-a prošlog tjedna u visini od 200 milijardi dolara, mnogo banaka bi propalo. Zbog te situacije na tržištu se našao veliki broj nekretnina iz kojih su bili izbačeni stanari koji nisu mogli otplaćivati rate. Uz pad cijena, odnos dolara prema euru svakim danom je sve slabiji, pa onaj tko ima svoju ušteđevinu u eurima ili kunama neka odmah okrene u SAD i kupi tamo bilo što. Za šest mjeseci, kada će vjerojatno demokrati doći na vlast, počet će povlačenje američkih trupa iz Iraka, gdje će na kraju ostati oko 30.000 američkih vojnika smještenih u nekoliko strateški postavljenih vojnih baza. Političkim promjenama i rapidnim smanjenjem izdvajanja za rat koji sada Ameriku godišnje stoji između 100 i 200 milijardi dolara, oporavak će biti brz. A tada će cijene nekretnina ponovo skočiti i doći u normalu a dolar će se izjednačiti s eurom. Te dvije stvari današnjim ulagačima donijet će velike profite.

Vezane vijesti

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

"Ono što ubojica nije uspio učiniti metkom 9. travnja u 23.51, to tvoji kolege sada pokušavaju ispraviti svojim pisanjem. Većina njih natječe… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika