DEVETERO GLUMACA Milivoj Beader, Urša Raukar, Marica Vidušić, Rajko Bundalo, Krešimir Mikić, Filip Nola, Nadja Perišić Nola, Barbara Prpić i Edvin Liverić s redateljem Reneom Medvešekom na probi predstave 'Najbolja juha! Najbolja juha!'Majka slikarica i njezina vječna tema - makovi, odlazak u partizane, Titovi govori, revolucionarne pjesme, ustaše, gubitak prijatelja, medo, Ivan Picelj, beskompromisnost, filmovi, EXAT ‘51, sukob sa sustavom, anarhizam, München, ekscentričnost, likovna akademija u Hamburgu i smrt. To su samo neke od slika iz novog, maštovitog autorskog projekta Renea Medvešeka “Najbolja juha! Najbolja juha!”, nadahnutog životom i umjetnošću Vladimira Kristla, jednog od najkontroverznijih i najoriginalnijih hrvatskih umjetnika.

Predstava će biti praizvedena 29. ožujka u Zagrebačkom kazalištu mladih i njom će to kazalište obilježiti 60. godišnjicu rada. U travnju će prirediti Kristlovu mini izložbu, prikazat će njegove filmove i performance. Neobičan naslov “Najbolja juha! Najbolja juha!” preuzet je iz Kristlova predavanja studentima u Hamburgu u kojem je kritizirajući konformizam nadahnuto govorio o važnosti vlastitog mišljenja, koje većina ljudi nema. Pripreme su počele prije tri mjeseca, a s obzirom na kompleksnost projekta, Medvešek još mijenja i dorađuje scene, čak razmišlja da se nakon dugogodišnje pauze pojavi na sceni u ulozi medijatora između umjetnika i publike, koji bi s gledateljima inicirao razgovor o Kristlu. U predstavi sudjeluje devetero glumaca, od Krešimira Mikića, Milivoja Beadera i Filipa Nole do Urše Raukar i Marice Vidušić, a kuriozitet je što nema uloge Vladimira Kristla.

“Svi glumci na neki način tumače lik umjetnika”, kaže Medvešek. “Bit će stalno angažirani na sceni, koriste se različite tehnike i izmjenjuju raznovrsni pripovjedni oblici, a u fokusu je odnos društva i pojedinca, te pojedinca i politike. Problemi koje Kristl razrađuje o umjetnosti toliko su univerzalni da daleko nadmašuju rekonstrukciju biografske priče."

---

Iako radi predstavu o likovnom umjetniku, scenografija neće biti sastavljena od njegovih slika i neće imati, kaže Medvešek, bitnu funkciju. "Kristl je u kasnijoj fazi precrtavao slike i po 40 puta", nastavlja, "zatim ih uokvirivao u sulude okvire, ili je svaku sliku otisnutu u katalogu docrtavao nekim predmetima, koji su izgledali kao da pripadaju bliskoj, ali drukčijoj stvarnosti." Zato se odlučio za "slobodu crne kutije" i za scenografiju "koja nastaje iz igre, možda kroz svjetlost, intervenciju boje, a ne kroz fiksaciju".

"Kad sam pročitao knjigu razgovora novinarke Ane Marije Habjan s Vladimirom Kristlom ‘Otpor umjetnika’, toliko me fascinirao kao buntovnik i beskompromisni umjetnik da sam odlučio napraviti predstavu", rekao je glumac i redatelj Rene Medvešek, poznat po velikim hitovima "Hamper" i "Brat magarac". "Oduševila su me njegova razmišljanja o smislu ljudskog života, svrsi umjetnosti i o odgovornosti umjetnika u današnjem svijetu, a zatim i njegov arhaični i danas izgubljeni stari zagrebački dijalekt iz sredine prošlog stoljeća. Kristlov uzbudljiv i pustolovan život te politička biografija bili su tek posljedica njegovih radikalnih razmišljanja i revolucionarnih stavova o umjetnosti. Međutim, ja nisam želio ispričati biografsku priču o Vladimiru Kristlu. Njegov život mi je bio poticajan, no više sam želio prenijeti na daske svoje razmišljanje o Kristlu i zatim to uzeti kao razlog za preispitivanje vlastitog rada i kazališnog medija uopće."

Kristl je bio jedan od najsvestranijih, ali i najprešućivanijih hrvatskih umjetnika. Bio je slikar i jedan od osnivača i članova grupe EXAT ‘51, autor nagrađivanih crtanih filmova, pjesnik i sveučilišni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Hamburgu, a istodobno ekscentrik, politički disident, pustolov i zagovornik slobode. U Njemačkoj je proveo više od 40 godina i bio slavljen i hvaljen kao veliki umjetnik, a u Zagrebu mu je prošle godine priređena velika retrospektivna izložba.

Rođen je u obitelji trgovca vinom, a majka mu je bila amaterska slikarica, koja je nakon što joj je suprug pobjegao u Čile crtala jedan isti motiv - makove. I pradjed i baka su slikali. Bio je u partizanima, no već je 1949. raskinuo s KPJ i postao protivnik režima. Lutao je svijetom i živio u Francuskoj, Belgiji i Čileu, kamo je doplovio kao slijepi putnik kako bi vidio oca, koji ga nije želio upoznati. Iako je završio likovnu akademiju, u Čileu je radio kao vozač taksija i kamiona, a izložbu slika priredio je u kokošinjcu.

UMJETNIK VLADIMIR KRISTL u svom stanu u Münchenu 2002. godine gdje je držao slike, koje su velikim dijelom ostale u muzeju u NjemačkojPripremajući se za predstavu, Medvešek je mnogo razgovarao s Ivanom Piceljem, slikarom i Kristlovim kolegom iz umjetničke skupine EXAT ‘51, a konzultirao se i s nekolicinom njegovih poznanika. Zatim je pregledao Kristlove najvažnije hrvatske i njemačke filmove kao što su "Don Kihot", "Šangrinska koža" i druge, pogledao dokumentarac o njegovu životu, pročitao sve njegove zbirke pjesama, te filozofske tekstove i eseje, koje je umjetnik objavio u Njemačkoj. No kao glavna okosnica za rad na predstavi poslužila mu je knjiga "Umjetnik otpora". Tekst je složio montirajući najznačajnije dijelove iz te knjige po "nekom svom redoslijedu", a zatim je kombinirao i neke druge tekstove i pjesme, te ih složio u zbirku slika kao kontrapunkt onome o čemu se pripovijeda u tekstu.

“Kad sam pročitao knjigu, osjetio sam bliskost s Kristlom, a najviše me privukao način na koji je razmišljao o univerzalnim ljudskim pitanjima", nastavio je Medvešek. "On je o tome govorio sa srcem i to mi je bilo čarobno. Dojmili su me se i njegovi filmovi, koje zbog čudesne narativne strukture nije moguće pratiti pasivno. U tome je Kristl bio radikalan - on je uvijek napravio nešto što se doimalo nejasno, ali je čovjeka ‘dizalo’ i budilo. Uvijek je bio u potrazi za svježinom koja često nestane, osobito u kazalištu zna nestati sjaj igre i pretvoriti se u mehaniku."

Zato je Medvešek odlučio, kaže, “da razmakne okvire pozornice” i napravi predstavu koja će objediniti dva kazališna pristupa - kontemplativan i onaj živ, energičan, naznačen u njegovu zadnjem komadu “Vrata do” nastalom prema prozi Svjetlana Lacka Vidulića. "Zadnja predstava bila je moj kazališni eksperiment, jer sam osjetio potrebu za istraživanjem u teatru. Osjetio sam strah, kao što je osjećao i Kristl, da ću se početi ponavljati. Zapitao sam se što mi u kazališnom smislu znači susret s Kristlom i traženje odgovora bilo mi je veliki izazov. Kristl je bio radikalan, primjerice, razvio je teoriju da ne želi napraviti zanimljiv film, koji bi se svidio publici. Čak je snimio film ‘Smrt gledatelju’ i još neke slične eksperimente, koji su nadmašivali granice izdržljivosti i komunikativnog. Ja bih ipak volio ostati komunikativan, ali istodobno i naučiti nešto od Kristla."

"Mislim da je ideja Renea Medvešeka bila da napravimo hommage tom velikom umjetniku, koji nas je oduševio radikalnim stavovima i revolucionarnim umjetničkim idejama", rekao je Milivoj Beader, novi član ZKM-a, koji u predstavi igra i lik Generala iz istoimenog zabranjenog filma. "Kristl me toliko fascinirao da uopće ne spavam otkako smo počeli s pokusima. ZKM će ovom predstavom skrenuti pozornost javnosti na Vladimira Kristla, koji je svuda imao problema sa sustavom. Naravno, nismo napravili predstavu samo o Kristlu nego i o nama. Rađena je kao kolaž tekstova, pjesama, poezije i drugih elemenata, kojima pratimo Kristla od djetnjstva do smrti. Zastupljeni su i isječci iz Kristlove drame 'Harlekin' o razlazu s komunizmom, koju je napisao u Njemačkoj, te naših improvizacija."

GRUPA EXAT '51 Aleksandar Srnec, Ivan Picelj, Vlado Kristl i Božidar Rašica, 1953."Kad sam pogledao njegove nagrađivane filmove, shvatio sam zašto je bio uzor njemačkim režiserima Reineru Werneru Fassbinderu, Werneru Herzogu i Wimu Wendersu, koji su ga smatrali filmskim genijem. U filmu ‘Šagrenska koža’, snimljenom po Balzacovu romanu, koristio je novinske kolaže i geometrijsku pozadinu, a ‘Don Kihot’ je donio revolucionarnu prekretnicu u crtanom filmu. Bio sam šokiran njegovom beskompromisnošću u privatnom i umjetničkom životu", zaključio je Mikić, koji u predstavi interpretira jedan od najvažnijih Kristlovih monologa - o slobodi umjetnosti.

"Najviše me intrigira zajednički rad s grupom, što je oduvijek bila glavna odlika Medvešekova redateljskog postupka", objasnila je glumica Urša Raukar, koja u predstavi interpretira i njegovu majku, također slikaricu. "U predstavi nema klasične podjele uloga, nego svi sudjelujemo u gradnji slike o životu i idejama tog beskompromisnog umjetnika koji je istraživao granice slobode i bez straha kršio tabue i konvencije. Iako izgovaramo tekst u 'ich formi', nemamo pretenzija da odigramo lik Vladimira Kristla niti da dočaramo njegov život doslovno, nego nudimo zbirku njegovih najvažnijih ideja. Mislim da je dobro što su ukomponirani detalji iz biografije jer malo ljudi u Hrvatskoj poznaje Vladimira Kristla", zaključila je Urša Raukar.

Radikalni umjetnik

Kao čovjek beskompromisnih stavova bio je u stalnom sukobu sa sustavom. Prvo se kao karikaturist Vjesnika sukobio s direktorom Đurom Kladarinom, partizanskim generalom, zatim je zbog spora oko dozvole boravka morao napustiti Francusku, a bio je protjeran i iz Belgije. Hrvatsku je definitivno napustio 1962. godine nakon što je politički zabranjen kao autor kratkog igranog filma “General”, koji je proglašen antititoističkim pamfletom. U Njemačkoj se suprotstavio bavarskom desničarskom političaru i morao je napustiti München te otići u Hamburg gdje je 20-ak godina predavao na likovnoj akademiji. Najzaslužniji je za međunarodnu slavu Zagrebačke škole crtanog filma, a njegovi slikarski radovi u okviru EXAT-a imali su prevratnički značaj.