"Jedva sam čekala da ponovo sjednem u Spark", ponavlja Jelena Badovinac svaki put kad se s nekog od svojih brojnih putovanja vrati u redakciju i preuzme ključeve prvoga automobila kojeg smo dobili na takozvano maratonsko testiranje. Naš maraton sa Sparkom traje sada već devet mjeseci i za jurnjavu po gradu, zaključile smo, ne postoji bolje prijevozno sredstvo. Malen je, lagan i stoga prilično živahan, jednako osjetljiv na dodavanje kao i na oduzimanje gasa, pregledan, okretan i jednostavan za manevriranja iz trake u traku, a o parkiranju da i ne govorimo. Pored svega, troši u prosjeku pet do šest i pol litara u gradskoj vožnji te najmanje zagađuje okoliš.
No, ono što nas je zapravo iznenadilo je otpornost automobila koji prije podsjeća na zabavnu igračku negoli na prijevozno sredstvo kojim ćete prevaljivati mnogobrojne kilometre. Ipak, njegov je lagani mjenjač još uvijek dovoljno precizan a tanki lim uspješno se odupire izazovima. Vrata treba zalupiti malo odlučnije, ali to je jedina mala hirovitost ovoga inače pouzdanog vozila koje, kad je tijekom tjedna ludnica u gradu i redakciji, malo kada stoji neiskorišteno na parkiralištu.
Vozili smo ga i do Splita. Putuje se komotno, na autocesti propisanom brzinom. Putovanje će zacijelo trajati malo duže, ali će baš zato biti i opušteno te nimalo neudobno, jer sjedala u Sparku dovoljno su komotna da se putnici osjećaju udobno i na putovanjima od više stotina kilometara. Štoviše, na put možete povesti i društvo, ali ćete se tada morati odreći velike prtljage. Obradovala nas je i klima koja doista brzo ohladi ili ugrije kabinu vozila a sve to navelo nas je da korigiramo predrasude koje smo možda imale o malim automobilima. Odjednom se upravo najmanji među njima čine najpametnijim izborom.
Vozačice češće biraju male automobile jer su praktični za brzo obavljanje svih poslova po gradu i mogu se ugurati i na najmanje parkirno mjesto, tri koraka od cilja na koji obično stižemo savijajući se pod teretom vrećica ili papira koje vučemo s posla, s hrpom školskih knjiga ili dječjih pelena, kolicima - mi uvijek nešto prtimo, zar ne? Praktični i izdržljivi, oni pored svega i izgledaju atraktivno onako maleni i u pravilu živih boja, zaigranog i zabavnog dizajna. Mali Spark, cijenom najpristupačniji među konkurencijom u razredu najmanjih automobila, nudi odabir između dva dekora tkanine u više boja, usklađenih s različitim bojama pozadine mjerača na komandnoj ploči. Upravo se kvalitetom materijala u kabini Spark razlikuje od svojeg prethodnika Matiza, koji je dugo držao titulu drugog po redu, a u nekim europskim zemljama i najpopularnijeg predstavnika svoje klase. Spark je njegova druga, šminkerska generacija. Na tržištu sada ima i puno veću konkurenciju nego 1998. godine, a mi smo odlučile provjeriti je.
I dok Spark testiramo već gotovo godinu dana, ostala smo tri automobila testirale upravo onako kako bi ih mogao testirati i bilo koji kupac - svega nekoliko sati. Citroën C1 na kraju nismo niti tražile za testiranje jer malo se čime, osim detaljima i vanjskim izgledom karoserije, zapravo razlikuje od Toyote Aygo i Peugeota 107 jer su sva tri modela nastala kao rezultat zajedničke suradnje Peugeota i Citroëna s Toyotom te se proizvode u tvornici Toyota Peugeot Citroën Automobile u Češkoj. Jednako kao i Sparka, najlakše ih je nazvati slatkim malim automobilima, pravim šminkerima. Iako, pravim šminkerima, kojima nije dovoljno da automobil bude samo praktičan već žele prestiž i u ovoj najmanjoj klasi, nije teško odlučiti se. Za njih postoji samo jedan automobil - Smart.
Sve je zapravo i počelo sa Smartom. Kad se prvi put pojavio na cesti, 1998. godine, ostao je trajno zapamćen zahvaljujući originalnoj ideji i dizajnu. Ideja je zapravo osmišljena u švicarskoj tvornici satova Swatch a, u suradnji s Daimler-Benzom, trebalo je napraviti automobil koji bi zauzimao manje od trećine standardnoga parkirnog prostora predviđenog za jedan automobil. U većini zapadnih zemalja, vozači za Smarta ne plaćaju parkiranje jer na jedno parkirno mjesto stanu čak tri ta automobila. Jedan zauzima mjesta koliko i dva skutera. U Hrvatskoj to još nije tako.
"Ovaj je automobil stvoren za mene", zaključila je Branka Prica nakon što se Smartom provozala po zagrebačkoj obilaznici i kroz centar grada, uletjevši u najveću gužvu. Najprije, u njemu se - kako kaže - osjeća sigurnije nego i u jednom drugom tako malom automobilu. Smart je, osim što je najmanji i najlakši, ujedno i najluksuznije opremljen a čini se i čvršćim od svojih konkurenata. Ima i najudobnija sjedala, iako samo dva. U njemu možda nema previše prostora, ali je on pametno organiziran. Postoji mjesto iza sjedala na koje možete odložiti torbice, dovoljno pretinaca za dokumente i šminku, mrežica za manji šoping i uzak, ali dubok prtljažnik. Pregledan je, prilično visok za tako mali automobil i ima kombinirani automatski mjenjač kojim je brzine moguće mijenjati i ručno. To, međutim, zahtijeva posebnu tehniku jer u suprotnom se promjena brzine osjeti kao lagano poskakivanje motora. Opcija s automatskim mjenjačem sve svoje prednosti demonstrira upravo kod gradske vožnje. Nema pritiskanja kvačila, a jednom kad se automobil zaustavi kočenjem, neće krenuti dok se ponovo ne pritisne papučica gasa. Istovremeno, Smart je i najekološkiji mali automobil, kako su pokazala prošlogodišnja ispitivanja Instituta za istraživanja okoliša u njemačkom gradu Wuppertalu. Nama su se pak najviše svidjeli takozvani Mickey Mouse detalji, odnosno izdvojeni mjerač okretaja i okrugao sat pored njega koji doista podsjećaju na uši Disneyjeva animiranog miša.
Sličan detalj pronašli smo i na komandnoj ploči Peugeota 107, atraktivnog vozila koje pažnju privlači i širokim spektrom jarkih boja kakve ovako malim automobilima najbolje pristaju, a ujedno ih čine i bolje vidljivima na cesti. Njegov je motor razvijen u Toyoti i ima 68 KS, uz potrošnju goriva manju od pet litara kad je riječ o benzinskom motoru. Dizelski motor ima 54 KS i troši još manje. Treba se naviknuti na visoki mjenjač brzina a s benzinskim motorom moguće je odabrati i automatski mjenjač, čime ovaj automobil vjerojatno postaje prvak u gradskoj vožnji. Kad uđete u njegovu iznenađujuće prostranu kabinu, nemoguće je suspregnuti zadovoljni smiješak jer se vodilo računa doista o svakom detalju. Središnja konzola s gumbima za reguliranje ventilacije i klime napravljena je od mutnobijele plastike, kvaliteta materijala korištenih u kabini pokazatelj je da je ovaj, najmanji automobil sa znakom lava, namijenjen vedrim ljudima koji ostaju mladi duhom, neopterećeni konvencijama i uvijek u pokretu.
Isto vrijedi i za Toyotin Aygo i Citroënov C1, jer im je čak 92 posto dijelova isto. Da nemaju drukčije dizajnirana prednja te zadnja svjetla i različite zaštitne znakove, moglo bi se čak reći da je riječ o istom automobilu. Maleni su i s izdržljivim motorom, praktični i jednostavni za upravljanje, ne zagađuju okoliš, lako ih je parkirati i jeftino održavati pa je bilo koji od ovih minijaturnih automobila dobro rješenje za obitelj koja traži još jedan automobil, kao i za mlade vozače koji automobil kupuju prvi put a najčešće će se njime koristiti za gradske vožnje i večernje izlaske, pa čak i kraće izlete.