Edvin Liverić u seriji "Ne daj se, Nina", koja se prikazuje na RTL Televiziji, glumi dizajnera Aleksa Kralja. Nakon snimljene prve sezone, ovih je dana svakodnevno u svojem matičnom kazalištu, Zagrebačkom kazalištu mladih, čiji je član već dvanaest godina. Predstavom "Najbolja juha, najbolja juha" redatelja Renea Medvešeka, u kojoj Liverić glumi, Zagrebačko će kazalište mladih obilježiti 60 godina svoga rada. Televizijskim gledateljima poznat je po svojoj ulozi slikara Claudea, u seriji o nogometašima i manekenkama "Ljubav u zaleđu" koja se svojevremeno prikazivala na Hrvatskoj televiziji.
"Još uvijek me ljudi na ulici znaju zaustavljati i pitati gdje su slike koje sam ukrao u toj seriji i kamo sam otputovao s njima. Djeca me zaustavljaju i traže zajedničko fotografiranje, a tinejdžeri za mnom dovikuju: 'Pupi, Pupi.' To je moja uzrečica koju sam uveo u seriji "Ne daj se, Nina" i njome oslovljavam drage ljude. Većina tako misli da se zapravo u seriji zovem Pupi, a ne Aleks."
Pored glume, ovaj Riječanin bavi se i plesom. Suosnivač je kazališne skupine TRAFIK s kojom je kao koautor i izvođač napravio višestruko nagrađivanu predstavu "Hodač po životu" o životu Janka Polića Kamova. Sudjelovao je i plesao u mnogim predstavama u Hrvatskoj i Sloveniji.
EXTRA: Kakav je lik Aleksa Kralja kojeg glumite u seriji "Ne daj se, Nina"?
- Aleks Kralj je zamišljen kao stereotipni tip dizajnera. On je homoseksualac. Histeričan, pogotovo u vrijeme kada se organiziraju revije. Neugodan je i zajedljiv, no ima i jednu drugu stranu. Zna biti i topao i povrijeđen, no to će se sve otkriti u daljnjim epizodama. Bilo mi je interesantno to što se u vrijeme snimanja pisao i scenarij pa sam u suradnji sa scenaristima serije mogao kreirati lik i izmišljati neke događaje. Tako se u jednom trenutku pojavljuje Aleksov bivši dečko i njegova majka pred kojom još nije imao "coming out". Oko toga nastane cijela drama.
EXTRA: Koliko vam je blizak modni svijet?
- Upoznat sam s tim svijetom, no to nije moj fah. Nisam fasciniran modnim revijama i modnom industrijom. Mislim da je ona postavljena u jednim lažnim okvirima, od tekstilne industrije radi se umjetnost. No, glavni pokretač je novac, a koncept se mora prodavati. Ne smatram to toliko važnim, koliko se u medijima tome pridaje pažnja. Moda mi je draga i volim vidjeti kada su ljudi zanimljivo obučeni i imaju svoj osobni stil. Ne volim kada su odjeveni po diktatu. Za ulogu sam se pripremao tako što sam proučavao literaturu o modnoj industriji. Saznao sam kako se priprema kolekcija, kada se počinju izabirati materijali, tko diktira boje, tko su glavne osobe na modnoj sceni. Proučio sam cijelu hijerarhiju. Poznajem djevojke koje vode modni studio Igle i s njima sam se konzultirao oko terminologije.
EXTRA: Koliko vam je privatno blizak lik dizajnera Aleksa?
- Dosta mi je dalek. Niti sam tako drzak, niti sam toliko brz na mislima i riječima. Cijela njegova gluma je tipična za sitcom. Sve je brzo i prenaglašeno. Većina je taj lik doživjela komičnim, no naišao sam i na jedan podatak na internetu o tome kako se gay populacija uvrijedila zato što su u svim domaćim serijama gay likovi feminizirani, i to na tako prpošan i poletan način. Navodno nisu svi homoseksualci takvi. Meni je takva reakcija poprilično čudna, jer je taj lik jednostavno napisan kao takav. I budimo realni, većina dizajnera u svijetu je takva. Lik u seriji mora imati takvu dinamiku da bi mogao opstati u tolikom broju epizoda.
EXTRA: Kakav je vaš stav prema gay populaciji?
- Imam poprilično otvoren stav prema gay populaciji i dosta prijatelja koji su homoseksualci. Ne doživljavam ih drugačijima od heteroseksualno orijentiranih prijatelja. Ne bih to uopće dijelio. Svi su mi ljudi jednaki.
EXTRA: Aleks Kralj nije priznao svojoj majci da je homoseksualac. Biste li vi to otvoreno rekli svojim roditeljima da ste homoseksualac?
- Ne znam, vjerojatno da. Vremena su drugačija i mladi ljudi koji su homoseksualci danas to otvoreno priznaju svojim roditeljima. Mislim da je to zdravo.
EXTRA: Kakav je vaš modni izričaj? Doimate se kao estet.
- Volim miješati stvari. Volim skupe dizajnerske stvari pomiješati s dvadeset godinama starim komadom jeansa. Ne volim izgledati kao s reklame iz Voguea. Moj stil je nekako sportsko-elegantni.
EXTRA: U Opatiji ste završili srednju školu hotelijersko-turističkog smjera i kao srednjoškolac zarađivali džeparac u jednoj turističkoj agenciji. Kako to da ste odlučili upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu?
- Na Akademiju sam otišao iz čiste znatiželje i upisao je iz prvog pokušaja. Svi su se oko mene čudili i govorili kako se na Akademiju upisuju djeca glumaca, a moji roditelji nisu glumci, niti bilo tko u široj obitelji. Nakon godine dana služenja vojnog roka, 1990. počeo sam sa studiranjem. Dugo sam dvoumio o tome hoću li biti plesač ili glumac. U srednjoj školi sam bio član dramske grupe u Rijeci, a radio sam i u amaterskom kazalištu Teatar Palah. Puno smo gostovali u državama bivše Jugoslavije, radili smo predstavu "Zaludna mistrija" po tekstu Bogdana Bogdanovića. Godinu dana kasnije smo opet gostovali s novom predstavom, "Hamletmašina" Heinera Müllera, u kojoj sam igrao glavnu ulogu Hamleta. Na jednom natjecanju u Beogradu, u Zvezdara teatru, dobio sam nagradu za glavnu mušku ulogu. Nagrada je bila upisivanje glumačke akademije u Beogradu bez prijemnog i uručili su mi je Mirjana Karanović i Dragan Nikolić. Kao klincu od sedamnaest godina, to mi je imponiralo. No, nisam nikad otišao na studij u Beograd.
Više u novoj Extri...