Uloge simpatičnih ženskaroša u serijama nastalim u Avinoj produkciji obilježile su glumca Roberta Kurbašu, što se može vidjeti i u njegovu rodnom Splitu. Naime, Kurbaša ne može prošetati Splitom a da djevojke za njim nešto ne dobacuju i oslovljavaju ga imenom nekog od likova koje je glumio te tražeći autogram. Ovaj 30-godišnjak dosad je nastupio u mnogobrojnim predstavama u kazalištu, osobito u splitskom HNK gdje je stalni član, no šira ga je javnost upoznala upravo preko televizije. Trenutno ga televizijski gledatelji mogu gledati u dvjema serijama koje se emitiraju na RTL Televiziji, prva je “Ne daj se, Nina”, a druga “Urota". Razgovor s Robertom Kurbašom vodili smo u jednom od kafića na splitskim Bačvicama, a glumac je bio vrlo ugodan sugovornik. Iako će dosta toga o sebi ispričati, ako mu se pitanje odmah ne svidi, neće propustiti priliku uzvratiti vam protupitanjem koje će ponekad biti i zločesto.
EXTRA: “Urota” je snimljena prije dvije godine. Kako ti je bilo snimati je?
- Tempo snimanja nimalo se ne razlikuje od ostalih serija i sapunica, a jedina je razlika to što sam scenarij dobio unaprijed. Institut za povijest bio je uređen kao Ured Vlade Republike Hrvatske i ondje sam snimio najviše scena. Sjećam se da bih ušao u te prostorije iz kojih ne bih izišao dok nije bilo snimljeno od 15 do 20 scena.
EXTRA: Postoji li razlika između snimanja “Urote” i ostalih serija iz Avine produkcije?
- Glavna razlika je ta što je "Urota" prava punokrvna serija dok su sve ostalo TV-novele ili sapunice. Nažalost, tempo snimanja je brz jer u protivnom bi projekt bio dvostruko skuplji. Mi smo u Hrvatskoj i nemamo produkciju kakvu ima Hollywood. Jako puno novca je utrošeno na tu seriju jer je snimana na raznim lokacijama u Zagrebu, Mostaru, Beogradu, Splitu i na Hvaru.
EXTRA: Kakva je tvoja uloga u seriji?
- Moj lik je zapravo desna ruka premijera Brnasa. To je čovjek koji vlada iz sjene i koji je mozak svih operacija unutar vlade, a uz to i čovjek kojem premijer najviše vjeruje. Ne želim otkrivati sadržaj serije, ali zanimljivo je kako su svi ti likovi napisani i kako će se radnja odvijati. Mislim da je scenarij jako dobar.
EXTRA: Nedavno sam radila intervju s tvojim kolegom Petrom Ćiritovićem koji je rekao kako ti uvijek glumiš pozitivce, dok su uloge negativaca većinom namijenjene njemu. Kakva je tvoja uloga u “Uroti”? Naime, iz prve dvije epizode se to nije moglo zaključiti.
- Opet se vraćam na to da ne bih volio otkrivati sadržaj, ali to je gotovo dokumentaristički prikaz situacije koja se trenutačno događa kod nas.
EXTRA: Kritike serije su dosta negativne, a puno se pisalo i o sceni seksa koju si snimio s Jelenom Veljačom. Opisana je kao dosta nerealna.
- Opet ponavljam, nažalost, tempo snimanja je takav da je to bila jedna od deset scena u tom danu. Jednostavno, u Hrvatskoj smo prisiljeni raditi takvim tempom i ne može se raditi onako kako to rade svjetske megaprodukcije.
EXTRA: No to ne znači da to niste mogli uvjerljivije odraditi i odglumiti.
- Što te zanima? Penetracija? Onda posudi nešto u videoteci. Stvarno ne znam što bih ti rekao. Što želiš? Da komentiram tu scenu seksa? Nije eksplicitna, to je samo jedna scena strastvenog odnosa između dvoje ljudi.
EXTRA: Jelena Veljača je ipak najavila kako će sljedeće scene biti bolje.
- Gledajte seriju!
EXTRA: Kako ti je bilo raditi s Jelenom Veljačom?
- Bio sam u dosta nezahvalnom položaju. Roman Majetić je u to vrijeme bio i režiser i producent serije i Jelenin dečko, a ja sam se našao u situaciji da u seriji glumim njezina dečka. Srećom, to su sve iznimno inteligentni ljudi i profesionalci, tako da smo to s lakoćom odradili.
EXTRA: “Urota” je snimana odmah nakon serije “Ljubav u zaleđu”, u kojoj također glumiš. Jesi li i dalje ostao u Avinu timu? Što je sa serijom “Ponos Ratkajevih”?
- Pa tko kaže da ne glumim i ondje? Imam neku sitnu ulogu - glumim druga Cviju i i dalje sam jedan od glumaca u opusu Avine produkcije.
EXTRA: Čini se kako su glumci, otkako je osnovana produkcija AVA, počeli malo bolje živjeti što se tiče posla i novca.
- Niti sada glumci ne žive bajno, pa kod nas nema zvijezda. Mene taj novčani segment i ne zabrinjava toliko. Naravno, uvijek bi čovjek želio više zaraditi i biti adekvatno plaćen za svoj posao, no tu postoji i problem statusa glumaca. U Srbiji, recimo, glumac ima puno bolju društvenu poziciju.
EXTRA: Želiš li reći da vas se ne percipira kao dio kulture već vas se sve stavlja u showbusiness?
- Upravo vi novinari imate zadaću da razvijate svijest ljudi o kulturi i toj plemenitoj profesiji.
EXTRA: Negdje sam pročitala da ti je želja otići raditi u Ameriku i da si zapravo nasljednik Gorana Višnjića.
- Ja to nisam nikada rekao. Dobro, možda je to neki novinar tako napisao pa se stvaraju neke slike o meni koje ja nemam ni u mašti. Hollywood je znanstvena fantastika, a ja njegujem jednu zdravu ambiciju. Uspjeti u mojoj profesiji ne znači obvezno otići preko bare. To je malo prevelik zalogaj. Čovjek se na kraju razočara i što onda?
EXTRA: Nedavno je naprasno završeno snimanje serije “Ne daj se, Nina”. Što misliš o tome?
- Moram priznati da sam malo razočaran. Ni danas ne znam zašto smo prekinuli snimanje, vjerojatno su neki viši interesi u pitanju. Ili možda niži. Žao mi je jer mislim da je to jedan vrlo kvalitetan projekt.
EXTRA: Većinom glumiš pozitivce koji su ujedno i ženskaroši.
- To se smatra pozitivcem? Možda sam kao Duje u “Ljubavi u zaleđu” i bio ženskaroš, no za Davida u “Ne daj se, Nina”to baš i ne bih rekao. Njega više bije glas da je bio ženskaroš, ali to više nije. On je sve svoje atome usmjerio prema tome da bude vjeran budući muž. Čini se da ljudi koji biraju tko će koga igrati u meni vide takve stereotipe pozitivnih ženskaroša.
EXTRA: Koliko ti smeta to što uglavnom dobivaš takve uloge?
- Ja zapravo imam jedan široki dijapazon uloga na TV-ekranima - od Duje koji je tipičan galeb, preko Davida koji je jedan "bi - ne bi" tip i Robija u “Običnim ljudima” koji je više nego dobar, no neću reći da je papučar, već moralan lik zdravog svjetonazora, do muškarca s kralježnicom koji zna lupiti šakom o stol u “Uroti”, a koji je uz to i moralno ispravan.
EXTRA: Koji od tih muškarac si ti u stvarnom životu? S kim bi se mogao poistovjetiti?
- Ne znam. Ovisno o situaciji i životnom razdoblju, no trenutačno sam najbliži samom sebi.
EXTRA: U novinama se puno pisalo o tvojoj ulozi Edipa za koju si se potpuno skinuo te su te albanske novine, za vrijeme gostovanja u Albaniji, stavile obnaženog na naslovnicu.
- Kada sam upisivao Akademiju, nisam baš točno znao u što se upuštam. Tada nisam znao ni tko mi glavu nosi. Sada znam, tako da ću s punom odgovornošću odgovoriti na to pitanje: nikada se ne bih skinuo radi pukog ekshibicionizma, mada smo svi mi glumci donekle takvi. No, sazrio sam kao glumac i mogu reći što je ekshibicionizam, a što nije i koja mi uloga odgovara, a koja ne. Bila je riječ o Edipu u režiji Ivice Buljana. To je bilo prije pet godina i istina je da smo gostovali i u Albaniji, no skinuo sam se u toj predstavi i u podrumima Dioklecijanove palače i moja majka je bila na predstavi. No, u toj golotinji nema ničega ružnog. To je bio Edipov čin povlačenja u sebe, simboličan čin kojim on u zadnjoj sceni sam sebi iskopa oči i progna se iz zemlje.
EXTRA: Je li ti bilo neugodno biti gol na pozornici, znajući da ti je i majka u publici?
- Imao sam svijest i o tome, no ona mora biti kontrolirana. Da se identificiram sa svim zamkama i porocima svog zanimanja, odavno bih završio u Vrapču i ne bih sjedio tu s tobom.
EXTRA: Je li ti se ikada u kazalištu dogodilo da si zaboravio tekst?
- Svašta se dogodi pa ako tekst to dopušta, onda nastupa improvizacija, a ako je heksametar u pitanju, onda - jao si ga tebi. Za jednog gostovanja u Podgorici s Glembajevima, stao sam negdje na sredini svog monologa koji traje 15 minuta i počeo sve ispočetka. Nitko nije to primijetio osim mojih kolega, gledatelji su vjerojatno mislili da to tako mora biti.
EXTRA: Kakav je tvoj stav o naturščicima u serijama, filmovima?
- Jako negativan. Ne volim igrati s partnerima koji ne mogu artikulirati zavisno složenu rečenicu.
EXTRA: Kao ja sada, kada nisam mogla izgovoriti riječ naturščik?
- Dobro, ti nisi glumica pa ti je oprošteno. Kada glumiš s naturščikom, ne možeš ni ti biti dobar. To je onda loše za sve.
EXTRA: Pa odakle onda tolika potreba za njima?
- Iz financijskih razloga, jer su jeftiniji. Nažalost, nije bitna kvaliteta već kvantiteta.
EXTRA: Jednom si izjavio kako nikada ne bi bio u vezi s glumicom.
- Nikad ne reci nikad, no moj je stav da je puno teže puno teže imati vezu puno teže, jer ako se ona u poslu ne ostvari do 30 i neke godine, jao si ga tebi.
EXTRA: Što to znači?
- Ne znači ništa. Jednostavno su stvari u svijetu tako uređene da ima više muških glumačkih uloga, a i muškarac ih s godinama puno više dobiva. Žena, osim što se mora ostvariti u poslovnom smislu, mora do 30. osnovati i obitelj.
EXTRA: Je li tvoj stav takav samo zbog posla ili zato što su glumice kao osobe dosta teške i komplicirane?
- Pod većim su stresom i automatski opterećenje za okolinu. Ja sad pričam općenito, no mogu ih i imenovati. Šalim se.
EXTRA: Kakve te djevojke mogu privući? Ne mislim u fizičkom smislu.
- Ne znam što bih ti rekao jer ne podliježem nikakvim stereotipima. Hoćeš da ti nabrajam neke unutarnje osobine? Ne znam, stvarno. Volim ženstvene cure, kao i jaku osobnost. Jako volim kada žena nosi haljinu, kada pokazuje da je žena, no to je danas jako rijetko. Sve su se uniformirale. Volim gracioznost i to me privlači.
EXTRA: Kakav si u vezi?
- Možda u početku analitičan, oprezan, ali i ljubopitljiv, druželjubiv i sve na ljubiv.
EXTRA: Jesi li i ljubomoran?
- Trudim se ne biti, no to je uvijek iracionalno. Volim "zavidat" situacije i znati na čemu sam. Volim uživati u trenutku i biti siguran u svemu. Inače sve to nema smisla.