Ivan Korade snimljen je policijskom termovizijskom kamerom u šumi na Petrovoj gori u noći s 29. na 30. ožujka: identitet snimljenogU subotu 29. ožujka 2008. američki agenti koji su zaduženi za sigurnost američkog predsjednika Georgea W. Busha tijekom njegova posjeta Hrvatskoj 4. i 5. travnja 2008. razgovarali su s hrvatskim policijskim službenicima o slučaju odbjegloga generala Ivana Koradea. Nakon što ga hrvatska policija nije uspjela uhititi tri dana od početka potrage, koja je počela 26. ožujka, američki agenti su procijenili kako bi neuspjeh u njegovu hvatanju mogao biti ozbiljan sigurnosni problem za posjet američkog predsjednika.

To više što se radi o iskusnom ratniku s još uvijek snažnim utjecajem među vojnicima kojima je zapovijedao i koji su i danas spremni da mu pomognu na bilo koji način. Američki agenti ne samo da već danima znaju za sve aktivnosti hrvatskog MUP-a u traženju odbjegloga generala nego su zatražili i cjelokupni životopis Ivana Koradea, njegov psihoprofil, te popis svih njegovih incidenata u bližoj i daljoj prošlosti. S obzirom na ono što su imali prilike vidjeti, Amerikanci su bili prilično uznemireni sadržajem dobivenih dokumenata, jer se radi o hrvatskom generalu, jednom od junaka Domovinskog rata, koji ne samo da je bio sklon agresivnom ponašanju, tučnjavama i incidentima, nego je zabilježeno da je zbog mogućnosti da ga se smijeni s dužnosti zapovjednika 7. gardijske brigade prijetio odlaskom tenkova na Zagreb.

Zbog svega toga i u hrvatskom MUP-u je zavladala dodatna nervoza uoči dolasku američkog predsjednika. Osjeća se znatan premor policijskih snaga na terenu i bit će ozbiljnih problema ako se Korade ne uhiti do četvrtka. Nije se radilo samo o američkoj reakciji nego i o tome da je više od polovice policijskog sastava bilo angažirano u akciji traženja generala Koradea, a taj je sastav trebao biti raspoređen u osiguranju prolaska kolone američkog predsjednika. Upozoreno je da ako se nastavi neuspješna potraga za Koradeom, za osiguranje predsjedničke kolone morat će se dodatno angažirati policijski službenici s juga Hrvatske, što će dodatno poskupjeti Bushov posjet. Zbog sve većeg pritiska američke strane i skorog dolaska američkog predsjednika u Hrvatsku, te velikog interesa hrvatske javnosti za rasvjetljavanje i kažnjavanje teških zločina u Zagorju, petstotinjak naoružanih hrvatskih specijalaca i pripadnika temeljne policije bili su pod posebnim pritiskom da što prije uhite umirovljenoga generala Ivana Koradea, doznao je Nacional iz izvora bliskih istrazi. U noći sa subote na nedjelju, s 29. na 30. ožujka, Ivan Korade je snimljen termovizijskom kamerom kako hoda po šumi kod Petrove gore u Zagorju. Da se zaista radilo o Koradeu, potvrdile su detaljne analize snimke, prije svega dijelovi filma koji su se odnosili na konstituciju tijela, visinu, karakterističan hod i rukav bez lijeve ruke. Premda se u nedjelju u poslijepodnevnim satima nagađalo kako je Korade izmaknuo policijskim službenicima unatoč tomu što je snimljen termovizijskom kamerom, to nije točno. Visoki policijski izvor nam je rekao kako je Korade potpuno opkoljen, a jedini razlog zbog čega policija nije odmah intervenirala jesu moguće ljudske žrtve na policijskoj strani, jer je Korade teško naoružan i u teškom psihičkom rastrojstvu, te se pretpostavlja kako se neće mirno predati, premda se i u tom smjeru čine određeni napori.

Ivan KoradeProšlotjedna krvava drama u Zagorju, u kojoj je u Vitešincu nedaleko od Ivanca ubijen generalov prijatelj Davor Petriš, inače bivši vojni policajac i Koradeov ađutant, te u selu Velika Veternička, gdje Korade živi, 62-godišnja Cecilija Hudić, njezin unuk Goran Hudić, te 62-godišnji susjed Franjo Kos, posljedica je dugogodišnje konzumacije alkohola, arogancije i destruktivnog ponašanja umirovljenoga generala kojeg hrvatska policija sumnjiči da je počinio sva spomenuta ubojstva, premda to ne žele javno reći iz taktičkih razloga. Glavni motiv svih počinjenih ubojstava je bezobzirna osveta. Sve je počelo još 17. kolovoza 2007. kad su umirovljeni general Ivan Korade i njegov sin Mario oko ponoći krenuli u osvetnički pohod po Pavlinskoj ulici u Varaždinu, nakon što se Mario Korade navodno posvađao sa svojim bivšim konobarima, koji sada rade u okolnim kafićima u poslovno-trgovačkom centru Coning u središtu Varaždina. Mario Korade je vlasnik kafića Majestic na glavnom varaždinskom trgu. Mario je pozvao svoga oca, generala Koradea, koji je u jednom trenutku izvadio pištolj, a konobari i zaštitari iz tog centra uspjeli su mu izbiti pištolj iz ruke i potom ga izudarali po glavi, zbog čega je završio s teškim tjelesnim ozljedama u zagrebačkoj bolnici KBC Dubrava, gdje su mu operirali gornju čeljust i jagodičnu kost te ga zadržali na liječenju. Korade je na osvetu čekao mjesecima.

Prema neslužbenim policijskim izvorima, kako bi se osvetio zaštitarima koji su ga prebili prošle godine, Korade je angažirao svog bliskog prijatelja Davora Petriša da ih pronađe i dovede ih k njemu. Međutim, Petriš nije uspio doći do navedenog dvojca, ali je zato na području Varaždinskih Toplica 25. ožujka oteo majku jednog od zaštitara kako bi njezina sina prisilio da se pojavi zajedno s prijateljem. Nesretna žena je nekako polugola i svezana uspjela pobjeći Petrišu, razbila je staklo u lječilištu hotela Terme u Varaždinskim Toplicama i ušla unutra, gdje ju je u noći s 25. na 26. ožujka pronašao noćni stražar. Petriš je nakon nekog vremena nazvao Koradea i ispričao mu što se dogodilo. Kad je od Petriša čuo da je umjesto dvojice zaštitara oteo ženu koja mu je pobjegla, Korade je bio sav izvan sebe. Dogovoreno je da se nađu u srijedu 26. ožujka u klijeti u Vitešincu kod Ivanca koja pripada ocu Davora Petriša. Pretpostavlja se kako je s Koradeom bila nekolicina njegovih prijatelja.

POTJERA BEZ PREMCA u traganju za Koradeom sudjeluje petstotinjak policajaca uz upotrebu helikoptera i termovizijskih kamera, što dodatno opterećuje MUP koji istodobno priprema i posjet predsjednika Busha ZagrebuMoguće je da je Petriš zaprijetio Koradeu da će policiji sve priznati, jer ga Korade nije dovoljno zaštitio ni prvi put kad je Petriš osuđen na sedam godina i deset mjeseci zatvora zbog ubojstva Momčila Tuluma iz Varaždinskih Toplica. Pretpostavlja se kako je Petriš bio možda razočaran i time što se Korade nije previše brinuo za njega dok je bio u zatvoru, pa je pod utjecajem alkohola svašta mogao reći, što je dodatno razljutilo umirovljenoga generala. Koradeu je zbog takvih prijetnji i potpuno nepotrebne otmice “pao mrak na oči”, zbog čega su Petrišu slomljene obje ruke i noge, a odmah potom likvidiran je s tri metka u glavu, i to s dva metka u oba oka i jednim u čelo. Ostalo je nejasno je li Korade ubio Petriša ili netko od njegovih prijatelja i pomagača. Zasad se zna da su svi ubijeni, uključujući i tri žrtve iz sela Velika Veternička, likvidirani iz pištolja kalibra 9 milimetara, vjerojatno iz pištolja HS, kakav posjeduje Korade. Potpuno rastrojen i u alkoholiziranom stanju, Korade se 26. ožujka navečer pod okriljem mraka vratio u svoje mjesto Veliku Veterničku i odlučio osvetiti svima koji su mu se ikad zamjerili.

Prvi je stradao Franjo Kos, koji je ubijen iz osvete jer je 1987. generala Koradea ranio nožem u tučnjavi. Njemu je ubojica, osim što mu je ispalio metke u tijelo, zario i nož u grlo. U istoj kući u trenutku likvidacije Franje Kosa bio je i Franjo Knok zvani Pšenica, kojeg je Korade samo okrznuo pucnjem jer se Knok nalazio ispod stola, gdje je i zaspao jer je bio pijan.

Također, Korade je odmah potom iz osvete krenuo prema kući Cilike Hudić. koja mu se zamjerila jer ga je znala psovati, što je Koradeu toga dana bio sasvim dovoljan razlog da je likvidira, a njezin unuk Goran Hudić bio je nesretni svjedok ubojstva svoje bake, pa je i on likvidiran.

Da je policija odmah shvatila kako Korade ubija iz bezobzirne osvete, pokazuje i i to što su sve potencijalne Koradeove žrtve iz prošlosti, s kojima je bio u sporu, stavljene pod 24-satnu policijsku zaštitu. Umirovljeni general pukovnik Korade prije Domovinskog rata bio je monter centralnoga grijanja. Ratni put počeo je početkom 1991. kao dragovoljac u Specijalnoj policiji. Nakon osnutka ZNG-a pridružio se 1. gardijskoj brigadi, “Tigrovima”, a 1992. postao je zapovjednik 5. bojne “Tigrova”. U ljeto 1992. teško je ranjen na dubrovačkom bojištu, ostao je bez jedne ruke, no nakon samo dva tjedna bolničkog liječenja vratio se u postrojbu, što je navodno impresioniralo i generala Bobetka, tadašnjeg zapovjednika južnog bojišta kojem Korade može zahvaliti za promaknuće u čin generala.

Kad je potkraj 1993. osnovana 7. gardijska brigada “Puma”, Korade je postao njen prvi zapovjednik. Pod njegovim zapovjedništvom 7. gardijska brigada 1994. i 1995. izravno je sudjelovala u vojnim operacijama u BiH “Zima ‘94”, “Skok 1 i 2”, “Ljeto ‘95”, zatim u kolovozu 1995. u “Oluji” u Hrvatskoj, a odmah potom iste godine u operacijama “Maestral” i “Južni potez” u BiH. Nakon Domovinskog rata 1996. je imenovan zapovjednikom 6. Zbornog područja HV-a Varaždin. Odmah po povratku život generala Koradea bivao je sve raskošniji.

U posljednjih desetak godina izgrađena je nova dvokatnica vrijedna milijun eura, obitelj Korade trenutačno ima registrirana četiri automobila, posjeduje još 1500 četvornih hvati zemlje, šume, ribnjaka, drvene kuće, a sve je to ograđeno zbog lova na jelene. Javna je tajna kako su Koradeu radove na zemlji i oko kuće izvodile inženjerijske postrojbe 7. gardijske brigade iz Varaždina. U središtu grada Varaždina obitelj Korade ima i ugostiteljski objekt Majestic, čiji je formalni vlasnik Mario Korade. Teško je povjerovati da je general Korade sa svojom mirovinom, koja može iznositi najviše 12 tisuća kuna, uspio sagraditi obiteljsko carstvo vrijedno nekoliko milijuna eura.

26. 3. 2008.

Masakr u Vetrenički

Nakon smrti Petriša Korade se vratio u Veliku Vetreničku. Tamo je krenuo na sve one koji su mu se ikad zamjerili. Ubijen je Franjo Kos, koji je 1987. u tučnjavi Koradea ranio nožem, a Franjo Knok (gore) je preživio. Cilika Hudić stradala je jer je znala psovati Koradea, a njen unuk Goran kao svjedok.