Svi Koradeovi ekscesi

Teška narav, arogancija i pijanstvo Ivana Koradea su do sada više puta dovodili u sukob sa zakonom: svaki put je kažnjen blago ili nikako

Ekscesne situacije vezane uz Ivana Koradea spominju se u nekoliko navrata od završetka rata, a kreću se u rasponu od prometnih nesreća Koradeova teška narav, arogancija, pijanstvo i maltretiranje ljudi ubrzo su ga nakon povratka s ratišta doveli u sukob s pravosuđem i policijom. Ekscesne situacije spominju se uz Koradeovo ime u nekoliko slučajeva, od prometnih nesreća do tučnjava. Protiv Koradea se vodilo nekoliko sudskih postupaka. O njegovoj nasilničkoj prošlosti Nacional je pisao neposredno nakon završetka Domovinskog rata.

Na naslovnici iz 1996. Koradea je za brutalno fizičko zlostavljanje optužio Josip Marčelan, tadašnji umirovljeni bojnik Hrvatske vojske i načelnik SIS-a. Sadističko petosatno iživljavanje odvijalo se u varaždinskom restoranu Bijeli konj, a Marčelan je tada kazao kako mu je general Korade zajedno sa svojim prijateljima gurao pištolj u usta prijetivši mu bludnim radnjama. “Bilo je tijekom te noći verbalnih prijetnji bludnim radnjama i seksualnim zlostavljanjem, ali se to nije, na moju sreću, ostvarilo”, kazao je u tadašnjoj potresnoj ispovijesti za Nacional Marčelan.

Nakon tog nemilog događaja, vojno tužiteljstvo u Bjelovaru pokrenulo je istragu protiv Koradea, ali i njegovih kolega, također tada djelatnih vojnih osoba HV-a: Mile Katića, Branka Žeželja, Stjepana Fadige i Emila Crnčeca. Da apsurd bude veći, Emil Crnčec danas je jedan od čelnih ljudi operativne uprave Glavnog stožera Hrvatske vojske, a Majestic club u vlasništvu Marija Koradea, sina umirovljenoga generala Ivana Koradea, vodi upravo Mile Katić. Cjelokupni slučaj izišao je na vidjelo nakon što je iz saborske klupe u travnju 1996. Marko Veselica kazao kako je Korade s grupom časnika pretukao Marčelana.

POKUŠAJ DRŽAVNOG UDARA Tada 33-godišnji Ivan Korade bio je 1997. toliko ogorčen odlukom o njegovu umirovljenju da je naredio svojoj brigadi da tenkovima krene prema Zagrebu: srećom general i uža klika pučista brzo su uhićeniMarčelana je prije fizičke torture vidno pripit Korade optužio za suradnju s KOS-om i veleizdaju domovine. “General bojnik Ivan Korade prislanjao mi je pištolj na čelo, na sljepoočnicu, gurao mi je cijev u usta i pritom je imao metak u cijevi i napet obarač. Prijetio mi je da će me ubiti, a zatim je Katiću naredio da donese nož iz kuhinje, koji mi je potom stavio pod grlo. Mučenje je trajalo najmanje pet sati. Znam da Korade uvijek ima metak u cijevi, budući da bez lijeve ruke ne može repetirati pištolj, i stalno sam imao na umu da me trenutak njegove bahatosti i nepažnje može stajati života. Ponižavan sam bestijalno. Tražio sam očima ostalih prisutnih barem iskru sućuti, milosti, očekivao sam da će se netko barem verbalno suprotstaviti Koradeu, ali moja su nadanja bila uzaludna”, ispričao je Marčelan. Nakon što je vijest izišla u medije i postala predmetom pravosudne istrage, Korade je govorio kako je Marčelan poznat kao alkoholičar. Štoviše, kazao je tada Korade, Marčelan je te večeri potpuno alkoholiziran upao u Bijelog konja, povraćajući i padajući po lokalu. Ustvrdio je kako su mu on i njegovi prijatelji samo pomogli da dođe do automobila i odveze se kući. “Te sam večeri popio, u vrijeme dok su me maltretirali, svega tri-četiri nekakva 'oštra' alkoholna pića. Na to su me natjerali oružjem i udarcima, jer nisam želio s njima piti. Tko normalan želi piti s onima koji ga maltretiraju? Vjerojatno sam se na kraju onesvijestio, ali sigurno ne od pića, nego od maltretiranja kakvo se, uvjeren sam, moglo dogoditi samo u četničkim logorima”, ispričao je Marčelan.

IVAN KORADE s Damirom Krstičevićem, Mirkom Norcem, Milanom Bandićem, Ivanom Bandićem, Mirkom Ljubičićem i Dragutinom LovrićemIako je Korade u više navrata demantirao Marčelanove tvrdnje, nazvavši ih “čistim izmišljotinama kojima ga se želi oblatiti pred hrvatskom javnošću”, istraga je utvrdila kako je Marčelanov iskaz bio istinit, nakon čega je Korade zbog tog brutalnog čina dobio 2001. uvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora.

Koradeovo ime povezano je i s neredima što ih je nekolicina bivših pripadnika Puma izazvala na nogometnoj utakmici između Fotexa i Bojovnika Puma. Svjedočeći na sudu, tadašnji zapovjednik Puma Željko Dvekar rekao je da je Korade pozvao sve navijače Puma, revoltirane suđenjem, da iziđu na teren. Većina navijača poslušala jeVOJNI VRH U OSLOBOĐENOM KNINU Ljubo Ćesić, Damir Krstičević, Ivan Korade, Franjo Tuđman, Ante Gotovina i Gojko Šušak generalov poziv. Korade je umirovljen u travnju 1997., kad je uhićen s nekoliko svojih suradnika zbog odbijanja zapovijedi u kojoj je naložena njegova smjena.

Potkraj veljače 2001. umirovljeni general je pijan prouzročio u Sesvetama prometnu nezgodu, u kojoj nije bilo ozlijeđenih, a zatim se odmah odvezao s mjesta nezgode. Upravljajući “suzuki swiftom” sesvetskom glavnom ulicom, krivudajući kolnikom prešao je na lijevu stranu ceste i udario u automobil iz suprotnoga smjera. Korade je nakon sudara nastavio voziti, a policija ga je nakon pola sata zatekla kako spava u automobilu nasred Ulice Ivana Mažuranića u Kašini. Policajcima je izjavio da se ne sjeća nezgode, odbio testiranje na alkohol i potpisivanje zapisnika o alkotestu. Korade ni zbog jednog od tih izgreda nije bio kažnjen, pa se, vjerujući da je nedodirljiv, i dalje ponašao veoma bahato prema svim institucijama. Ako se u istrazi utvrdi da je Korade zaista sudjelovao u ubojstvima, krivnju za to će snositi i hrvatske institucije pravne države koje u proteklom desetljeću nisu na adekvatan način sankcionirale brojne generalove nasilničke ispade.

Nacional prvi pisao o Koradeu

Nacional je kao medij prvi u Hrvatskoj upozorio na činjenicu da je Ivan Korade problematična osoba čije ponašanje će prije ili kasnije završiti tragedijom. Već u 28. broju Nacionala, 31. svibnja 1996., objavljena je ispovijest Josipa Marčelana, umirovljenog časnika kojem je Korade stavljao nož pod grlo i gurao pištolj u usta. Uslijedilo je još jedno otkriće, u srpnju 1997., kad je objavljeno da je Korade htio izvršiti državni udar jer nije htio otići u mirovinu. Pisalo se u Nacionalu i o incidentu koji je Korade izazvao na malonogometnoj utakmici na kojoj su njegove Pume igrale protiv ekipe Fotexa.

Delanec je kriv za sve: lažno vino od otpadaka sije smrt

Sudionici masakra u mjestu Velika Veternička u blizini Lepoglave danima su bili pod utjecajem alkohola. Poznato je da se u tom kraju piju loša vina iz kućne proizvodnje (“delanec”). Riječ je o patvorini vina koja uzrokuje glavobolju. Iako stručnjaci ističu da ta vina nemaju veze s proizvođačima iz tog kraja te da se općenito kvaliteta zagorskih vina u posljednjih dvadesetak godina znatno povećala, ne osporavaju da neki još uvijek rade po principu “što više, to bolje”. Iako ugledni enolozi tvrde da loših vina ima i u Dalmaciji i u kutjevačkom kraju, pa i u samoj Francuskoj ili Kaliforniji, teško je osporiti uvriježeno mišljenje kako je najbolje loše vino upravo poznati zagorski delanec. To se piće, koje je u suprotnosti sa samim zakonom i uopće ne spada u vina, radi od ostataka grožda, odnosno već sprešane smjese u kojoj je ostalo vrlo malo kvalitetnih sastojaka. U tu se preševinu, koja se naziva i komina, dodaju voda, šećer i kvas za fermentaciju, a nakon što smjesa otkipi, stavlja se u bačvu i onda se dodaju razni aditivi od limunske kiseline i raznih aroma do sumpora.

Inženjer Zdenko Ivanković, stručni suradnik u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu, objasnio je da postoji razlika između vina koja nastaju nestručnim dodavanjem sumpora i takozvanog kiseliša.

KRALJEVSTVO LOŠEG VINA Ilegalni proizvod, nadomjestak za vino delanec, proizvodi se u Zagorju, ali pod drugim imenima i drugdje u Hrvatskoj“Kiseliši su bila vina proizvedena od grožđa koje je bilo posađeno na lošim terenima i položajima, a u kojima se forsirao visok prinos, tako da su bila naglašeno kisela. U njima je dolazilo do preranih efekata brzog starenja, imala su čudan, nečisti i nevinski miris, a često je u njima bilo primjesa direktno rodnih hibrida. No takva su vina uglavnom prošlost. Ona su se radila bez taloženja, odnosno bez sumpora pa su brzo starila, oksidirala i bila praktički neupotrebljiva. Sumpor je pak nužno zlo u proizvodnji vina. Ako se racionalno i pametno upotrebljava, služi za stvaranje i čuvanje dobrog vina. Ali ako se pretjeruje s upotrebom sumpora, dobiju se vina koja uopće nisu za ljudsku upotrebu. Prije ljudi nisu toliko pazili na to, dodavali su koliko treba i koliko ne treba i, što je još važnije, i kad treba i kad ne treba, odnosno u krivo vrijeme tijekom procesa. Od tog sumpora ljude često boli glava, a može biti i štetan za zdravlje.” Stručnjaci koji prate psihologiju ljudskog ponašanja slažu se da alkohol može imati presudni utjecaj na pokretanje nečijeg agresivnog ponašanja. O tome koliko je za to krivo dobro ili loše vino, međutim, ne slažu se svi. Sa stručnog stajališta, rekao je jedan ugledni sveučilišni profesor, i dobra vina mogu od čovjeka napraviti svinju, baš kao i visokokvalitetni konjaci ili bilo koja druga vrsta alkohola.

“No osoba koja je u stanju likvidirati nekoliko ljudi prije svega je zla. Likvidirati nekoga iz osvete ili preventivno, to sliči mafijaškom profilu jer tako radi Cosa nostra. No da bi pojedinac takvo što mogao učiniti, mora biti bešćutna osoba koja nema empatije za drugoga. Riječ je o asocijalnom i antisocijalnom poremećaju ličnosti. To su osobe kojima su samo one same važne, drugi su im važni jedino kako bi mogli zadovoljiti njihove potrebe. Oni hoće svoje želje, težnje i potrebe zadovoljiti odmah i bez odgode, na bilo čiji račun. Koliko je u tome imao utjecaj PTSP, teško je govoriti bez podataka, no sigurno je da osoba koja boluje od PTSP-a u pravilu ne ubija serijski.”

Utjecaj alkohola, smatra sveučilišna profesorica u mirovini Mirjana Krizmanić, ovisi o čovjekoj dobi, građi, općem psihofizičkom stanju i frekventnosti konzumiranja: “Sigurno je da loše vino na svakoga djeluje loše, no hoće li djelovati manje ili više loše, ovisi o tome pije li redovito, manje ili više u odnosu na svoju tjelesnu građu. Ako je riječ o osobi koja kao jednu od osobina ima sklonost agresivnosti, te će osobine dolaziti više do izražaja. Generala Koradea ne poznajem i ne mogu govoriti o njemu, ali iz prijašnjih medijskih slučajeva o njemu znam da pod utjecajem alkohola postaje maksimalno agresivan. Ono što se može zaključiti iz prijašnjih slučajeva u novinama, kad god je bio agresivan, bio je pod utjecajem alkohola. Sigurno je to da nekoga tko i inače nije osoba sa samokontrolom alkohol dovodi do još većeg gubitka kontrole.”

Profesorica Krizmanić rekla je da bi za daljnju analizu svakako trebalo imati podatke o tome u kakvom je psihičkom stanju bio general i je li imao PTSP: “No njegovo ponašanje nipošto se ne može opravdati postojanjem PTSP-a. Takvo ponašanje ne kreće od PTSP-a, nego je kombinacija osobina ličnosti, alkohola i ratnog puta. Ne znamo ništa o tome kako se ponašao prije rata, je li već tada imao agresivnih ispada, je li se tukao. Za bilo kakav zaključak trebali bismo znati i taj dio njegove povijesti.” Zbog još uvijek nedostatnih informacija o upletenosti generala Koradea u slučaj četverostrukog ubojstva, psihijatrijski stručnjaci bili su neskloni davati bilo kakvo mišljenje o tom slučaju. Profesor Miro Jakovljević, predstojnik Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb na Rebru, rekao je:

“Komentirati bilo što prije završetka istrage bilo bi štetno i za osobu o kojoj je riječ i za javnost. A jako je važno kako mediji pišu o aktualnim stvarima, u ovom slučaju o ubojstvima, jer je krajnji cilj stvoriti takvu kolektivnu svijest i povećati socijalni kapital kako bi se smanjio broj takvih neželjenih i tragičnih slučajeva i ponašanja gdje ljudi olako ubijaju jedni druge. Mediji su u tome iznimno važni zato što ne bi smjeli davati nikakve netočne informacije, nego kad sve bude jasno, javnost pravodobno i točno obavještavati, s jasnim porukama usmjerenim na opću dobrobit.”