Objavljeno u Nacionalu br. 647, 2008-04-07

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Tko će zbog Koradea položiti račune?

Srećko JurdanaSrećko JurdanaDa gospodin George W. Bush nije stigao u Hrvatsku, Ivan Korade možda bi još uvijek u varaždinskim šumama vrebao žrtve. Koradea je policija odlučila hitno skinuti s nacionalnog dnevnog reda uoči Busheva dolaska, prije svega zato što je to naredila Amerika. Iznenadili su se na američkoj strani kad su iz dokumenata spoznali kakvog je psihopata Hrvatska tretirala kao osobu od visoke društvene važnosti. “Sklonite nam tog lunatika s očiju”, poručili su hrvatskim kolegama, i time je započela završna akcija hvatanja Tuđmanova miljenika, u kojoj je poginuo policajac Mario Kusanić. Mir se vratio na polja, no jasno je da policija nema nikakvoga razloga za slavlje: izgubili su čovjeka zbog svoje polovične, oklijevajuće taktike. Nastupajući prema Koradeu mekano, uspjeli su operaciju realizirati prema worst-case scenariju.

Sačiću je najpametnije da šuti

Riječ je ovdje o policijsko-političkome skandalu prvoga reda, za Hrvatsku suviše simptomatičnom, koji se ne može tako brzo otpisati iz nacionalne svijesti na račun NATO-a, velikoga američkoga prijateljstva i parafernalija oko Busheva posjeta, iako je to režimu u interesu. Policija je danima odbijala nedvosmisleno obznaniti činjenicu da je seriju ubojstava počinio upravo Korade. Podnijela je protiv njega službenu kaznenu prijavu tek u trenutku kad su Amerikanci počeli inzistirati da se stvar riješi, iako je raspolagala čvrstim tragovima koji su vodili isključivo prema njemu, pa čak i živim svjedokom. Snimili su Koradea kako baulja po šumi, i nastavili širiti dojam da je kronično alkoholizirani invalid bez ruke, težak sto trideset kila, neuhvatljiv, pokretan i efikasan poput Ramba.

Znali su da Korade može opstati samo u nekoj kući, i da bi se moglo raditi upravo o kući u kojoj je i bio, ali nisu angažirali specijalce s borbenim oklopnim vozilima da akciju provedu na najsigurniji mogući način. Poslali su policajce bez profesionalnoga killer instincta i ovlasti kakvima raspolažu specijalne jedinice, možda i zato da Koradeu pruže šansu da se izvuče živ. Kamo specijalci dođu, tu trava ne raste, a policija se ponašala kao da joj je izuzetno važno da serijskoga ubojicu sačuva za sjeme. Nešto je na tu temu post mortem prozborio i bivši specijalac Željko Sačić, iako bi mu - s obzirom na njegove prethodne apologetske komentare slučaja Korade - bolje bilo da se zauvijek povuče iz javnosti.


Sanader ozaren poput djeteta

O. K. Zbog takvog apsurdnog ponašanja u policiji sad oplakuju svoga čovjeka, hrabroga Kusanića koji je pao ne samo kao posljednja žrtva poludjeloga Koradea nego i kao žrtva jedne iracionalne ratne mitologije zbog koje se država prema prvorazrednoj društvenoj opasnosti do zadnjeg trenutka odnosila s posebnim obzirima. Mnogi bi zbog Koradea morali pred građanima položiti nekakve račune. Upravo je nečuven podatak da se policija - pokraj svih svojih proklamacija i apela o općem razoružanju - nije usuđivala Koradeu oduzeti oružje, i da je jednog potvrđenog incidentnog tipa i suspektnoga dvostrukoga ubojicu, za čije je zločine (uvredljivo nisku) kaznu navodno odslužio ubijeni Petriš, puštala da do zadnjeg daha neometano funkcionira kao teška prijetnja za okolinu. Hoće li netko zbog toga odgovarati? Hoće li sveprisutni gospodin Benko, ravnatelj policije, o tome prozboriti neku riječ u javnosti koja bi bila analitički meritorna a ne samo obranaška?

Hoće li se, na kraju krajeva, o svemu tome napokon oglasiti i premijer, a i predsjednik? Fenomen je suviše alarmantan i povezan s državom, da bi se na brzinu mogao pomesti pod tepih utješnim porukama kako Korade ne će biti pokopan s vojnim počastima. Publika je time doista impresionirana: opskurnoga nasilnika pretvorili su u kultnoga generala i uličnoga gospodara regije i dopustili mu da u kulminaciji svoje parafrenične psihoze neometano ubije pet ljudi - tijekom karijere vrlo vjerojatno i više njih - i naciji kao psihološku kompenzaciju ponudili oduzimanje vojnih počasti na sprovodu. Ako je to jedina gesta koju su u stanju učiniti, mogli su ga komotno pokopati i s njima, jer to bi, uostalom, bio ciničan oblik priznanja odgovornosti države - u prvome redu HDZ-a - za stvaranje političkoga laboratorija u kojem se mogao formirati društveni lik poput Koradea. Ozaren poput djeteta što mu se ukazala prilika da dočeka Busha i uz njega se na trenutak predstavi kao državnik svjetskoga značaja, gospodin Sanader evidentno je sklon zanemariti realnu situaciju sredine u kojoj živi.

Levarov ubojica poznat i nekažnjen

Korade nije bio nikakva izdvojena i nepredvidljiva slučajnost, nego radikalan simptom jedne tinjajuće epidemije. Mnogi devijantni tipovi doživjeli su svojedobno rat kao psihološki prostor za slobodno demonstriranje izopačenih poriva, i država prema njima - ni onda kad je navodno zavladao zakon - nikada nije poduzela adekvatne zaštitne mjere. Ni jedan proces zbog ratnih ili poslijeratnih zločina ne vodi se u Hrvatskoj na način koji bi funkcionirao kao nedvosmisleno sredstvo odvraćanja i civilizacijskoga ograđivanja od počinitelja. Sve što se na tom planu radi namjerno je opterećeno formalizmom i proceduralnim komplikacijama, a kazne su gotovo simbolične. Pouzdano se, na primjer, zna tko je u Gospiću ubio Milana Levara: evidentirana osoba koja je za vrijeme rata i nakon njega patološki uživala u razaranju i postavljanju bombi iznenađenja, i koja se u permisivnome pravnome okružju izvukla bez ikakvih sankcija, po Koradeovu modelu. I tako dalje. Preko slučaja Korade na površinu je izbila cjelokupna psihološka tragedija hrvatske fiktivne europeizacije, o kojoj režim ne zna što da kaže.

Bush; Čačić

Predsjednik Bush trudi se tijekom svojih posjeta ostaviti dojam simpatične i komunikativne osobe, ali čini se da to za nijansu bolje uspijeva njegovoj supruzi negoli njemu. Laura Bush uspjela je u Zagrebu s nekoliko rečenica osvojiti duše, predstavljajući se - s općeg aspekta promatrano - kao kvalitetnija pratiteljica moćnoga muža od Hillary Clinton, koja se suprugu zbog preljuba osvećuje i danas preko kandidature. Na drugoj strani, rafinirani Bill Clinton širio je oko sebe auru topline na spontani način koji je Georgeu W. Bushu nedostupan, bez obzira na to što ni njegova prerijska direktnost - začinjena ponekim gafom - nije za komunikacijsko podcjenjivanje.

Gospodina Busha protivnici napadaju zbog Iraka i “militarizacije Europe”, koncentrirane u postavljanju raketnoga štita i pritisku na saveznike da pojačaju angažman u Afganistanu. S Irakom je ekspandirao frontu protiv Al Qaide - što se vojno-strateški može razumjeti - i značajan dio istočnih izvora nafte ujedno stavio pod američko-britanski nadzor. Osnovni geostrateški problem je u tome što je cijena operacije preko pada vrijednosti dolara i drastičnoga poskupljenja nafte bezobzirno prebačena na cijeli svijet. “Militarizacija Europe” pod američkim kišobranom pitanje je kojim se u prvome redu bavi Rusija, i ovdje se između Busha i Putina nazire nekakav dogovor, čije se posljedice na Balkanu već izravno osjećaju preko Kosova. Kad je o hrvatsko-američkim odnosima riječ, na njih ne treba trošiti mnogo energije: predsjednik Bush došao je u Hrvatsku zato da joj oda počast zbog njezinoga dosljednoga vazalnoga statusa.

* * *

Radimir Čačić izabran je za predsjednika HNS-a, na čemu se delegatima može čestitati, jer bilo bi - s dramskoga aspekta - glupo da predsjednik HNS-a bude netko tko nije Vesna Pusić ili Radimir Čačić. Nitko još nije vidio holivudski film koji na plakatu reklamira superstar, a glavnu ulogu igra statist.

Vezane vijesti

'Nema više naplaćivanja opomena'

'Nema više naplaćivanja opomena'

Vlada je Hrvatskom saboru uputila Prijedlog zakona o javno-privatnom partnerstvu. Prema riječima prvog potpredsjednika i ministra gospodarstva… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika