OPEROM 'MIRJANA' ravnao je Nikša Bareza, a režirao ju je Petar SelemPrva izvedba novootkrivene opere Mirjana Josipa Mandića (1884. - 1959.) u HNK Zagreb bila je za mnoge ugodno iznenađenje. Djelo bogatih harmonija i atmosferičnosti između kasne romantike i modernizma, suvremenik je Gotovčeva Ere s onoga svijeta, premda ne dijeli s njime i folklorni prizvuk. Riječ je o operi univerzalnijega glazbenog jezika, stvorenog na temeljima Puccinija, Straussa i Wagnera, uz tek povremene reference na stilizirani hrvatski i slovački folklor, ali i odraze kabaretske glazbe onoga vremena. Mandić je većinu života proveo u Pragu, a partituru opere našao je mladi hrvatski muzikolog Davor Merkaš u jednoj staroj škrinji u Beču, u stanu udovice Mandićeva sina. Pomalo bizaran libreto s temom besmrtne ljubavi, prema drami Večnost Branislava Nušića, oživljava drevnu priču jednoga glagoljaškog djela iz 16. stoljeća.

Sastavili su ga skladatelj i češki književnici František Jelinek i Max Brod. Isprepletene realne i fantastične motive priče prati glazbena dramaturgija izrazito zamršena metra i sloga koji su s uspjehom razmrsili maestro Nikša Bareza uz svoje asistente Josipa Šegu i zborovođu Ivana Josipa Skendera, te odlična pjevačka podjela predvođena zagrebačkom sopranisticom Adelom Golac-Rilović i riječkim tenorom Davorom Lešićem. Svaki je glazbenik ansambla zagrebačkog HNK do maksimuma unio svoju muzikalnost u djelo koje se u konačnici pokazalo kao vrhunsko umjetničko ostvarenje bez presedana u do sada poznatoj hrvatskoj opernoj literaturi. Klasična je režija Petra Selema dala prednost glazbenoj izvedbi, a skladni scenski pokret osmislila je njegova asistentica Snježana Abramović Milković, jednostavnu scenografiju Marin Gozze, zanimljive kostime Danica Dedijer-Marčić, a sjajne svjetlosne efekte Zoran Mihanović.