NAKON OPERACIJE Kasun je ponovo počeo trenirati, ali još ima panične napadaje, kad mu srce počne brže kucati zbog straha, ali liječnici kažu da je to normalna reakcijaMario Kasun (28), jedan od najboljih hrvatskih košarkaša, koji igra za Barcelonu, već dva mjeseca zbog srčane aritmije živi i trenira po posebnom režimu. Nakon što mu je operacijom odstranjena žila koja je pojačavala aritmiju, problemi su se nastavili pa su mu klupski liječnici nedavno na prsa spojili detektore koji su 24 sata povezani s kompjutorom koji nosi oko struka. Tako će biti još desetak dana, a sudeći po prvim analizama srce je potpuno zdravo i ubrzava rad tek kad se pojave napadaji panike. Kad Kasun to nauči kontrolirati, ponovno će biti jedan od najboljih igrača Barcelone.

Dvogodišnja igračka stanka

Kasun je rođen 5. travnja 1980. u Vinkovcima, a košarku je zavolio još kao dječak igrajući je s prijateljima po cijele dane na ulici. Dvije godine nakon početka rata, u studenome 1993., Kasunovi su napustili Vinkovce, prodali su kuću i nakon što su kratko Mario, sestra Eva i majka Ana živjeli u Varaždinu, doselili su se u Delnice gdje je njegov otac Drago našao posao u Hrvatskoj vojsci. U Delnicama je završio i posljednja dva razreda osnovne škole, a i prve ozbiljnije košarkaške korake napravio je u tamošnjem lokalnom klubu koji svake godine redovito posjećuje i daruje mu sportsku opremu.
Kao 15-godišnjak već je bio viši od 2 metra te ga je primijetio skaut Zlatan Kalajdžić koji ga je u dogovoru s roditeljima odveo u Rijeku. Igrao je za Jadrankolor i primijetili su ga ljudi iz zagrebačkog Zrinjevca, gdje je u kratkom roku postao mladi reprezentativac Hrvatske.

Kad se očekivala njegova najbolja sezona u karijeri te nastup u dresu A reprezentacije, 20-godišnji Kasun odlučio je otići u SAD na studij na sveučilište Gonzaga. Ali zbog vrlo strogih pravila nije smio igrati ni trenirati s prvom momčadi nego je samo polagao ispite. Razlog je bio četverogodišnja suspenzija Hrvatskog košarkaškog saveza i njegova kluba Zrinjevac s kojim je imao potpisan šestogodišnji ugovor a bez njihova dopuštenja otišao je u Ameriku. Zrinjevac mu nije htio dati dozvolu za igranje na Gonzagi, što ga je umalo koštalo igračke karijere.

Nakon pune dvije godine pregovora i cjenkanja, u dogovoru s Kasunovim njemačkim menadžerom Zrinjevac je zaradio 130.000 eura, a Mario - kojem je nakon toga napokon skinuta suspenzija - nakon kratkog igranja u Kölnu, u Opel Frankfurtu, prvi je put počeo zarađivati za njega velik novac. Nakon dvije sezone u Njemačkoj u ljeto 2004. odlučio je prihvatiti ponudu NBA momčadi Orlando Magic. Nezadovoljan statusom, u ljeto 2006. prihvatio je milijunsku ponudu Barcelone. Za taj transfer, navodno vrijedan više od milijun i 200.000 eura po sezoni, najveće zasluge ima sportski menadžer Zoran Savić, koji je u Kasunu vidio najboljeg mladog centra Europe. U drugoj sezoni u dresu Barcelone bio je jedan od njenih najboljih igrača, ali uoči najvažnijih utakmica uslijedili su problemi sa srcem.

---

“Nakon operacije srca činilo se da je sve u redu, ali na dvije uzastopne utakmice, u Euroligi i prvenstvu, te prošlog tjedna na treningu, ponovno mi je bilo slabo. Na trenutak mi se zavrtjelo u glavi i odlučio sam se za nove detaljne preglede. Želim znati što mi je i dok ne budem 100 posto zdrav, neću moći pružiti maksimum na parketu”, na početku razgovora u unajmljenom stanu nedaleko od stadiona Camp Nou, gdje se nalazi i košarkaška dvorana Barcelone, započeo je razgovor 28-godišnji Kasun.

Opterećenost, premorenost i stresNovinar magazina Superkošarka Vladimir Radičević razgovarao je s hrvatskim košarkašem u BarceloniNACIONAL: Kako su nastale tegobe sa srcem, zbog kojih su vas u veljači na nosilima i s respiratorom odvezli u bolnicu? Ta vijest šokirala je Hrvatsku.
- Na gostujućoj utakmici protiv Gran Canarije jednostavno srce nije radilo kako je trebalo. Uhvatila me vrtoglavica i jaka mučnina. Nisam mogao doći do zraka i u jednom trenutku pomislio sam da ću umrijeti. Nikad prije to mi se nije dogodilo, iako sam imao nekoliko manjih napadaja. Punih sat vremena nakon toga, kad su me vozili u bolnicu, puls mi je bio 180! Tih sat vremena trajalo je kao vječnost, a ja sam se samo koncentrirao da uhvatim zraka i molio se Bogu da ostanem živ. Dva klupska liječnika bila su stalno uz mene tih dana.

NACIONAL: Kakvi su bili prvi liječnički nalazi?
- Rekli su mi da se to dogodilo zbog velikog opterećenja, premorenosti i stresa. Sugerirali su mi rutinsku operaciju. Kako je u pitanju srce, nije mi bilo svejedno. Riječ je o tzv. paljenju žile koja daje tzv. informacije srcu, ali u krivom smjeru. U predjelu ispod trbuha gurnuli su mi specijalnu cjevčicu sve do srca. Rekli su mi da je to rutinska operacija, no kad četiri sata ležiš na operacijskom stolu, a ne smiješ zaspati, i kad cijela operacija mora biti obavljena na živo, nije ti svejedno. Gledao sam operaciju na monitoru i, osim što mi je bilo nelagodno, nije bila nimalo bolna.

NACIONAL: Nakon nekoliko tjedana mirovanja počeli ste igrati i opet ste imali nekoliko napadaja srčane aritmije?
- Istina, ali tih nekoliko puta svi napadaji su bili slabiji. Razgovarao sam sa sportašima koji su bili na istoj operaciji, neki od njih su nogometaši Barcelone, i svi mi kažu kako se takvi napadaji pojave nekoliko puta nakon oporavka i nakon nekog vremena potpuno nestanu. No rekli su mi i da ću, bude li jačih napadaja, morati na operaciju.

NACIONAL: Kad vas ponovno možemo očekivati na parketu?
- Teško je reći. Kako sada stvari stoje, već ovaj vikend. Na treninzima radim sve bolje i redovito pod nadzorom liječnika. Prvi dodatni pregledi pokazali su da je sve u redu, ali da imam tzv. panični napadaj kad mi srce počne brže kucati. Kažu da je to normalna reakcija.

OVOG LJETA Kasun zbog problema sa srcem neće igrati za reprezentaciju na predolimpijskom turniru u GrčkojNACIONAL: Nedavno vas je posjetila i delegacija Hrvatskog košarkaškog saveza. Što ste se dogovorili?
- Ništa posebno. Ljudi su me došli vidjeti i ponudili mi da me u Hrvatskoj pregledaju najveći liječnički stručnjaci. Lijepo od njih, brinu se za moje zdravstveno stanje. Vjerojatno vas zanima jesmo li razgovarali o nastupu za reprezentaciji Hrvatske ovog ljeta. O tome ćemo zajedno odlučiti kad dođem u Hrvatsku.

Ljetni odmor je najvažniji NACIONAL: No vi ste nakon operacije već čvrsto odlučili da ovog ljeta nećete igrati za reprezentaciju u kvalifikacijama za Olimpijske igre?

- Već sam rekao, meni je zdravlje na prvom mjestu i odlučio sam da se ovog ljeta dobro odmorim. Nikad nisam rekao da više ne želim igrati za reprezentaciju nego sam naglasio da to vrijedi samo za ovo ljeto. Sezona mi je bila jako naporna. Uostalom, u zadnje četiri godine stalno sam bio na raspolaganju reprezentaciji. Jako mi je žao što neću moći sudjelovati u borbi za Olimpijadu i otići tamo. Olimpijada je san svakog sportaša, ali zdravlje je na prvom mjestu.

O Zrinjevcu ništa dobro

NACIONAL: Vaš put do uspjeha bio je vrlo težak. Kako ste se osjećali za vrijeme “afere Zrinjevac”, kad pune dvije godine niste smjeli igrati košarku?
- Ne želim se uopće prisjećati tih dana. Grozno sam se osjećao i zbog svega toga što sam prošao jednog ću dana napisati knjigu kako klinci koji žele uspjeti ne bi prošli što i ja. Te dvije godine koliko sam bio pod suspenzijom bile su mi jako teške, trenirao sam individualno, polagao ispite i trudio sam se previše ne razmišljati o tome. Kad sam u rujnu 2000. otišao na studij u Ameriku, roditelje su mi ljudi iz Zrinjevca izbacili gotovo preko noći iz stana u Španskom koji je plaćao klub. Tada sam zarađivao tisuću maraka mjesečno u Zrinjevcu i, koliko sam mogao, pomogao sam roditeljima da se presele u nedovršenu kuću u jednom selu kraj Velike Gorice. Cijelo vrijeme dok sam bio u Americi u glavi mi je bila slika kako mi roditelji žive u lošim uvjetima, a ja im nisam mogao pomoći.

NACIONAL: Očito ste se tada razočarali u ljude u Zrinjevcu?
- O njima ne mogu reći ni jednu dobru riječ. Nemojte me povlačiti za jezik, molim vas.

KASUN JE LJUBITELJ automobila, a san mu je kupiti, kako kaže, 'lijepi američki oldtimer'NACIONAL: U Americi ste imali punu stipendiju?
- Iako nisam smio igrati i trenirati s ekipom, bio sam zadovoljan što mi je riješen smještaj, hrana i školarina. Kako bih mogao koji put izići s djevojkom i društvom, radio sam, kao i neki moji prijatelji, neke fizičke poslove koji su bili dobro plaćeni. Čistio sam snijeg kojeg u Spokaneu zna biti i više od pola metra, kosio travu i okopavao cvijeće, a za blagdane bih kitio borove visoke 15-20 metara. Taj studentski način života i dodatni poslovi koje sam radio, jer mi roditelji nisu mogli financijski pomoći, otvorio mi je oči da počnem drukčije gledati na život.

NACIONAL: Koji je glavni razlog što niste uspjeli u NBA ligi?
- Nisam uspio jer se puno toga podudarilo. Ispred sebe sam imao budućeg All-Star igrača Dwigta Howarda koji je u Orlando došao kao prvi izbor na NBA draftu i velika zvijezda. Od početka druge sezone imao sam nepovjerenje novog trenera Briana Hilla, koji je očito nešto imao protiv mene. Kod njega sam se čak i izborio za mjesto u prvoj petorci, no nakon jedne manje ozlijede potpuno me zaboravio. Govorio mi je kako računa na mene, kako će mi dati priliku, ali to se nije dogodilo. Poslije mi se ispričavao, ali tada sam već odlučio da se vraćam u Europu. U te dvije godine, koliko sam proveo u NBA-u, shvatio sam da je sve politika. Ja kao Europljanin s minimalnim ugovorom nisam mogao igrati prije nekih igrača s većim ugovorima. Iako to nekim čudno zvuči, u NBA-u ne igraju uvijek najbolji i to mi je jako smetalo. Za uspjeh u NBA-u potrebna je i doza sreće.

NACIONAL: Na što najviše volite potrošiti zarađeni novac?
- Kad sam u Frankfurtu dobio prvu plaću, kupio sam si stvari koje su mi nedostajale u stanu, od tehnike do odjeće. Kad sam počeo bolje zarađivati, kupio sam neke skupe i kvalitetne stvari koje si prije nisam mogao priuštiti. Volim automobile i san mi je uskoro kupiti jedan lijepi američki oldtimer.

'Ovisan sam o tetovažama'

Mario Kasun poznat je i po tetovažama, na koje je posebno ponosan. Točan broj tetovaža ne zna, jer su neke dorađivane, no pretpostavlja da ih ima 50-ak. Kaže da svaka “ima svoju priču“, a nekoliko ih je posvetio obitelji. Većina ih se odnosi na vjeru, a anđeli dominiraju. Uvjeren je da ga čuva anđeo Gabrijel, tetoviran na desnoj podlaktici. Prvu tetovažu napravio je u 15. godini, kad je na rame stavio stilizirano sunce. Tu je tetovažu od roditelja skrivao mjesec dana, a kad ju je otac nakon mjesec dana slučajno vidio, rekao mu je: “Sine, nije ti baš neka tetovaža. To sam ti i ja mogao nacrtati.“ “U Hrvatskoj ih potpuno krivo tumače, neki me i doživljavaju kao bivšeg robijaša. Nitko se ne pita koliko danas poznatih sportaša ima tetovaža, a nitko ne kaže da su kriminalci. Moje tetovaže su moj život, s njima se bolje osjećam. Kad sam stavio prvu, nisam mogao stati, to je ovisnost.”

Pomoć roditeljima

NACIONAL: Kako ste uložili zarađeni novac i kako ste financijski pomogli roditeljima?
- Šest godina dobro zarađujem i roditeljima sam financijski pomogao kako u mirovini ne bi imali problema. Oni su vrlo skromni i jednostavni ljudi, najbolji roditelji na svijetu u koje bi se svi drugi roditelji profesionalnih sportaša trebali ugledati. Nekad su i preskromni. Kad sam tati poklonio Citroën C5, naljutio se na mene jer sam potrošio puno novaca. Volim ih razveseliti lijepim poklonom.