Objavljeno u Nacionalu br. 649, 2008-04-22

Autor: Dean Šoša

Film

Ameri zapeli u rumunjskoj zabiti

'VLAK SNOVA' tragikomična su priča o NATO-ovim vojnicima koje je šef kolodvora zaustavio jer nemaju papire za prelazak granice i jer ih je zamrzio kao dječak u II. svjetskom ratu

ARMAND ASSANTE kao kapetan Jones u 'Vlaku snova'ARMAND ASSANTE kao kapetan Jones u 'Vlaku snova'Na početku predstavljanja najzanimljivijeg ovotjednog DVD izdanja jedna isprika. Prošloga tjedna recenzirani film “U divljini” u videoteke stiže tek u lipnju. Za ovaj nesporazum zapravo bi se morao ispričati hrvatski distributer “Blitz”, koji je već tko zna koji put nenajavljeno skinuo film s repertoara, kad su novine već bile u tisku. Nažalost, tvrtka koje sebe voli proglašavati najvećom u branši često novinarima priređuje i najveće probleme, pa nam, recimo, često uskraćuje novinarske primjerke filmova o kojima pišemo, što je posve apsurdno u doba kad  je cijena praznog DVD-a otprilike tisuću puta niža od cijene najjeftinijeg oglasnog prostora u bilo kojim novinama.

Za razliku od “U divljini”, “Vlak snova” sigurno možete pronaći u videotekama. Jedino je pitanje koliko videoteka još uvijek kupuje europske filmove, čak i kad se s omota njihovih DVD izdanja smiješi nekoć popularni Armand Assante?

“Vlak snova” je prvi i jedini cjelovečernji film nesretnog rumunjskog redatelja Cristiana Nemescua, koji je tijekom montaže poginuo u prometnoj nesreći, u 27. godini. Hrvatski filmofili mogli su u njemu uživati na prošlom Zagreb Film Festivalu, kad je po mišljenju mnogih  nezasluženo ostao bez glavne nagrade. Radnja tragikomedije “Vlak snova” odvija se 1999. u doba NATO-ove intervencije na Kosovu i počinje dolaskom američke vojne postrojbe koja prati specijalni radar na željezničku postaju u rumunjskoj zabiti. Iako Amerikanci imaju odobrenje vlade,  šef postaje i lokalni tajkunčić Doiaru (Razvan Vasilescu) ne pušta ih preko državne granice. Službeno zato što nemaju sve papire, a zapravo zato što mrzi Amerikance iz dna duše, još otkako je kao dječak očekivao da će potkraj II. svjetskog rata oni doći u Rumunjsku prije Rusa. Američki dolazak mobilizira čitavo mjesto: vojnici se udvaraju lokalnim djevojkama, mještani dodvoravaju američkom zapovjedniku, kapetanu Jonesu (Armand Assante), a njegov narednik McLaren (Jamie Elman) baca oko na zgodnu Doiaruovu kćer Monicu (Maria Dinulescu).  Tragikomični tonovi kojima je prožet čitav Nemescuov film naveli su distributere da na omotu spomenu Nemanju Kusturicu, koji se nekoć zvao Emir.  Srećom, Nemescu je kao autor svjetlosnim godinama udaljen od Kusturice. U “Vlaku snova” nema ni traga Kusturičinoj manipulaciji gledateljevim emocijama, izrugivanju nemoćnima i komentiranju zbilje s nedokučivih pseudointelektualnih visina. “Vlak snova” neobično je zrelo djelce, koje svaku od brojnih tema obrađuje suvislo, pošteno i filmski uzbudljivo. Pokojni Nemescu voli svoje likove, koliki god pokvarenjaci bili, i uvijek nastoji naći razumijevanja za njihove postupke, što je rijetkost među autorima, ne samo njegove dobi. Nemescuov je stil na tragu Dogme 95, ili, bolje rečeno, onoga što je ona trebala biti, što znači da “drhtava” kamera i mjestimice furiozni montažni ritam imaju opravdanje u dramaturgiji i zaista pridonose dubljoj psihološkoj profilaciji likova i stvaranju dokumentarističkog ugođaja.

Jedina je mana filma to što je barem 20 minuta predug. Mnogi smatraju da bi Nemescu “Vlak snova” skratio, da je živ dočekao kraj montaže, pa je filmu dodana riječ “Endless/Nesfarsit”, no valja pošteno reći da prethodni redateljevi filmovi sugeriraju drukčije. Trajali oni 15 minuta, poput “Priče iz bloka C”, laureata prvog ZFF-a, ili 45 minuta, koliko traje “Marilena iz sedmog paviljona”, Nemescuovi su filmovi uvijek bili malčice predugi. Ipak, pretjeranu duljinu ne treba toliko doživljavati kao manu nego kao svjedočanstvo autorove mladosti i nesigurnosti. Srećom, postoji internet pa se u sve to možete uvjeriti na YouTubeu, na kojem se osim spomenutih naslova nalazi još jedan kratki Nemescuov filmić, “Mihai i Cristina”.

Nemescu nije živio dovoljno dugo da bismo mogli govoriti o njegovim autorskim opsesijama, no jedan je lik konstanta svih njegovih filmova. U “Marileni” je to dječak koji sramežljivo promatra prostitutku, u “Mihai i Cristina” mladić koji se boji prići djevojci, u “Vlaku snova” sramežljivi štreber koji prevodi razgovor cure u koju je zaljubljen i Amerikanca, koji će s njom potom spavati. Jednom nogom Nemescu je bio sanjar i nevini promatrač, a drugom okrutni realist. Možemo samo pretpostavljati kakve bi nam sve filmske poslastice donio sraz takvih dvaju priroda u jednom vizualno darovitom redatelju, da se kobnoga 24. kolovoza 2006. u Bukureštu britanski državljanin nije luksuznim Porscheom Cayenne zabio u njegov taksi, dvostruko većom brzinom od dopuštene. Cinici bi rekli da je Nemescuu došao glave Zapad, baš kao i protagonistu “Vlaka snova” Doiaruu, jednom od slojevitijih likova viđenih na filmu posljednjih godina.

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika