STRASTVENI SKUPLJAČ Dr. Zdeslav Vukas kaže da se počne tresti od uzbuđenja kad god otkrije koje novo rijetko pismoTotalno sam opsjednut, kad otkrijem neko novo i rijetko pismo, počinjem se tresti od uzbuđenja”, kaže dr. Zdeslav Vukas, pasionirani kolekcionar starih pisama, inače čuveni zagrebački oftalmolog splitskih korijena i sin legendarnog Hajdukovog nogometaša Bernarda Vukasa Bajde, jednog od najboljih igrača bivše zemlje svih vremena, koji je za samo nekoliko godina istraživanja stare povijesne građe uspio prikupiti neobičnu zbirku od 2500 raritetnih pisama iz cijele Hrvatske.

Dr. Vukas prikuplja samo pisma iz specifičnog predfilatelijskog razdoblja koje obuhvaća stotinjak godina, od pojave prvog žiga na pismu 1751. pa do 1. lipnja 1850. godine kada se u Hrvatskoj pojavila prva poštanska marka. U svojoj kolekciji nema pisama poznatih ljudi, primjerice, pisaca, slikara ili političara, nego samo pisma trgovaca, svećenika, liječnika i gradskih uglednika, znači, pismenijih, obrazovanijih i društveno bolje pozicioniranih ljudi svoga vremena, koji su iz profesionalnih razloga morali razviti pismenu korespodenciju. Sva ta pisma krase najrazličitiji žigovi, koji su često vrlo lijepo stilizirani, a njihov sadržaj, kaže, “omogućuje nevjerojatnu rekonstrukciju života prošlih epoha”. U to je doba u Hrvatskoj bilo oko 200 pošti, nastavlja, pa su se žigovi mijenjali svake dvije, tri godine tako da je dr. Vukas odlučio skupljati ona pisma koja najbolje ilustriraju te promjene.

Prije nego što je otkrio strast prema starim pismima, dr. Vukas je godinama skupljao celuloidne filmove tako da ih danas u svom podrumu ima nekoliko tisuća. Također, njegova firma Europtics d.o.o. producirala je dokumentarac o njegovom ocu “Gospodar lopte” u režiji Ante Rozića, te seriju “Stoljeće hrvatskog nogometa” koja nažalost nikada nije prikazana na televiziji. Upravo rade još dva filma - “Veliki Vladimir” o drugoj nogometnoj legendi Hrvatske, Vladimiru Beari, i “Bravo Frano” o Frani Matošiću, najboljem strijelcu Hajduka. Oba filma režira Arsen Ostojić, a završetak snimanja očekuje se na jesen.

Sva pisma uredno su presavijena i složena u albumima, koji su poredani u staklenoj vitrini, a vade se po potrebi, najčešće za izlaganje na nekoj od europskih izložbi. Tako će u svibnju na izložbi “Predfilatelija sjeverne Hrvatske” u Budimpešti izložiti dio svoje kolekcije pisama signiranih žigovima iz sjeverne Hrvatske. Zatim će u Srednjoeuropskom muzeju pošta na Piazza Vittorio Emanuele u Trstu izložiti pisma iz Dalmacije, a potom će u lipnju u Parc Floral de Paris u Parizu izlagati na izložbi “Pisma iz Ilirskih pokrajina”, koju će otvoriti njihov predsjednik Nicolas Sarkozy, inače, strastveni filatelist.

---

“Kad je Sarkozy izabran za predsjednika Francuske, morao je još u predsjedničkoj kampanji predočiti javnosti sve podatke o svojoj velikoj i vrijednoj filatelističkoj zbirci kako bi se na kraju njegovog mandata moglo vidjeti je li kolekciju obogatio ili nije”, objasnio je dr. Vukas dodavši da je Sarkozy za vrijeme svog mandata već stimulirao pojavljivanje nekih novih serija poštanskih marki u Francuskoj.

Dr. Zdeslav Vukas diplomirao je i specijalizirao oftalmologiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a kasnije je subspecijalizirao ultrazvuk oka kod dva svjetski uglednastručnjaka - Josa M. Thijssena s Instituta za fiziku ultrazvuka uPOVIJEST U NOVOM SVJETLU Dr. Zdeslava Vukasa fascinira sadržaj starih pisama, koji omogućuje rekonstrukciju svakodnevnog života liječnika, trgovaca, svećenika i uglednika prošlih epoha Nijmegenu u Nizozemskoj i dr. Gerharda Hasenfratza s Klinike za očne bolesti u Münchenu u Njemačkoj. Također je proučavao kirurgiju stražnjeg dijela oka na Klinici za očne bolesti u Antwerpenu u Belgiji, a potom i lasersku kirurgiju oka na Eye and Ear Infirmary u New Yorku. Završio je i poslijediplomski tečaj iz radijarne keratotomije u Torontu. Radio je desetak godina na očnoj klinici bolnice “Sestara milosrdnica”, a danas ima svoju privatnu poliklinku u Ilici, te radi i kao sudski vještak za oftalmologiju. Njegov filatelistički rad već je okrunjen s dvije medalje za pisma iz Ilirskih pokrajina - jednu zlatnu dobio je prošle godine u Budimpešti na Europskoj filatelističkoj izložbi, a drugu na Balkan fila izložbi u Istanbulu.

“Kao i većina klinaca sakupljao sam marke i salvete, no istodobno sam puno čitao knjige iz povijesti umjetnosti”, objašnjava dr. Vukas početke svoga kolekcionarstva. “Kad sam imao 11, 12 godina otac mi je kupio knjigu kustosa Muzeja Louvrea Jana Bazina i gledajući fotografije u knjizi jako sam se zainteresirao za umjetnost, a kasnije i za povijest. Iako sam odrastao u obitelji nogometaša, nisam krenuo očevim stopama, nego sam se odlučio za medicinu. Naime, moja je majka zaključila da imam i druge talente, a ovi poštanski žigovi na starim pismima zapravo su vrlo estetizirani i mogu se ubrojiti u neku vrstu primijenjene umjetnosti. Oni su nastavak mog zanimanja za povijest umjetnosti.”

Prvi žigovi bili su jednostavni, ali različitih dužina i veličine slova, nastavlja. Izrađivali su se od legure bakra ili iz tvrdog drveta, a kasnije uglavnom od čelika. Za vrijeme Napoleonove okupacije mijenjao se oblik žiga, a imena gradova pisala su se s dodatnim nazivom 'Illyrie'. U to je vrijeme žig na plaćenim pismima bio crvene boje, a na neplaćenima plave, odnosno crne. Nakon 1918. godine žigovima su se dodavali razni ukrasi, primjerice, mali ornamenti u slučaju Siska, ili grb i dvostruki orlovi na žigu Gospića pa su znali biti vrlo atraktivni.

S OCEM BERNARDOM VUKASOM, nogometašem Hajduka“Najcjenjenija i najskuplja pisma su ona iz Ilirskih pokrajina nakon Napoleonove okupacije početkom 19. stoljeća jer su vrlo rijetka i teško ih je pronaći, a njihove cijene penju se do nekoliko stotina eura”, kaže dr. Vukas. “To su pisma iz slavenskih pokrajina od Kranjske preko Samobora i Jastrebarskog do Istre i Dalmacije pa sve do Kotorskog zaljeva. Nakon povlačenja Francuza 1813. godine mnoga od tih pisama su uništena ili zapaljena i zato se danas tretiraju kao rariteti. Cijene ostalih pisama vrlo su različita: neka se mogu nabaviti za samo nekoliko eura, primjerice, pisma iz Srbije, južno od Beograda, dok su pisma iz Dalmacije i nekih dijelova Hrvatske puno skuplja i cijene im se kreću od 50 do 200 eura. Naime, u to doba je poštanski promet u Dalmaciji u okviru Austrougarske monarhije bio vrlo mali, pisma su bila rijetka i uglavnom ih nema, tako da drže višu cijenu. Zatim, pisma iz Istre i kontinentalne Hrvatske također su skuplja od pisama iz istog razdoblja iz drugih dijelova Austrougarske Monarhije.”

Na pitanje kako se počeo baviti tako neobičnim hobijem, dr. Zdeslav Vukas odgovorio je kako je prije tri godine za vrijeme ljeta lutao uličicama magične Dioklecijanove palače u Splitu, a zatim je sreo nekog poznatog kolekcionara i trgovca antikvitetima od kojeg je “iz štosa kupio nekoliko vrlo lijepih i zanimljivih starih pisama sa žigovima Makarske, Knina i Obrovca”.

“Ta su pisma pripadala uglednom dalmatinskom trgovcu Petru Kasandriću, koji je imao važne veze u Dalmaciji i Italiji”, kaže dr. Vukas. “Kad sam se vratio u Zagreb dobro sam proučio njihov sadržaj, papir, rukopis i žigove i ostao fasciniran bogatstvom detalja iz svakodnevnog života, koji su izronili iz tih pisama omogućujući mi da rekonstruiram život iz prošlog vremena. Primjerice, u jednom pismu sa žigom Makarske opisano je kako su talijanski brodovi početkom 19. stoljeća čekali u luci na utovar maslinovog ulja, što pokazuje da su Talijani izvozili ulje iz Dalmacije. Ta su pisma bila na talijanskom jeziku, nisu imala poštanske marke i datiraju s početka 19. stoljeća, iz doba austrijske uprave. Naime, prva austrijska marka uvedena je 1. lipnja 1850. godine i taj se datum tretira kao početak filatelističkog razdoblja.”

Zatim se dr. Vukas učlanio u zagrebačko Hrvatsko društvo olimpijske filatelije i memorabilija, najstarije u zemlji, i manijakalno krenuo, kaže, u potragu za novim rijetkim pismima kako bi proširio zbirku. Počeo se družiti s ostalim kolekcionarima, izmjenjivati iskustva, prikupljati informacije, istraživati po obiteljskim arhivima i odlaziti na izložbe u zemlji iDR. ZDESLAV VUKAS sa suprugom u Hrvatskoj ulici slavnih u Opatiji prigodom otkrivanja zvijezde za svoga slavnog oca Bernarda Vukasa svijetu. Kaže da jedan dan u tjednu provede na nekom putovanju po Italiji, Austriji, Mađarskoj ili u Hrvatskoj družeći se s kolekcionarima, kupujući nova pisma, mijenjajući stara ili jednostavno prikupljajući informacije. Upoznao je i velikog kolekcionara i filatelističkog stručnjaka Nikolu Petrica i od njega je kupio veliku zbirku hrvatske predfilatelije, koja je obuhvaćala Zagreb i okolicu, dio Vojne Krajine sve do Senja, Slavoniju, Istru i Dalmaciju. Naime, Petric nije htio da se ta fascinantna zbirka nakon njegove smrti uništi, izgubi ili završi u inozemstvu i zato ju je s olakšanjem prodao dr. Vukasu. Baveći se kolekcioniranjem pisama upoznao je i Zmagu Jelinčića, slovenskog ultranacionalista i bivšeg predsjedničkog kandidata, koji je također strastveni skupljač starih pisama.

“Stranci su jako zainteresirani za pisma iz Hrvatske jer smo bili dio drugih država”, kaže dr. Vukas. “Ako austrijska pošta otkrije neko raritetno pismo iz Hrvatske iz doba Austrougarske Monarhije uopće neće pitati za cijenu nego će platiti traženu svotu bez razmišljanja kako bi popunila svoju zbirku”.

Kao jednu od svojih najvećih filatelističkih akcija naveo je slučaj povratka obiteljskih pisama jednoj staroj hrvatskoj plemenitaškoj obitelji, koja su gotovo zauvijek ostala zagubljena u inozemtsvu. “Trag tog arhiva otkrio sam na internetu, a zatim sam devet puta putovao u inozemstvo, zajedno s predstavnicima stručnih institucija, kako bih povezao sve konce i konačno kupio taj arhiv”, ispričao je dr. Vukas. “Iako je izgubljeno oko 20 posto građe, najvažniji materijali vraćeni su u Hrvatsku i među njima je pronađeno nekoliko iznimno vrijednih rariteta. To su pisma hrvatskih Židova iz doba Ilirskih provincija za čije se postojanje do tog otkrića uopće nije znalo pa će novopronađeni materijal uvelike popuniti povijesnu sliku tog razdoblja. Zatim, pronađena su i pisma razvojačenih austrougarskih vojnika, zapravo, Hrvata, u kojima su oni precizno opisivali rute hrvatskog bataljona, koji je 1812. godine marširao tri dana od Trsta do Monfalconea. Također i nekoliko fenomenalnih žigova”.

U svojoj zbirci ima i nekoliko zanimljivih obiteljskih pisama, također iz razdoblja Ilirskih provincija, koja svjedoče o vrlo uljudnom načinu komuniciranja između članova obitelji. “U jednom od njih iz 1810. godine kći se obraća svom ocu plemiću i gradonačelniku jednog jadranskog grada “toliko biranim i profinjenim rječnikom da vam poteku suze na oči od tog silnog poštovanja”, kaže dr. Vukas. “Zatim se u drugom pismu tom istom gradonačelniku, također biranim riječima, obraća njezin suprug, uvaženi i visokopozicionirani građanin Dalmacije, koji je čak pripremao dolazak Francuza prije uspostave državne organizacije Regno di Italia i Ilirskih provincija. Budući da je bio fiziokrat, znači, pobornik ekonomskog pravca koji je zastupao tezu o organizaciji društva na temelju prirodnog poretka u kojem je najvažnija privredna djelatnost poljoprivreda, zalagao se za poljodjelstvo kao osnova priv­ređivanja ljudi na obali.”