Objavljeno u Nacionalu br. 651, 2008-05-05

Autor: Nina Ožegović

Nova hrvatska arhitektura

Zadarski pozdrav suncu

Nikola Bašić hrvatski je arhitekt čije će morske orgulje i Pozdrav Suncu, projekti postavljeni na zadarskoj rivi, biti predstavljeni na 11. biennalu arhitekture u Veneciji

NIKOLA BAŠIĆ (62) hrvatski je arhitekt čije će morske orgulje i Pozdrav Suncu, projekti postavljeni na zadarskoj rivi, biti predstavljeni NIKOLA BAŠIĆ (62) hrvatski je arhitekt čije će morske orgulje i Pozdrav Suncu, projekti postavljeni na zadarskoj rivi, biti predstavljeni 'To su komunikatori s prirodom, suncem i morem”, kaže najpoznatiji zadarski arhitekt Nikola Bašić (62), sarajevski student, dobitnik brojnih nagrada za stambenu, nautičku i sakralnu arhitekturu, kreator novog imidža Zadra i autor dvaju originalnih arhitektonskih i umjetničkih projekata - morskih orgulja i instalacije Pozdrav Suncu, kojima će se Hrvatska predstaviti u rujnu na 11. biennalu arhitekture u Veneciji, koji ove godine ima temu “Out There: Architecture Beyond Building” (otprilike, arhitektura koja nadilazi samu gradnju).

Prezentaciju Bašićevih instalacija u Veneciji koncipirao je arhitekt Branko Silađin, selektor hrvatske izložbe, koji je zamislio da posebnu atmosferu sa zadarske rive prenese u venecijanske Arsenale. Morske orgulje postale su nova ikona Zadra, prava turistička atrakcija, koja je gotovo zasjenila dosadašnji simbol - crkvu Sv. Donata. Instalacija je uvrštena u turističke vodiče pa na rivu, devastiranu u ratu, danas svakodnevno dolaze stotine ljudi, sjede i osluškuju čudesni, pomalo mistični zvuk morskih orgulja. Muzikolozi su ih proglasili avangardnom glazbenom instalacijom u kojoj se priroda pojavljuje kao skladatelj i interpretator. Kažu da je svaki “koncert” neponovljiv jer ga kreiraju valovi, plima, oseka i vjetar.

“Na pod posebne prostorije od stotinjak četvornih metara ugradit će se dio Sunčeve instalacije na koju će se modemski prenositi insertirana slika”, kaže Bašić. “Ta će slika posjetiteljima Biennala dočarati zvukove morskih orgulja transponiranih u svjetlosnu igru, istu onakvu kakva se u tom trenutku može doživjeti u Zadru. Dvije bočne filmske projekcije prikazat će što se događa na morskim orguljama, a što na Pozdravu Suncu, te kako te dvije komplementarne instalacije, transponirajući energiju prirode u nove zvučne i svjetlosne oblike, utječu na ambijentiranje javnog prostora i na ponašanje ljudi u tom prostoru.”


Zadarske morske orgulje jedinstvene su u svijetu, a nastale su iz potrebe da se revitalizira riva na zapadnoj strani zadarskog poluotoka, devastirana u ratu. S njih se pruža pogled na obližnje otoke i poznati zadarski zalazak sunca. Projektirane su kao jednostavna 75-metarska skalinada od golemih kamenih blokova. Svaka kaskada ima u rivu ugrađene cijevi različitih promjera, koje pod utjecajem mora proizvode različite zvukove. Za razliku od običnih orgulja na pogon mjehovima ili zračnim crpkama, ovima energiju daje more, odnosno valovi. Kad se valovi razlijevaju po stubama i ulijevaju u cijevi s različitim otvorima, nastaje jedinstvena, pomalo mistična melodija, a kad je more mirno i nema valova, nema ni zvuka ni melodije. To znači da priroda određuje vrstu melodije, pa Bašić svoju instalaciju naziva “komunikatorom s prirodom”, a zvuk smatra četvrtom dimenzijom.

Nikola Bašić rođen je na Murteru. Diplomirao je na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu, gdje je neko vrijeme radio kao asistent. Od 1991. vodi vlastiti biro “Marina projekt”, a kako sam kaže, “u arhitektonskom radu suočavao sam se s vrlo raznolikim i gotovo nespojivim zadacima, no ipak ga obilježavaju dvije teme - nautička i sakralna“. Dobitnik je 15 nagrada (“Drago Galić“, “Bernardo Bernardi”, “Vladimir Nazor“), priznanja u Barceloni, Monterreyu i Barceloni, a od 2005. vodi arhitektonsku radionicu na splitskom fakultetu. U Zagrebu je projektirao, među ostalim, crkvu Sv. Mati slobode na Jarunu, a u arhitektonskoj literaturi poznat je “Bašić stan”, prepoznatljiv po ostakljenu predvorju. Zadnjih godina nanizao je nekoliko golemih projekata - bijeli stambeni kompleks TIZ, tzv. Jedro, City galeriju, bazen na Višnjiku, crkve.

TRGOVAČKI CENTAR CITY GALERIJA, golem i atraktivan trgovački centar na Trgu Relja, poznat po različitoj teksturi pročelja, u drugoj je fazi gradnjeTRGOVAČKI CENTAR CITY GALERIJA, golem i atraktivan trgovački centar na Trgu Relja, poznat po različitoj teksturi pročelja, u drugoj je fazi gradnje“Umjesto da obalni prostor oživim vulgarnom komercijalizacijom, što na rivi podrazumijeva kafić plus štekat, predložio sam sadržaje koji će nas vratiti u ludičko mediteransko okružje”, objasnio je Bašić nastanak ideje o morskim orguljama. “Želio sam učiniti nešto što će ljude potaknuti na povratak urbanoj komunikaciji čije je ishodište u igri.

Tada nisam znao u što će se to pretvoriti i kako će izgledati. Razvijajući tu misao, sjetio sam se da uporište za tu svoju namjeru imam u samoj prirodi - u suncu i moru. Mislio sam kako je važno upozoriti ljude da priroda još uvijek postoji i da smo njezin neraskidiv dio. Tako su nastale te instalacije kao golemi komunikatori s prirodom, koji nas ponovno mogu povezati s prirodom. Znači, tim mojim urbanim instalacijama simbolički i fizički komuniciramo s prirodom tako da transponiramo njenu izvornu energiju u nove oblike - snagu vala u zvuk, a energiju Sunca u svjetlost.”

“Orguljarski Atelier Heferer imao je presudnu ulogu u realizaciji ideje morskih orgulja”, nastavlja Bašić dodavši da to nimalo ne umanjuje stručni doprinos ostalih sudionika u projektu. “Profesor Vladimir Andročec, stručnjak za hidrauliku mora, definirao je hidrodinamičke uvjete za sigurno funkcioniranje instrumenata, a akustičar i glazbenik Ivan Stamać omogućio je stvaranje ugodnog, relaksirajućeg i pomalo tajnovitog zvuka, uobličenog u klastere tonova na matrici dalmatinskog klapskog pjevanja. Svima im dugujem zahvalanost za entuzijazam i rad za koji nisu tražili nikakvu plaću. A posebnu zahvalnost dugujem Goranu Ježini, karizmatičnom ‘šatutu’, sveznalici, i mom pokojnom prijetelju iz rodnog Murtera, koji je s golemim optimizmom i hrabrošću krenuo u izvedbu te instalacije. Bez njegove lucidnosti i slapova energije vjerojatno ne bi bilo orgulja.”

Na pitanje jesu li se orgulje saživjele s gradom i Zadranima, Bašić je odgovorio da većina ljudi i orgulje i instalaciju Pozdrav Suncu doživljava kao nove simbole urbanog identiteta strahujući da ih netko ne otme Zadru tako što će ih neovlašteno kopirati. “Orgulje su već proizvele i mnoge anegdotske situacije”, dodaje Bašić. “Tako je turist iz Beograda uporno tražio ‘harmoniku na vodu’, a jedna se pristojna djevojčica kroz rupicu u obalnoj šetnici uzalud pokušavala zahvaliti sviračima.”
Druga urbana instalacija, Pozdrav suncu, komunikator sa Suncem, smještena je odmah do morskih orgulja, također na rivi, a najbolje ju je doživjeti u sumrak kad fotonaponske ćelije isijavaju Sunčevu energiju, koju su upile danju. Ta sjajna kreacija temelji se na svjetlosnim efektima pohranjenima u krugu promjera 22 metra. Te efekte omogućuje deset tisuća lampica pod okruglom ostakljenom površinom, koje pomoću kompjuterskog programa mijenjaju intenzitet i boju, mogu odašiljati poruke i oblikovati grafeme. Oko staklene površine upisane su Sunčeve efemeride, točan položaj planeta i zvijezda, za sve zadarske svece. Bašić je objasnio da je to učinio po uzoru na Zadarski astronomski kalendar, nastao oko MODERNI MEDITERAN Bašić se protivi uniformnosti te smatra da svaka kuća mora imati svoju osobnost, što se vidi i iz njegova projekta za stambenoposlovni kompleks TIZ Zadar u kojem su smješteni 'Bašić stanovi'MODERNI MEDITERAN Bašić se protivi uniformnosti te smatra da svaka kuća mora imati svoju osobnost, što se vidi i iz njegova projekta za stambenoposlovni kompleks TIZ Zadar u kojem su smješteni 'Bašić stanovi'1292. godine, koji se čuva u Bodlejanskoj knjižnici u Oxfordu, gdje su također bile upisane Sunčeve efemeride, i to arapskim brojevima.

“Priča o instalaciji Pozdrav Suncu veže se uz boravak Alfreda Hitchcocka u Zadru 60-ih godina”, kaže Bašić. “Hitchcock je bio oduševljen zadarskim zalaskom sunca kad je promatrao kako se u sparini solsticijskih predvečerja rastače u purpurni spektar, a poslije se ta tema koristila u turističkom marketingu. Htio sam upozoriti na to značajno mjesto i obilježiti ga instalacijom koja će upijati energiju Sunca da bi je u smiraj dana vratilo u prostor kao svjetlosnu igru izazvanu glazbom morskih orgulja. Koja je tema bolja za karakterizaciju prove zadarskog kamenog broda, usmjerenog prema zapadu, u koji ravno u more zapada ljetno sunce, negoli usredotočenost na Sunce?”

Govoreći o svojoj arhitekturi, Bašić se zalaže za originalnost i autentičnost, pa kaže da “kuća mora imati svoju osobnost, jednako kao i čovjek”. Najezdi te uniformirane i globalizirane tipske arhitekture opire se “različitošću teksture, koja zgradi, kući ili nekom drugom objektu daje identitet”. Smatra da “arhitektura promiče civilizacije kroz vrijeme i prostor, što joj daje kozmičku dimneziju”. Rezultat takvog promišljanja arhitekture vrlo je originalna, modernistička arhitektura, ponekad skulpturalna, a ponekad s velikom dozom spiritulanosti, no uvijek humana i okrenuta čovjeku.

“Projektirao sam marine u Murteru i Betini, a po mom projektu izvedena je uoči Domovinskog rata i najveća hrvatska marina Zlatna luka Bibinje - Sukošan”, ispričao je Bašić. “U tom nautičkom gradu zasad su izvedeni samo pomorski objekti, a sad slijedi realizacija ugostiteljskih, zabavnih, sportskih i servisnih sadržaja. Trenutačno je aktualan urbanistički i arhitektonski projekt nove zadarske projektne i putničke luke Gaženica, koji moj ured izvodi u suradnji s IHH-om i Rijeka projektom, te nekoliko specijaliziranih poduzeća. Moj sakralni opus započinje zavjetnom kapelicom Gospi od Karmela na brdu Okit kod Vodica, a nastavlja se crkvama Sv. Josipa u Ražinama kod Šibenika, Svetom materi slobode na zagrebačkom Jarunu, Sv. Ante u Šibeniku te projektom crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Osim crkve Sv. Josipa u Ražinama, koju sam radio po ZLATNA LUKA BIBINJE - SUKOŠAN, najveća hrvatska marina nalik na nautički grad, izgrađena uočiZLATNA LUKA BIBINJE - SUKOŠAN, najveća hrvatska marina nalik na nautički grad, izgrađena uočinarudžbi, svi ostali projekti su prvonagrađena rješenja na arhitektonskim natječajima.”

Bašić je vrlo uspješan i u stambenoj arhitekturi, što potvrđuje stambeno-poslovni kompleks TIZ Zadar, sastavljen od tri bijele zgrade, a u literaturi je već usvojen, kako sam kaže, “Bašić stan“, što ga karakterizira originalno ostakljeno predsoblje. Specifičnost stana, ali i cijele zgrade je mušebak, specifični drveni pokrov za prozor preuzet iz bosanske tradicije, koji je omogućavao ženama da gledaju kroz prozor, ali da ne budu viđene.

“Te kuće mi se sviđaju jer tako doživljavam moderni Mediteran“, kaže Bašić. “One nemaju ništa od tradicionalnih elemenata mediteranske arhitekture, osim bijele boje, ali omogućuju komunikaciju s gradom preko staklenih ploha, dakle, mediteranski duh življenja. Većina predsoblja je mračna, zagušljiva i pretrpana cipelama, a kad se izlazi iz stana obično se zabunom uđe u zahod, a ne na stubište, jer se odjednom nađemo okruženi brojnim vratima“, objasnio je Bašić. “Htio sam to izbjeći i osmislio ostakljeno predsoblje, koje pruža novu i kvalitetniju dimenziju stanovanja.”

Prema Bašićevu velebnom projektu trenutačno se u Zadru dovršava zatvoreno plivalište u sklopu Sportsko-rekreacijskog centra Višnjik. Taj centar niče na prostoru bivše vojarne, a osim kompleksa od četiri bazena - tri zatvorena i jednog vanjskog, obuhvaćat će sportsku gimnaziju, hotel i stadion, te već izgrađenu futurističku polivalentnu dvoranu, sjajno djelo zagrebačkog arhitekta Marijana Hržića. Zgrada s bazenima obuhvaća 6800 četvornih metara, a investicija vrijedi, bez opreme i vanjskog uređenja, oko 65 milijuna kuna. Najveći od tri bazena dug je 38, a širok 25 metara i namijenjen je za vaterpolo, skokove u vodu i plivanje. Zgrada je izvana obložena pločama od čuvenog carrarskog kamena s granulama, što asocira na šljunak, koje su rađene u Italiji specijalno za Zadar. Iznutra djeluje vrlo prozračno; kosi strop ispresijecan je “prorezima“ koji propuštaju danje svijetlo, dominira bijela boja i dekoracije od svijetlog smrekina drveta. Zatim se na Šubićevcu u Šibeniku završava franjevačka redovnička kuća i crkva Sv. Ante u kojoj nedostaje samo unutarnje uređenje i liturgijska oprema. Također se radi druga etapa trgovačkog centra City galerija na Trgu Relja u Zadru. Riječ je o prvom projektu velikog shopping centru u bivšoj zemlji za vrijeme socijalizma, kaže Bašić, koji je napravio još 1981., ali prva faza bila je završena tek 2000. godine.

“Tekstura mi je jako važna“, objašnjava Bašić na primjeru City galerije svoje arhitektonske afinitete pokazujući različite dijelove fasade. Neki su napravljeni od staklenih cigala, drugi pak od posebno okrenutih limenih ploča, a treći od betonskih ploča s motivom šljunka, tako dragog arhitektu Bašiću. Neke betonske ploče su ručno “špikane”, kaže, tako da svaka ima svoj pomalo drukčiji identitet, a druge imaju po tri poveće rupe, koje “otklanjaju rizik od lomljenja zbog jakog vjetra“.

Bašić je nedavno pobijedio i na natječaju za arhitektonsko-urbanistički projekt Ravnice, koji pokriva golemo područje od Jazina, preko Foše i Kolovara do Punte Bajlo, dakle, jednu od najatraktivnijih lokacija u Zadru. Projekt pruža posve novu viziju tog dijela Zadra i predlaže radikalne promjene na kopnu, ali i u akvatoriju.

“Taj prostor povezuje staru gradsku jezgru s ostatkom grada pa sam predvidio rekonstrukciju drevnog povijesnog kanala, tako da bi stara gradska jezgra ponovno postala otok, spojen trima mostovima s gradom. Zatim bi se napravila golema podzemna garaža, kojom bi se riješio problem parkiranja, a ulaz automobilima u staru gradsku jezgru bio bi dopušten ‘samo ovlaštenima’. Nad garažom bi se izgradili kazalište, kongresni centar, centar za scensku i glazbenu umjetnost, hotel i glavni turistički punkt, odakle bi kretali autobusi u razgled grada. Zatim bi se uredila stara luka i kupalište, prokopao kanal između malog i velikog bastiona te rekonstruirala glavna gradska vrata”, zaključio je Bašić.

Moderna vizija razvoja grada Zadra

Arhitekt Nikola Bašić nedavno je pobijedio na natječaju za arhitektonsko-urbanističko uređenje Ravnica, koje se prostiru od Jazina do Kolovara. Taj prostor povezuje staru gradsku jezgru s ostatkom grada i smatra se jednom od najatraktivnijih lokacija u Zadru. Bašić je predvidio radikalne promjene na kopnu i u akvatoriju: rekonstruirali bi se povijesni kanali tako da bi zadarski poluotok ponovno postao otok, u podzemlju bi se izgradila golema garaža, a nad njom kazalište, kongresni centar, hotel, centar za kazališnu i glazbenu umjetnost te glavni turistički punkt.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika