Objavljeno u Nacionalu br. 651, 2008-05-05

Autor: Marko Biočina

Imoćanin na udaru

Srpski rat protiv Ante Žužula

Hrvatski izdavač Ante Žužul izazvao je bijes srbijanskih nacionalista nakon što je u Srbiji kupio tvrtku BIGZ i preuzeo trećinu tržišta udžbenika

PROŠIRIO SE SRBIJOM Ante Žužul u kratkom je roku inovativnim metodama osvojio više od 30 postoPROŠIRIO SE SRBIJOM Ante Žužul u kratkom je roku inovativnim metodama osvojio više od 30 postoDva srpska tabloida, Kurir i Glas javnosti, prošlog su tjedna objavili niz novinskih tekstova u kojima su iznesene teške optužbe na račun hrvatskog izdavača i vlasnika Školske knjige, Ante Žužula. U tekstu pod naslovom "Ustaški prosvetitelj" objavljenom u Kuriru, Žužula se optužuje da je na beskrupulozan način zajedno sa slovenskom izdavačkom kućom Klett prisvojio više od 40 posto srpskog tržišta školskih udžbenika. Autor teksta, Oliver Nikolić, razgovarao je s neimenovanim srpskim izdavačem koji je Žužula optužio da u Srbiji posredstvom izdavačke kuće BIGZ, koju je kupio prije nekoliko godina, prodaje udžbenike koje Školska knjiga priprema u skladu s hrvatskim obrazovnim programom, te da tako "Hrvati provode ekonomsku i kulturnu okupaciju Srbije". Također, Ante Žužul je netočno predstavljen kao brat Miomira Žužula, za kojeg se tvrdi da je "srbomrzac i jedan od najradikalnijih Tuđmanovih ministara vanjskih poslova". Neimenovani izdavač koji je u Kuriru napao Žužula vjerojatno je Radoš Ljušić, direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, državne tvrtke koja je donedavno imala monopol na izdavanje školskih udžbenika u Srbiji, te bliski suradnik bivšeg srpskog premijera Vojislava Koštunice. Već dan nakon objavljivanja spornog članka u Kuriru Ljušić je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je oštro napao strane privatne izdavače, među kojima i BIGZ, tvrdeći da u Srbiji prodaju prevedene verzije udžbenika iz svojih matičnih zemalja ili plagiraju izdanja Zavoda za udžbenike.

Na te optužbe oštro je reagirala Mirjana Miloradović, generalna direktorica BIGZ pablišinga, izjavivši kako bi Ljušić, ako ima dokaze o plagiranju, o njima trebao obavijestiti nadležne državne institucije te kako se radi o podmetanjima konkurencije. Školska knjiga se, pak, oglasila službenim priopćenjem u kojem kažu kako "smatraju da takav način medijskog prozivanja nije ništa drugo nego zlobni rat konkurencije koja, umjesto da radi na svom poboljšanju i razvoju, koristi laži za potrebe tržišta" i kako će "suradnjom Školske knjige i BIGZ-a BIGZ ponovno, uz Školsku knjigu, biti vodeći nakladnik u regiji". Također, u BIGZ-u su obećali da će do sljedeće godine ispraviti sve greške u svojim udžbenicima, kao što je na primjer slika hrvatskog policajca u udžbeniku iz tehničkog odgoja za peti razred. Radoš Ljušić je već dugo jedan od istaknutijih članova Koštuničine Demokratske stranke Srbije. Po struci je povjesničar, specijaliziran za srpsku nacionalnu povijest 19. i 20. stoljeća. Prije nego što je 2004. godine postao direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, Ljušić je u toj tvrtki bio zadužen za pisanje povijesnih udžbenika, a srpski mediji su pisali da je taj posao dobio izravnom intervencijom Vojislava Koštunice.



Ipak, liberalizacijom srpskog tržišta, u jednom trenutku se pojavilo više od dvadeset privatnih tvrtki koje su počele izdavati školske udžbenike. Jedan od njih je bio i BIGZ, nekoć velika beogradska izdavačka kuća, koju je 2005. godine Žužulova Školska knjiga kupila za 600 tisuća eura. U trenutku preuzimanja BIGZ je bio u vrlo lošem stanju, broj izdanih naslova bio je vrlo mali, a tvrtka je imala velike dugove prema zaposlenima i dobavljačima. Ipak, Žužul je uspio u vrlo kratkom vremenu sanirati dugove, pokrenuti proizvodnju te je BIGZ postao profitabilna tvrtka. Upravo je glavni adut BIGZ-ova razvoja bila činjenica da je ta tvrtka posjedovala licencu za izdavanje školskih udžbenika. Žužulova Školska knjiga u Hrvatskoj drži najveći dio tržišta u tom segmentu, tako da se BIGZ u svom poslovanju počeo služiti metodama koje je Školska knjiga koristila u Hrvatskoj. Ovdje je u prvom redu riječ o direktnoj prodaji. Za razliku od dotadašnjeg načina prodaje školskih udžbenika u Srbiji, gdje se očekivalo da nastavnici sami prouče dostupne knjige i učenicima preporuče koje će kupiti, BIGZ-ovi agenti su počeli obilaziti škole i nastavnicima prezentirati svoje udžbenike, uz objašnjenje zašto su bolji od konkurencije.

Kao i Školska knjiga u Hrvatskoj, BIGZ je obrazovnim ustanovama donirao brojna osobna računala i klima-uređaje, želeći tako poboljšati uvjete koji vladaju u srpskim školama. Takav pristup je vrlo brzo doveo do dobrih rezultata, pa je BIGZ postao tržišni lider s više od 30 posto udjela. S druge strane, pod vodstvom Radoša Ljušića Zavod za udžbenike, državna tvrtka koja je do tada držala monopol, nije bio spreman za takvo tržišno natjecanje. Tvrtka je u kratkom vremenu imala značajan pad prodaje. Budući da je Ljušić član DSS-a, a uskoro slijede izbori, postoji realna mogućnost da on nakon izbora bude smijenjen. Tada bi se mogla provesti i istraga oko njegova načina vođenja tvrtke, koju je u četiri godine od najvećeg domaćeg izdavača uspio dovesti na rub propasti. Pretpostavlja se kako Ljušić napadima na Žužula i ostale privatne izdavače želi skrenuti pozornost javnosti s tvrtke kojoj je na čelu. Također, uskoro kreće novi natječaj za nabavu KURIR I GLAS JAVNOSTI, tabloidi u vlasništvuKURIR I GLAS JAVNOSTI, tabloidi u vlasništvuškolskih udžbenika pa se Ljušić nada da tako može vratiti dio tržišta koji je izgubio proteklih godina. Napadi na Žužula imaju i širu političku pozadinu.

Naime, uoči parlamentarnih izbora DSS ne stoji dobro u anketama, pa zato mnogi smatraju kako Vojislav Koštunica preko Ljušića i na ovaj način želi pridonijeti stvaranju antihrvatskog raspoloženja među biračima, što mu odgovara. Naime, nakon raskida koalicije DSS-a i Demokratske stranke srpskog predsjednika Borisa Tadića, Koštunica je jasno poručio kako će u budućnosti koalirati sa Srpskom radikalnom strankom. Nikolić je poznat po tome što je često tvrdio da je nedopustivo da hrvatske tvrtke nesmetano posluju u Srbiji, dok je s druge strane hrvatsko tržište potpuno zatvoreno za srpske tvrtke.

Posebno je oštro reagirao u studenome prošle godine, nakon što je SDP-ov premijerski kandidat Ljubo Jurčić izjavio kako ''hrvatskim građanima ne treba stvarati nelagodu puštajući srpski kapital u Hrvatsku''. Nikolićevu retoriku u posljednje je vrijeme preuzeo i Koštunica. U Srbiji mnogi smatraju kako je BIGZ zapravo idealna meta za Koštuničine napade, budući da je riječ o poznatoj i uglednoj tvrtki za koju se misli kako je hrvatskom poduzetniku Žužulu prodana ispod cijene. BIGZ je kratica za Beogradski izdavačko grafički zavod, a u Srbiji ta tvrtka ima i posebno simbolično značenje jer ju je osnovao knjaz Miloš 1878. godine pod nazivom "Državna knjigopečatnica". Prije dvadesetak godina je bila jedna od najvećih izdavačkih kuća u Jugoslaviji, tako da su primjerice BIGZ-ove džepne knjige tiskane u tiražama od pola milijuna primjeraka. Sjedište im je već desetljećima u velikoj zgradi u središtu Beograda, poznatijoj i pod nazivom BIGZ-ova zgrada. U devedesetima je tvrtka upala u financijske probleme, a u studenome 2002. godine tvrtka je preoblikovana u holding kojeg su činila četiri vezana poduzeća, "BIGZ pablišing", "BIGZ grafičko preduzeće", "BIGZ knjižarsko-trgovinsko preduzeće i tvrtka "Slovo". Ante Žužul se preko svoje tvrtke "Nova Školska knjiga" javio na privatizacijski natječaj za kupovinu 70 posto BIGZ pablišinga. Iako su se na natječaj javila tri ponuđača, na kraju je jedini ostao Žužul jer njegovi konkurenti nisu na vrijeme položili depozit u iznosu od 290 tisuća eura.

Kao jedini ponuđač, Žužul je uspio kupiti tvrtku po početnoj cijeni od 600 tisuća eura, uz obvezu preuzimanja svih dugova i zadržavanja radnika. Također, Žužul je iskoristio rupu u srpskom zakonu koja mu je omogućila da plati u obveznicama stare devizne štednje, tako da je realna cijena BIGZ pablišinga bila još i niža. Brojni srpski mediji tada su izvještavali o tome kako je BIGZ prodan debelo ispod cijene jer je knjigovodstvena vrijednost 70 posto tvrtke bila procijenjena na 2,4 milijuna eura. Naglašavalo se kako je BIGZ u skladištu posjedovao robu u vrijednosti od 150 tisuća eura, prava na izdavanje nekoć vrlo popularnih časopisa kao što su Duga, Praktična žena i Galaksija, tri knjižare u Beogradu, jednu u Zagrebu, te 2480 kvadrata u BIGZ-ovoj zgradi u Beogradu. Ipak, bez obzira na vrijednu imovinu, tvrtka je imala određena dugovanja prema radnicima i dobavljačima. Uz to, proizvodnja je bila gotovo ugašena. U takvim okolnostima nije bilo jednostavno ponovno pokrenuti izdavačku djelatnost, pogotovo zato što je Žužul u skladu s ugovorom morao zadržati sve zaposlene. Zbog toga su i druge dvije zainteresirane tvrtke odustale od natječaja. Zapravo, najveća vrijednost BIGZ pablišinga bila je licenca za izdavanje školskih udžbenika. Budući da su Školska knjiga i BIGZ i prije privatizacije imali ugovor o zajedničkom izdavanju udžbenika iz matematike za osnovnu školu, Žužul je već donekle poznavao situaciju u tvrtki, pa mu je pošlo za rukom da je u relativno kratkom vremenu reorganizira tako da počne poslovati s profitom. S obzirom na uspjeh koji je postigao izdavanjem školskih udžbenika, Žužul je namjeravao proširiti posao i preuzeti BIGZ grafičko preduzeće, najveću tvrtku iz BIGZ holdinga. Na taj bi se način Školska knjiga počela baviti i grafičkim djelatnostima. Ipak, srpski mediji su ga optužili da ga ne zanima grafika nego samo prostor od više od 20 tisuća četvornih metara u BIGZ-ovoj zgradi. Radi se o spornoj nekretnini, koja je 2002. ugovorom izdvojena iz BIGZ holdinga i dodijeljena BIGZ grafičkom preduzeću. Žužul je podigao tužbu u kojoj je tvrdio da je BIGZ holding oštećen pri sklapanju spornog ugovora 2002. godine, a da njegova tvrtka kao pravni sljednik BIGZ holdinga ima pravo na tu nekretninu.

VRIJEDNA ZGRADA od 20 tisuća kvadrata prebačena je 2002. na BIGZ grafičko preduzeće, pa je Žužul nije uspio steći kupnjom BIGZ holdingaVRIJEDNA ZGRADA od 20 tisuća kvadrata prebačena je 2002. na BIGZ grafičko preduzeće, pa je Žužul nije uspio steći kupnjom BIGZ holdingaIako je Žužul podnio tužbu, srpska je Agencija za privatizaciju objavila natječaj za prodaju 70 posto BIGZ grafičkog preduzeća, pa se on odlučio javiti na natječaj i pokušati kupiti tvrtku. Iako se zbog vrijednih nekretnina vrijednost tog udjela tvrtke procjenjivala na 17,5 milijuna eura, početna cijena na natječaju bila je samo 2,8 milijuna eura. Nova Školska knjiga prijavila se na natječaj, ali na kraju nije uspjela kupiti tvrtku. Poduzeće je prodano tvrtki Beta partners iz Beograda za 3,9 milijuna eura. Za taj novac, osim poslovnog prostora unutar zgrade BIGZ-a, Beta partners postao je vlasnikom stambene zgrade u Novom Sadu i atraktivnog BIGZ-ova odmarališta u Velom Lošinju. Inače, Beta partners je tvrtka specijalizirana za trgovinu nekretninama, a navodno je u vlasništvu srpskog tajkuna Petra Matića.

Tužba zbog BIGZ-ove zgradeS obzirom na uspjeh koji je postigao izdavanjem školskih udžbenika, Žužul je namjeravao proširiti posao i preuzeti BIGZ grafičko preduzeće, najveću tvrtku iz BIGZ holdinga. Tako bi se Školska knjiga počela baviti i grafičkim djelatnostima. Ipak, srpski mediji su ga optužili da ga ne zanima grafika nego samo prostor od više od 20 tisuća četvornih metara smješten u BIGZ-ovoj zgradi. Riječ je o spornoj nekretnini koja je 2002. godine ugovorom izdvojena iz BIGZ holdinga i dodijeljena BIGZ grafičkom preduzeću. Žužul je podigao tužbu u kojoj je tvrdio da je BIGZ holding oštećen pri sklapanju spornog ugovora 2002. godine, a da njegova tvrtka kao pravni sljednik BIGZ holdinga ima pravo na tu nekretninu. Inače, cijela BIGZ-ova zgrada predmet je još jednog spora, jer njezin povrat denacionalizacijom traži nasljednik beogradske obitelji Veljković kojoj je zgrada nekoć pripadala.

Politička pozadina napada na ŽužulaIza napada na Žužula stoji i šira politička pozadina. Naime, uoči parlamentarnih izbora DSS ne stoji dobro u anketama, pa zato mnogi smatraju kako Vojislav Koštunica preko Ljušića i na taj način želi pridonijeti stvaranju antihrvatskog raspoloženja među biračima, što mu odgovara. Tako se u posljednje vrijeme u srpskim tabloidima Kurir i Glas javnosti, inače sklonima Koštunici, mogao pročitati niz iznimno negativno intoniranih tekstova o hrvatskim gospodarstvenicima u Srbiji. Tek jedan dan nakon teksta o Žužulu, u Kuriru je objavljen i jako negativan tekst o Ivici Todoriću i činjenici da njegova tvrtka Agrokor kupuje poljoprivredna zemljišta u Vojvodini.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika