Objavljeno u Nacionalu br. 651, 2008-05-05

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Četvrta hrvatska velesila

Mnogi podržavaju demonstracije srednjoškolaca jer ih podsjećaju na legendarnu šezdeset osmu, na mitsko herojsko vrijeme kad je život bio puno više od automobila, krpica i izlaska u shopping. Kad su i droge bile bunt i stav, a ne samo bijeg ili radni stimulans

Zoran FerićZoran FerićDugo je politička elita HDZ-a upravljala gotovo svime što se događalo u ovoj zemlji. Od strateških fiks-ideja, kao podjela Bosne, pa do sporednih: kako će se zvati najbogatiji nogometni klub i kako će momčad biti sastavljena za važne utakmice. Tada je odjednom sve postalo političko pitanje, kao da smo se 90-ih naglo vratili u 50-e. Onda se, polako, osim vladajuće nomenklature, formirala još jedna politička sila, udružena oporba koja je jačala sve do prijelomne 2000. kad je s Račanom na čelu osvojila vlast. Kad je nakon toga osnovana Stranka umirovljenika, na političku scenu stupila je i treća važna politička snaga, za koju se običava reći da je u trećoj dobi. A u ponedjeljak, 28. travnja, na scenu je stupila nova snažna politička sila - srednjoškolci.

Od toga povijesnog datuma ovom zemljom drmaju četiri dominantne političke snage: HDZ, SDP, umirovljenici i učenici srednjih škola. Počelo je sporadičnim prosvjedima zbog nedostatka drek-papira i zaključanih školskih vrata, a završilo velikim simultanim demonstracijama u cijeloj zemlji i odgodom državne mature. Preko noći smo postali zemlja u kojoj se na ozbiljan način čuje i dječji glas. Sadašnjeg ministra prozvali su budući glasači zabrinuti za vlastitu budućnost. Prošli će ponedjeljak ostati masnim slovima zabilježen u povijesti hrvatskoga školstva. Toga dana dogodilo se čudo o kojemu će se još dugo govoriti. Veliki simultani učenički prosvjed protiv državne mature promijenio je sliku našega školstva i postao međašnji datum u njegovu daljnjem razvoju.

U ponedjeljak su djeca uspjela ono što već dugo u ovoj državi nitko nije: masovnim izlaskom na ulice uplašiti vlast. Još od veličanstvenog prosvjeda podrške Stojedinici na Jelačić-placu nije u našoj politici i u povijesti naše ulične demokracije bilo ovakvoga događaja. Djeci s transparentima trebalo je samo nekoliko sati da postignu svoje ciljeve, dok sindikatima za to treba puno više organizacije, godine rada i komplicirani aparat. Time ne želim reći da su sindikati neefikasni, nego da se državna administracija prema srednjoškolcima ponaša s posebnim oprezom. Upravo taj oprez, kao i promptno donesena odluka o odgodi državne mature, svjedoči o jednom zanimljivom trendu: strahu od eksplozije nezadovoljstva onih zbog kojih školski sustav i postoji. Simultani prosvjedi u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci i mnogim drugim hrvatskim gradovima izgledali su poput požara koji se širi sa svih strana, munjevito i nekontrolirano. Iako su zahtjevi djece bili pametno formulirani i vrlo konkretni, ne možemo se oteti dojmu da se vlast uplašila uznemirujućih prizora koje samo donedavno gledali na ulicama pariških predgrađa: zapaljeni automobili i kontejneri, lica puna bijesa.


Ministar je reagirao tako brzo po svoj prilici da spriječi daljnju eskalaciju nezadovoljstva koja je lako mogla dovesti do toga da se učenicima pridruže i studenti, studentima radnici i da na ulicama doživimo čitavu malu revoluciju. Stoga je u ime stabilnosti, usred nestabilnih vremena kad sve poskupljuje, kad ljude svakodnevno bombardiraju vijesti o svjetskoj krizi koja se nezadrživo prelijeva i u Hrvatsku, kad strah od inflacije i neimaštine postaje realan, kad ljudi nemaju ideje o tome kako će plaćati režije ako poskupe, kad se nezadovoljnici množe geometrijskom progresijom, u ime stabilnosti u nekoliko je sati žrtvovana državna matura. To je efikasna vatrogasna mjera.

Sudeći po vijestima o nekoliko uhapšenih i nešto bačenih jaja, prosvjedi su prošli mirno, svakako kudikamo mirnije nego norijade. Nije bilo toliko razbijenih ni tramvaja ni glava, ni otrovanih po bolnicama i obnevidjelih na odjelima za otrežnjenje. No upravo su mirnoća, argumentiranost i koordiniranost pokazale opasnu zrelost hrvatske srednjoškolske mladeži koja, ruku na srce, obično na ulicama zrelost ne pokazuje. Zato je dobar dio profesora koji rade sa srednjoškolcima podržao prosvjed s razdraganošću koja uvelike nadilazi pitanje državne mature. Naime, jedna od uobičajenih dijagnoza prosvjetne struke, kad se radi o današnjim generacijama, bila je da su sebični, apatični, da ih ništa ne zanima, da nisu sposobni ni za kakav organizirani bunt, da samo bulje u ekrane i da je vrijeme učeničke i studentske angažiranosti, kakva je postojala 70-ih i u dijelu 80-ih, nepovratno prošlo. Nakon prošloga ponedjeljka svjedoci smo da mnogi podržavaju demonstracije srednjoškolaca, ne zbog državne mature, jer o njoj znaju malo ili ništa, nego zbog bunta samog.

Zbog toga što nas sve to skupa može podsjetiti na legendarnu šezdeset osmu, na mitsko herojsko vrijeme kad je život bio puno više od automobila, krpica ili izlaska u shopping. Kad su i droge bile bunt i stav, a ne samo bijeg ili radni stimulans. U temeljito neangažiranom društvu, u kojemu sve manje ljudi izlazi na izbore zato što su rezignirani, zato što su im u Saboru i Vladi svi isti, kad nema vjere u ozbiljne promjene, odjednom se dogodio bunt i angažman. U ovim uvjetima to znači i optimizam. Tračak nade da svijet koji će graditi ti mladi ljudi neće izgledati kao ovaj danas, da će se dogoditi ozbiljan kvalitativni pomak. Da će jalovi bijes s nogometnih stadiona i iz predgrađa prerasti u civilizirani kreativni bunt.

A što se tiče državne mature, ona će se provesti, ali nešto sporije. Žalosno je samo da je struka, kad je taj projekt počeo, ozbiljno upozoravala da treba prvo osigurati uvjete, a onda provoditi maturu. Politika nije slušala, kao što politika obično ne sluša. I za to nisu krivi ni profesori, ni ravnatelji škola ni ravnatelji agencija, nego u prvom redu jedna ishitrena odluka.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika