Vedrana Rudan Reality show Farmu gleda 20 posto građana Hrvatske na užas i zgražanje uglednih fenomenologa i Vijeća za elektroničke medije. Dok su ozbiljni analitičari zabrinuti zbog “kretenizacije” Hrvatske, Vijeće za elektroničke medije je izvan sebe jer se “farmeri” mlate, psuju, jedni drugima ližu vratove, a dvije su se “farmerice” uvukle u nekakvu baraku i skivene od kamera “simulirale seksualni odnos”, uzdišući tako sugestivno da su svi hrvatski mužjaci s Lige prvaka (gledanost u travnju 14 posto) skočili na Farmu (gledanost u travnju 15 posto). Zašto ugledni hrvatski seksolozi ne organiziraju okrugli stol i objasne naciji kako je moguće da u zemlji prvoligaških pivopija živi toliko drkadžija. Ali to nije sve. Vijeće za elektroničke medije Farmi zamjera i “vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, kršenje prava životinja i kršenje prava djece zbog emitiranja mnogih vulgarnih izraza”. Što se u Farmi zbilo na “nacionalnoj osnovi”? Navodno je jedna cura rekla za drugu da je “prljava Bosanka”. Navodno. Gdje čuči Vijeće za elektroničke medije kad rulja na utakmicama urla “ubi’, ubi’ Srbina”? Ne sjećam se da su ikad objavili narodu kako će zabraniti prijenose nogometnih i ostalih utakmica ako navijači ne prestanu “vrijeđati na nacionalnoj osnovi”. Nikad ni jedan hrvatski ugledni fenomenolog nije rekao da je prijenos nogometnih utakmica “kretenizacija” Hrvatske, naprotiv. Svi ti dečki koji se bave seciranjem perverznih dešavanja u hrvatskim medijima urlaju na tribinama, ulaze u svlačionice, tamo dečkima ližu vratove, reže kad njihovi dečki promaše vrata, dožive orgazam kad zabiju gol.

Gdje je Vijeće za elektroničke medije? Prijenos kolektivnog muškog svršavanja na dlakave muške noge nije perverzija? Idemo dalje. Vijeće je poludjelo i zbog “kršenja prava životinja”. Gledam Farmu, konj šeće, pas maše repom, kokoši nesu jaja, “farmeri” ne ulaze u drvenu kućicu kako bi iskoristili psa na seksualnoj osnovi. A moja susjeda je svoju maltezericu Anamariju Esmeraldu Demajor držala dok ju je silovao Artur Mateo Peti. Kad su Anamariju Esmeraldu Demajor uhvatili trudovi, moja je susjeda nazvala veterinara koji je Anamariji Esmeraldi Demajor u četiri ujutro napravio carski rez kako bi sve bebe preživjele porod. Esmeralda je rodila tri bebe, prodane su za tisuću i dvjesto eura svaka, kad se Anamarija malo oporavi, opet će je voditi na silovanje pa će roditi, na carski rez, a onda... Ako ja znam tužnu životnu priču jadne Anamarije Esmeralde Demajor, zna je i Vijeće za elektroničke medije. Zašto ti bešćutni suci, kad sude Farmi, nemaju na umu da se prava životinja u pravom životu krše mnogo snažnije nego na onoj teve livadi? Licemjerje? Šurovanje s teve kućom koja uživo prenosi jahanje nogometaša na nogometašu? Vijeću smeta i “kršenje prava djece zbog emitiranja mnogih vulgarnih izraza”. Pitala sam Mikija, svog dragog prijatelja, da li njegov trogodišnji sin gleda Farmu. Ne gleda. Miki mi je rekao da najsitnija dječica iz tog vrtića jedno drugo stalno šalju u “kujac”, ona malo krupnija u “kurac”. A za Farmu čuli nisu. Zašto toliko psuju? Zato što na dvadeset i osmero djece pazi jedna teta u sobi od dvadeset i četiri kvadrata u kojoj svi ti siročići jedu, igraju se, uče, češu ušljive glave i spavaju?

Bilo bi krasno kad bi neko hrvatsko vijeće ušetalo u bilo koji hrvatski vrtić i vidjelo kako hrvatska djeca i njihove tete žive u većem blatu i jadu nego oni na Farmi, roditelji to još i plaćaju. Želim reći, strašno mi idu na kurac, psujem jer često gledam Farmu, kojekakva vijeća koja nemaju drugog posla nego mlatiti praznu slamu. Idu mi na kurac i fenomenolozi koji se zalažu za ukidanje “kretenizacije hrvatskog medijskog prostora” umjesto da budu sretni što žive u zemlji u kojoj je kretenima dana šansa da pišu što misle o hrvatskom medijskom prostoru. Da nije, umrli bi od gladi. Ako već želimo krenuti protiv kretenizacije hrvatskog medijskog prostora, ukinimo Dnevnik. U njemu se ne “simulira seksualni odnos”, tamo nas zaista jebu u glavu. Ja Farmu ne bih ukinula, to je jedino što možemo gledati mi koji mrzimo nogomet, a nije nam do seksa. Mrzim nogomet... Ej, možda sam ja jednako perverzna kao i ono Vijeće? Zato sam uzela knjigu u ruke i pročitala nešto o nogometu. Oni koji odlaze na nogometne utakmice misle, “ako njihov igrač udari našeg, to je bilo namerno, ali ako naš igrač udari njihovog - išao je na loptu. Naš tim je tvrd, ali pošten, a oni su zlikovci i sudijini miljenici. Uredno razvrstavanje svega u odeljke ‘dobrog’ i ‘lošeg’ pomaže nam da se osećamo da smo deo ‘dobre’ grupe - što je utešno. Možemo da sebi damo oduška, to jest da se oslobodimo sopstvenih ‘loših’ osećanja prema ‘negativcima’, dakle, oslobađamo se frustracija koje su se nagomilale preko nedelje dok smo se ponašali ‘ispravno’. I da ih bacimo na ‘negativce’ koji to i ‘zaslužuju’ te se tako ne osećamo loše zbog toga.

Mislim da zbog toga većina ljudi uživa u takmičarskim igrama. U stvari, jedna od najupadljivijih razlika koja je zapažena u jednoj studiji o mentalnom zdravlju bila je da stvarno zdravi ljudi uživaju u takmičarskim sportovima. Manje zdravi, oni loše prilagođeni - ne uživaju. Ali naravno, zdravi ljudi ‘znaju’ da je to ‘igra’, i znaju šta rade. Oni mogu svesno da se užive u takmičarski doživljaj, a onda da ga isključe i vrate se u normalu kad se igra završi.” Ovo je citat iz knjige Robina Skynnera i Johna Cleesea “Kako preživeti svoju porodicu”. Izdana je u Srbiji, nisam tekst prevela na hrvatski da mi se ne zamjeri da mrzim sve što je srpsko. Želim reći, prije nego što bacimo kamen, oni na Farmu, ja na nogomet, možda bismo trebali pročitati što o modernom svijetu misle zaista pametni ljudi. Jebeš i vijeća i priučene fenomenologe i nadrkane mrziteljice nogometa.