Lorger sa suprugom Mirom Ljubić-Lorger, Nacionalovom astrologinjom i nekadašnjom predsjednicom ugasle regionalističke stranke Dalmatinske akcijeKada ženu koja se svađa ili, splitski rečeno, “kara” s mužem, uhvati “afan” ili “jafan”, znači da je pala u nesvijest, osjetila slabost i teško diše. Kad suprug u Dalmaciji govori o svojoj ženi ili suprugu predstavlja nekom, obvezno prezrivo kaže “da prostite, moja žena”. Talijanski putopisac Pietro Nutrizio Grisogono 1780. je pokazao odnos muškarca prema ženi zapisavši da se “žena smatra najnižim stvorenjem u obitelji, pa kad netko od njih u razgovoru s kakvim prijateljem mora spomenuti ženu, majku, sestru, umeće ‘da prostite’, kao da govori o nečem mučnom i prljavom”. Kada nekoga imenujete “štracom”, rekli ste mu da je “stara krpa”, “krpetina” i u prenesenom značenju da je ološ. U Imotskoj krajini zabilježena je ganga “Da mi laje oni koji znade, nego štraca što ništa ne znade”.

Tako se u “Dalmatinskim ričima”, knjizi Srećka Lorgera, poznatog splitskog novinara i književnika, redaju 72 priče o pojedinim riječima, njihovu podrijetlu, etimologiji, primjeni. Riječ je o knjizi koja ima leksikografsku važnost.
“Knjiga ‘Dalmatinske riči’ nije klasični rječnik u kojem su poredane riječi od A do Ž, nego priče o riječima koje su se nekoć upotrebljavale ili se i danas čuju na jadranskoj obali, otocima i u Zagori”, ističe Lorger, koji je interes za riječi prepoznao još kao student filozofije, komparativne književnosti, slavistike, poljskog i ruskog jezika.

“U ovoj knjizi svaka je studija priča o jednoj riječi, zapravo kronika riječi, njezina značenja, uporabe i izgovora od Marka Marulića do Miljenka Smoje. Nastala je nakon petnaest godina etimoloških istraživanja i studiranja dijalektoloških osobina riječi jadranskog podneblja. ‘Dalmatinske riči’ u izdanju V.B.Z-a mogle bi biti prvi tom. Pripremio sam i obradio 750 riječi, 750 studija o karakterističnim riječima. Trebat će još pet knjiga da ih objavimo”, kaže Lorger, koji se filologiji, dijalektologiji i istraživanju dalmatinskog jezika vratio 1993. Te godine Lorger se latio istraživanja književnih djela nastalih na Jadranu i Mediteranu uopće, proučavanja brojnih rječnika, studiranja dalmatinskog, romanskog i neolatinskog govora, kojim se u dalmatinskim gradovima govorilo prije dolaska Mlečana, te obnavljanja znanja iz grčkog, latinskog i mletačkog. Ta istraživanja bila su njegov odgovor na dva neugodna događaja. Najprije je bez objašnjenja otpušten iz Slobodne Dalmacije u kojoj je 25 godina radio kao novinar, a potom dva mjeseca proveo u pritvoru, u poznatom montiranom političkom procesu protiv članova Dalmatinske akcije. U kolopletu suludih optužbi, za koje je nakon dugog suđenja utvrđeno da su lažne, Lorgera se teretilo čak i za terorizam.

Danas mnogi ugledni lingvisti, poput Joška Božanića, ističu da su ‘Dalmatinske riči’ nezaobilazan prinos hrvatskoj dijalektologiji. Lorgerov rad smatra kapitalnim djelom domaće leksikografije, jer je standardni jezik izrazito kontinentalan, a golemi leksički fond hrvatskih maritizama nije ušao u korpus standardnog leksika.
Interes za dijalektologiju u Hrvatskoj stalno raste, izdavanje rječnika iz “malih mista” duž jadranske obale i zaleđa gotovo je redovita pojava. Ali Lorgerova knjiga “Dalmatinske riči”, koja će biti promovirana u petak na Zagrebačkom sajmu knjiga izdavačke kuće Profil, po mnogočemu je osobita.

“U knjizi ne obuhvaćam samo dalmatinske riječi, nego puno šire, riječi od Istre do Boke kotorske, s otoka i zaleđa, iz dijela Like, Žumberka i Hercegovine. Jedini klasični rječnik u ovoj knjizi, koji smo objavili kao dodatak, rječnik je jednog izumrlog grčko-romanskog jezika, veljotskog jezika karkterističnog za grad Krk. Zanimljivo je da se zna točan datum kada je stari krčki dijalekt umro. Bilo je to 10. lipnja 1898. kad je poginuo Antonio Udina, zvani Burbur, dakle Barbar. On je bio posljednji govornik tog krčkoromanskog jezika”, ističe Lorger. “Suočeni smo s velikim porastom zanimanja za dijalektologiju. U zadnjih 15 godina pojavilo se više knjiga, rječnika, studija, raprava nego u zadnjih 150. Gotovo svako malo mjesto ima svoj rječnik, bilježi svoje izraze, ponosi se time što ima pokazati. Amateri i stručnjaci sretni su kad mogu reći: ‘Tako smo govorili.’ Ja sam htio napraviti nešto drugo. Nisam želio suhoparno pisati o riječima, nego zaroniti u dubinu podrijetla.

LORGER će promociju knjige održati u petak na Zagrebačkom sajmu knjiga u ProfiluKroz stare tekstove do suvremenosti pratio sam mijenu riječi i razna značenja koja je u raznim vremenima poprimila. To je dokaz da je jezik živ”, naglasio je Lorger. Ono po čemu svi znaju Dalmaciju je briškula. Kaže se “ajmo bacit na briškulu”, igrati popularnu kartašku igru za dva igrača ili dva para. Briškula je adut koji se otkrije pri dijeljenju karata na početku igre. Lorgera je zanimalo odakle je u Dalmaciju, Primorje i Istru došla briškula. Prihvatio je objašnjenje velikog hrvatskog jezikoslovca Vojmira Vinje da je kartaški termin nastao iz venecijanske riječi “brisca”, što znači “sitnica”, ali da je najvjerojatnije keltskog podrijetla. Lorger upućuje i na riječ “briške”, smrvljene sjemenke maslina. U priči o briškuli, temperamentnoj kartaškoj igri u kojoj je vještina “govorenja” često važnija od snage karata u ruci i u kojoj je dopušteno “davat mote”, odnosno raznim gestama obavještavati suigrača, Lorger je povezuje sa sjemenkama, mrvicama i maslinama.

"U našem jeziku nema samo riječi romanskog podrijetla, nego i orijentalizama. ‘Sahtijan’ je riječ koja označava vrstu kože za cipele. Od ‘sahtijana’ sam došao do ‘reba, rebatinki, rebatajica’, odnosno ‘odbijenica’. Riječ ‘tovariš’ u naš govor dalmatinskih otoka nije stigla iz Rusije. Tovariš je drug na brodu a ne, kako se misli, riječ koja je stigla izravno iz Kominterne. Tovariš je ribarska riječ. Riječ ‘nevista, nevjesta’ etimološki se povezuje s vješticom, višticom”, kaže Lorger i pojašnjava da nevjesta ili mlada, udana žena ne može biti ružna kao vještica i nudi drugo objašnjenje.

“Vištica je osoba koja nešto zna, ima znanje i moć, višta je, vješta. Nevista, za razliku od vištice, ništa ne zna, nema moć. Ona tek treba naučiti, ali u svakoj prilici mora pokazati svoju pokornost”, kaže Lorger. Lorger ima i zanimljivu priču o tipičnoj, zaboravljenoj splitskoj riječi “koncepjate”. Govori o zanatu i meštru Talijanu koji se prvi iskazao u “šivanju pjata”, krpljenju žicom razbijenih tanjura, tada dragocjenog uporabnog i dekorativnog predmeta. Koncepjate je spajao razbijeno. I zbog uzvika “Konca pjati!”, kojim je mamio kućanice da mu daju popraviti tanjure, među Splićanima je postao ridikul, predmet surovih šala, pa je tako nastala i tipična splitska izreka “posra te koncepjati!” za nekoga tko popravlja nepopravljivo.
“Prije nego što napravim ostale tomove, dovršit ću dvije popularne knjige. Sljedećih mjeseci završit ću ‘Rječnik splitskog književnog govora’, od Marka Uvodića do Miljenka Smoje”, najavio je Lorger koji je dvije-tri godine honorarno u Slobodnoj Dalmaciji objavljivao feljton “Dalmatinske riči”.

“Kad je Mladen Pleše postao glavni urednik Slobodne Dalmacije, odmah je ukinuo tu rubriku, iako je bila poprilično čitana. Slobodna je simbol Splita, kao i riva i Hajduk. Šteta je da su se novi vlasnici olako odrekli svega onoga što je u Slobodnoj bilo splitsko i imalo dalmatinski kolorit”, veli Lorger, koji je od sredine 70-ih do 1993. bio novinar toga lista i radio u kulturnoj rubrici. Početkom 70-ih Lorger je radio u splitskom Nakladnom zavodu “Marko Marulić”, bio urednik književnog časopisa za mlade Vidik i objavio tri zbirke pjesama. “Od 1973. ulovio sam se u novinarstvu. Nakon 25 godina rada dobio sam otkaz, bez objašnjenja. Bilo je to, znakovito, dan prije hapšenja, na Dan Sv. Mihovila.

Uslijedio je progon članova Dalmatinske akcije zbog navodnog podmetanja eksploziva u prostorije stranke. Rad u Dalmatinskoj akciji bilo je razdoblje u kojem sam, s ostalim članovima, htio pripomoći jačanju političkog pluralizma i razvoju ideje regionalizma. Bilo je to vrijeme u kojem je regionalizam bio doživljavan kao opasnost. Stoga je i režirano naše zatvaranje i sramotno suđenje zbog navodnog terorizma. Nerado se sjećam te farse i teška dva mjeseca u zatvoru. Radije pričam o poslu. Volio bih da Slobodna ponovno promiče dalmatinski karakter i vrijednost jezika kojim se u Dalmaciji govorilo. Ne samo da promiče tradicionalni govor, nego i da istražuje kulturološke i leksikografske vrijednosti. Nažalost, toga nema u uređivačkoj politici novina koje žele biti dalmatinske”, zaključio je Lorger.