Novi entuzijazam i stara slava-Dana Budisavljević i Olinka Vištica nastojat će Animafestu vratiti entuzijazam kojim se probio u krug najutjecajnijih svjetskih festivala animiranih filmovaNakon što je gotovo 20 godina organizaciju najpoznatijeg hrvatskog filmskog festivala u svijetu - Svjetskog festivala animiranog filma Animafest čije 18. izdanje počinje 31. svibnja - držala Koncertna direkcija Zagreb, nedavno ju je preuzela neočekivana ekipa. Iako se i na posljednji natječaj prijavila Koncertna direkcija pa i afirmirana producentska kuća Propeler film Borisa T. Matića, na natječaju je pobijedila nedavno osnovana tvrtka Hulahop mladih producentica Olinke Vištice i Dane Budisavljević, koje su u Animafest unijele velike promjene. Uz jednako je iznenađenje izabran i novi umjetnički direktor festivala, animator Krešimir Zimonić.

Projekcije filmova više se neće održavati u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog već u kinima Europa, Grič i Central a za potrebe festivala dogovorile su da se projekcije održavaju i na otvorenom, u vrtu Gliptoteke. Uvele su i promjene u tematski dio programa, u kojem će ove godine biti 500 animiranih filmova - najviše u povijesti festivala. U iduće tri godine plan im je objediniti dugometražno i kratkometražno izdanje Animafesta u jedan festival koji bi se odvijao svake godine te, kako kažu, od festivala napraviti mjesto na kojem se filmovi neće samo prikazivati, već na kojem će se omogućiti autorima da kontaktiraju s producentima kako animirani film ne bi financirale isključivo državne institucije. Iako obje imaju iskustva u organizaciji i pokretanju filmskih festivala - Olinka Vištica bila je direktorica te jedna od osnivača Motovun Film Festivala, a Dana Budisavljević izvršna direktorica i desna ruka Nenada Puhovskog s kojim je pokrenula festival dokumentarnog filma Zagreb Dox - bilo je iznenađenje što je Vijeće Animafesta za organizatore izabralo upravo njih. Pobjeda na natječaju i njih je iznenadila, o čemu Olinka Vištica kaže:

“Javile smo se na natječaj jer smo tek nedavno otvorile tvrtku i željele smo se prezentirati kao nova ekipa koja zna i može raditi takve stvari. Činilo nam se da imamo dobre ideje kako Animafestu dati novu snagu. On je bio sjajno rađen festival i prijašnja je organizatorica uspjela održati njegovu svjetsku reputaciju, što nije nimalo lako. No, dosadašnji organizatori nisu odgojili mlade kadrove koji će jednog dana nastaviti raditi festival što je, čini mi se, bilo presudno za odluku festivalskog Vijeća da organizaciju prepusti nekom novom. Vjerojatno je tome pogodovala i afera Koncertne direkcije s Rolling Stonesima i Vijeće je željelo da festival preuzme netko bez repova. To su tek naše pretpostavke, glasovanje je bilo tajno i jedino što znamo je da smo pobijedile velikom većinom glasova.”

Dana Budisavljević ističe da je pred njima puno teži posao od onog pobijediti na natječaju a to je - dokazati se:
"Govori se da je na tom natječaju, koji prema gradskoj odluci ide svake četiri godine, Koncertna direkcija bila samo jednomPopratni program-'Moja Afrika' odabrala je Monica Blanc Gomez, vrsna poznavateljica afričke animacije pobijeđena i te je godine organizacija Animafesta povjerena Zagreb filmu. Navodno s tim festivalom nitko nije bio zadovoljan i organizacija je već sljedeće vraćena Koncertnoj direkciji. Zato na neki način osjećam da su sve oči uprte u nas i da svi napeto očekuju početak festivala. Iako smo se već dokazale na odlično odrađenom dugometražnom Animafestu krajem prošle godine, kratkometražno izdanje smatra se Mount Everestom među hrvatskim festivalima i tu nas svi čekaju. Dodatno nam je sve otežano time što su nam ukinute neke beneficije koje je Koncertna imala kao gradska institucija, tako da nam je Grad - iako imamo zahtjevniji i opsežniji program od prijašnjih izdanja - smanjio sredstva za 100 tisuća kuna a Turistička zajednica - tradicionalni podržavatelj Animafesta - također se povukla bez objašnjenja."

Preseljeljem festivala iz Lisinskog, Olinka Vištica i Dana Budisavljević nisu samo projekcije prebacile u profesionalne kinodvorane i omogućile da program postane dostupniji gledateljima zbog više dvorana i termina, već su Animafest dovele u centar grada. Olinka Vištica o tome kaže:

“To nam se činilo nužnim zbog atmosfere samog festivala koji se odvija u lipnju, kada je Zagreb najljepši, kada su ljudi na ulicama, a i turisti već lagano dolaze. Nismo željele prekinuti tradiciju Animafesta, samo mu dati nov duh. Festival nisu samo filmovi već i druženje i velika je razlika, pogotovo gostima festivala, u tome hoće li nakon projekcije izići iz Lisinskog i sjesti u auto ili se spustiti Tkalčićevom, vidjeti grad, osjetiti atmosferu. Željele smo činjenicu da je to jedini hrvatski festival čije nagrade još uvijek imaju međunarodnu težinu iskoristiti u smislu da ga napravimo drukčijim od drugih. Tako smo se dosjetile da uvedemo otvoreno kino u vrtu Gliptoteke HAZU, čiju smo ljepotu otkrili kad smo tamo postavljali izložbu Muzej prekinutih veza.”

'Tjelesna ljepota' animatorice Joanne Quinn, dobitnice Emmyja i nositeljice dvostruke nominacije za OscaraU programu Animafesta pokušale su objediniti i interese dugogodišnje Animafestove publike i onih koji će ga prvi put posjetiti. Žele privući novu publiku pa su popratni program zamislile kao pregled animiranog filma - od prvog nijemog animiranog filma iz 1926. uz živu klavirsku pratnju, preko prvog "Toma i Jerryja" iz 1942. pa do prošlogodišnjih oscarovaca. Zanimljivost su i predstavljanje ženskih autorica te pregled afričkog animiranog filma i za djecu i za odrasle. Iako mu je potrebna modernizacija, Animafest je u svijetu još uvijek respektabilni festival. Redatelj Seinfeldova crtića "Bee Movie" Steve Hickner došao je na Animafest, iako festival to nije mogao platiti, jer ga je zanimao - kako je rekao - grad iz kojeg potječe Zagreb film, koji se spominjao u svakoj knjizi o animaciji koju je primio u ruke.

Olinka Vištica i Dana Budisavljević dio su ekipe koja je pokretala 1998. Motovun Film Festival, gdje su se i upoznale. Otad je Olinka Vištica postala direktorica tog festivala naslijedivši Borisa T. Matića kada je pokrenuo Zagreb Film Festival, a Dana Budisavljević je s Nenadom Puhovskim radila u njegovoj producentskoj kući Factum te s njim pokrenula Zagreb Dox. U to su vrijeme poželjele i početi raditi “nešto svoje”. Dana Budisavljević o tome kaže:

“Istovremeno nam je došla želja da počnemo raditi nešto novo i drugačije. Uvijek nas je zanimalo sto stvari odjednom, što su meni često prezentirali kao problem. Kad sam završavala montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, dobila sam nagradu na Danima hrvatskog filma, ali mi se uglavnom nisu sviđali hrvatski filmovi pa nisam mogla zamisliti da vještinu uložim u nešto u što ne vjerujem. No željela sam raditi nešto s filmom pa sam 1997. pokrenula prvi studentski filmski festival na Akademiji nazvan FRKA a 2000. sam počela skupljati hrabrost da se upustim u avanturu snimanja vlastitog dokumentarnog filma 'SVE 5', o bivšoj prostitutki i porno zvijezdi Lidiji Šunjergi i njezinu povratku u konzervativnu dalmatinsku sredinu nakon života u Amsterdamu, koji je također dobio mnoge nagrade. Paralelno sam radila na Motovunu, a kasnije i kao izvršna direktorica Zagreb Doxa. Moj problem je bio to što me sve jednako zanimalo, a svi su mi govorili: ‘Dana, moraš se odlučiti što ćeš raditi, ne možeš sve odjednom.’ Zato mi se činilo idealnim otvoriti vlastitu tvrtku koja će raditi sve stvari koje volim, u kojoj se neću morati ograničavati i u kojoj ću moći sama sebi određivati ritam,”

Slični su motivi bili i kod Olinke Vištice, koja je javnosti poznata i po jednom od najoriginalnijih projekata posljednjih godina, nastalim u suradnji s bivšim partnerom Draženom Grubišićem - izložbi Muzej prekinutih veza o kojem su priloge snimili Reuters i BBC i koji je obišao brojne zemlje, od SAD-a do Indije. Nastao je spontano, nakon prvog motovunskog festivala čija je bila direktorica: “To mi je bilo vatreno krštenje, na kraju festivala sam kolabirala s temperaturom 39. Uz to sam prolazila i kroz prekid veze i grozila se pomisli na povratak u Zagreb i rješavanje pitanja što je tvoje, što moje i tko će štoOlinka Vištica bila je direktorica te jedna od osnivača Motovun Film Festivala, na slici s njegovim umjetničkim direktorom Rajkom Grlićem uzeti. No onda smo se našli i kroz razgovor došli na ideju osnivanja tzv. muzeja prekida, u kojem bi se čuvala ljudska emotivna baština. Dražen, koji je po profesiji umjetnik, je rekao: ‘A da mi od toga napravimo umjetnički projekt?’ Poslali smo projekt na Zagrebački salon i kad su nas primili, počeli smo nazivati prijatelje i pitati za stvari vezane uz prekide.

Tada je počela potpuna pomama za tom izložbom, na američkoj televiziji smo dobili PR u vrijednosti većoj od milijun dolara a da nismo ni slušalicu dignuli. Do danas se to proširilo jer u svakoj zemlji u kojoj se postavi izložba posjetitelji donesu nešto svoje - od sjekire kojom je ona razbijala namještaj nakon prekida i bočice sa suzama koje je isplakala u godini dana do umjetnih nogu i žućnih kamenaca. S tim projektom sam shvatila da je potreban drukčiji tip energije za kreativne projekte od onih organizacijskih i da me to više ispunjava. I Dana i ja smo na bivšim poslovima počele odrađivati stvari te smo odlučile skupiti hrabrosti i krenuti od nule. U principu nismo imale što izgubiti - računale smo da se, ako propadnemo, uvijek možemo negdje zaposliti i krenuti po starom.”