GÉRARD DEPARDIEU u filmu 'Izgubljeno vrijeme'Francuski redatelj André Téchiné nije festivalska zvijezda poput Emira Kusturice ili braće Dardenne, ili pak umjetnički brand kao što su to Michael Haneke, Ken Loach i Lars von Trier, no njegova je reputacija među najozbiljnijim kritičarima poput Jonathana Rosenbauma i Andrewa Sarrisa golema.

Posve opravdano, jer Téchiné je jedan od najzanimljivijih autora francuskog postnovovalnog filma. Razlog njegove manje slave u odnosu na brojne inferiorne kolege jest ponajprije to što, poput vodećeg francuskog suvremenog filmaša Bertranda Taverniera, ni Téchiné ni u čemu ne naginje senzacionalizmu. Kao i u svim drugim stvarima, u filmskoj umjetnosti do slave ne stižu najbrže najvredniji autori nego oni najglasniji, s naglašenim smislom za vlastitu promociju i trenutna očekivanja publike i kritike. Téchiné sigurno nije među njima. Nogometnim žargonom, Téchiné nikad ne igra na prvu loptu, bilo da je riječ o tematskom ili stilskom aspektu njegova autorstva. Čak i kad se bavio gay tematikom - vrlo često, jer je i sam homoseksualac - Téchiné nije bio pretjerano zanimljiv trendovskoj kritici, makar je njegov mentor i ljubavnik davno bio čuveni Roland Barthes. Njegovi su filmovi uvijek daleko od trendova, a ne pripadaju niti klasičnom narativnom modelu ni njegovoj vječitoj, modernističkoj opoziciji.

Najveći dio Téchinéova opusa u Hrvatskoj prikazao je HTV, dok u videotekama jedino možete pronaći psihološku dramu “Bez izlaza” (2003.), nakratko viđenu i na redovnom zagrebačkom kino-repertoaru, jedan od najuspjelijih europskih filmova 2000-ih. Kako je “Bez izlaza” jedan od vrhunaca Téchinéova opusa, s velikim smo očekivanjem čekali i sljedeći film “Izgubljeno vrijeme”, koji se, evo, pojavljuje u videotekama četiri godine nakon što je snimljen, kad bismo već trebali gledati i zasad posljednji redateljev film - “Svjedoke”. Nakon sjajnog filma “Bez izlaza”, solidno “Izgubljeno vrijeme” veliko je razočaranje. Ipak, vrijedi ga vidjeti jer ima sva glavna obilježja Téchinéova opusa, makar i u dosad možda najmanje upečatljivom obliku, barem od početka 80-ih, kad je taj bivši kritičar Cahiers du cinéma i redatelj počeo snimati svoje najuspjelije filmove. Poput većine Téchinéovih ostvarenja, “Izgubljeno vrijeme” je “film likova”, psihološka drama o tome kako na ljudske karaktere utječu izvanjske socijalne i političke silnice. Glavni su junaci Francuzi u marokanskom gradu Tangeru, radijska novinarka Cécile (Catherine Deneuve) i njezin davni ljubavnik Antoine (Gérard Depardieu), koji je došao nadgledati gradilište a zapravo obnoviti prije 30-ak godina uništenu vezu.

---

Osim njima, Téchiné se bavi novinarkinim mužem, Marokancem Nathanom (Gilbert Melki) i njihovim sinom Samijem (Malik Zidi), homoseksualcem koji iznenada dolazi iz Pariza i dovodi djevojku Nadiu (Lubna Azabal), slobodoumnu muslimanku, i sina Saida (Idir Elomni), a emotivnu i seksualnu utjehu pronalazi u druženju s bivšim dečkom Bilalom (Idir Rachati). Posljednji važan lik je sestra blizanka sinove partnerice Aïcha, ortodoksna muslimanka zaposlena u McDonaldsu. Iako izlaže uokvirenu priču, “Izgubljeno vrijeme” nije film klasičnog narativnog modela, makar valja priznati da mu se Téchiné ovaj put prilično približio. To je približavanje zapravo problem “Izgubljenog vremena”, jer se počesto čini kako neki postupci likova nisu toliko motivirani “iznutra”, njihovom logikom, koliko “izvana” - potrebom da se priča nekako zaokruži. Šteta, jer Téchinéovi likovi obično funkcioniraju posve drugačije. Njihovi psihološki bogato motivirani i minuciozno razrađeni karakteri, kao i redateljevo promišljeno poigravanje različitim promatračkim perspektivama, obično pričaju odličnu priču i bez klasične naracije. “Izgubljeno vrijeme” ima ponešto od svega toga, ali u mrvicama, kao da je film režirao neki Téchinéov sljedbenik, a ne on. Ipak, vrijeme uloženo u gledanje takvog “Izgubljenog vremena” teško se može proglasiti izgubljenim.

Téchinéovi likovi dovoljno su plastični da vam se uvuku pod kožu, makar ih, kao i uvijek, redatelj ne pokušava učiniti nimalo simpatičnima, postkolonijalni okvir radnje vrlo je uvjerljiv a glumački susret Catherine Deneuve i Gérarda Depardieua spada u one koji se nipošto ne smiju propustiti, iako je casting barem jednoga od njih pogrešan. To što između ovo dvoje karizmatičnih osobnosti u filmu nema ni K od famozne “kemije”, nipošto nije mana nego dio autorske politike redatelja u čijim je filmovima, da upotrijebimo naslov Fassbinderova prvijenca, “ljubav hladnija od smrti”. Sudeći prema reakcijama najvjerodostojnijih Téchinéovih stranih fanova, za prosječnost “Izgubljenog vremena” redatelj se bitno iskupio “Svjedocima”.

Ruska obećanja
(Discovery)

Kritičarske pohvale “Ruskim obećanjima”, novom filmu Davida Cronenberga, moguće je opravdati jedino kultom ličnosti koji, posve zasluženo, uživa taj veliki redatelj. Jer “Ruska obećanja” su u najbolju ruku gledljiv, kriminalno napisan i zanatski pristojno režiran B krimić krcat najbanalnijim nelogičnostima (Naomi Watts predaje nepoznatom Rusu dnevnik?) i jeftinim preokretima, u kojem se ne zna tko je gori: ukočena Naomi Watts ili Viggo Mortensen, koji je možda uistinu fenomenalno skinuo ruski naglasak, ali nema ni mrvicu karizme potrebne za tumačenje njegova lika. Iako razvikan, ovo je možda najslabiji Cronenbergov film.

Eastern Promises, brit.-kan.-am. gangst. krimić, 2007.
R: David Cronenberg GL: Viggo Mortensen, Naomi Watts

Beowulf
(Continental film)

Nakon “Polar Expressa”, nekoć jedan od najzabavnijih hollywoodskih redatelja Robert Zemeckis nastavio je kombinirati igrani film i računalnu animaciju i u filmskoj verziji drevnog engleskog epa “Beowulf”. Koliko god “snimljena animacija” vizualno djelovala impresivno (može se pretpostaviti kako tek djeluje u 3D kinima), može se ipak reći da je Zemeckis čitavo ovo desetljeće potratio na apsurdne tehnike. Šteta, jer Zemeckis je bio kudikamo zanimljiviji kad je trivijalne obrasce pretvarao u vrhunsku pop umjetnost (“Povratak u budućnost”), negoli sada dok samodostatne filmske vrste transformira u filmskog mutanta, nalik onima protiv kojeg se bori Beowulf.

Beowulf, am. fant. spektakl, 2007.
R: Robert Zemeckis GL: Ray Winstone, Anthony Hopkins, Robin Wright Penn, Angelina Jolie

Carski rez
(Pa-Dora)

“Carski rez” počinje obećavajuće: trudnoj fotoreporterki, koja će sljedećeg božićnog jutra roditi, na Badnjak na vrata pokuca tajnovita žena, u prizorima kojih se ne bi posramili Hitchcock ili De Palma. Nažalost, potencijalno zanimljiv psihološki triler ubrzo preraste u apsurdni horor, atmosferom na tragu zadnjih nastavaka “Slagalice strave”. Zbog čak i za današnje standarde uistinu ogromne količine nasilja i odvratnosti, filmu ne gine kultni status a njegovim redateljima holivudska budućnost, no dojam koji “Carski rez” ostavlja pozitivan je isključivo zbog uvoda, u kojem nema ni kapi krvi, ali ima više napetosti negoli u svim slasherima zajedno.

À l’intérieur, franc. horor, 2007. R: Alexandre Bustillo, Julien Maury GL: Alysson Paradis, Béatrice Dalle,
Nathalie Roussel, Jean-Baptiste Tabourin