Vedrana Rudan Okružena sam samohranim majkama. To je danas u điru. Ne samo u Hrvatskoj, biti samohrana majka svjetski je trend. Te ćete žene lako skužiti. Rade dva posla, u pauzi voze dijete ili djecu na bazen, engleski, španjolski, košarku, odbojku i balet. Vikendom, ako su djeca ili ako je dijete kod oca, onda kuhaju, peru, peglaju, obavljaju sve ono što ne mogu preko tjedna dok jure zubaru, pedagogu, logopedu, psihologu... Djeca samohrane majke moraju se osjećati kao djeca koja imaju i oca i mater. Da ta djeca zaista imaju oca i mater, majka bi radila jedan posao, nakon posla bi stavila na stol ručak spremljen noć prije, a onda bi djecu odvela u kino a ne pedagogu, psihologu i logopedu, jer su djeca koja imaju oca i mater normalna, umjesto “r” ne govore “l”, a ako onome s kim sjede u klupi i izbiju oko, to je zato što je nasilje svuda oko nas. Kad sin samohrane majke ugrize za uho dijete koje ima i oca i mater, njemu i mami treba psihijatar koji će i njemu i mami reći kako bi sve bilo drugačije da mama nije otišla od tate iako je tata otišao od mame. Samohrane majke se dijele na one koje su napustile oca svoga djeteta, one koje je napustio otac njihova djeteta, one koje preko suda dokazuju da njihovo dijete ima oca i one koje misle da ni djetetu ni ocu ni očevoj ženi ne treba reći tko je otac djeteta.

Kakve su samohrane majke tipa jedan? Otići od muža, iz zajedničkog stana ili kuće, s djetetom ili djecom, unajmiti podstanarski stan i govoriti okolo kako je bolje biti “crnoga kruha gladan nego živjeti s kretenom” može samo sebična luđakinja koja ne razmišlja o dobrobiti djeteta ili djece. Ta bolesna žena nikad neće moći svojoj majci objasniti zašto je ostavila muža kad su ionako svi muškarci isti, dječica će joj stalno govoriti kako bi imala plejstejšn da nije ostavila tatu, ostavljeni muž neće vikendom uzeti djecu k sebi da se kurva ne bi kurvala, ni alimentaciju joj neće davati da se kurva ne bi kurvala, ni njenu polovicu kuće joj neće dati da se kurva ne bi kurvala. Ako samohrana majka krene u lov na pola nekretnine koju je u braku stekla, mora muža tužiti, pa platiti sudske takse, pa vještake koji će procijeniti je li nekretnina djeljiva ili nije, ako ona misli da jest, njegovi će odvjetnici tvrditi da nije, čitavo vrijeme on će biti u kući i poručivati kurvi kako svoje ne da. I tako dvadeset godina. U međuvremenu će žena u najboljim godinama ući u najgore godine, siromašna, sama, majka jednog muškarca ili žene ili nekoliko ljudi kojima će otac u vrtu pred kućom govoriti, sve sam ovo, djeco moja, za vas sačuvao, ništa ja u grob odnijeti neću, ali onoj kurvi ne dam i ne dam! Njihova će im maćeha peći palačinke. Samohrane majke tipa dva, one koje je napustio otac njihovog djeteta ili djece ostaju u zajedničkom podstanarskom stanu ili onom kupljenom na kredit. On odlazi s koferom u ruci u novi život s novom ženom.

Od majke svoje djece ne očekuje ništa osim razumijevanje, plaća mu je premala, buduća žena trudna, dijete ili djecu voli, ali alimentaciju, neko vrijeme, neće moći plaćati ni djecu vikendom uzimati. Nova žena trudnoću podnosi teško, njegovu djecu još teže. Samohrana majka tipa dva mora objasniti djetetu ili djeci da je tata dobar, ali siromašan i zaljubljen. Idućih dvadesetak godina imat će samo mamu, ali mama će im biti i mama i tata, ništa im neće faliti jer će mama raditi i danju i noću, vodit će ih i zubaru i defektologu i psihologu, na bazen, tenis, instrukcije i na krštenje malog brata ili seke jer, iako tata više ne živi s nama i ne daje novac i ne ide na informacije ni defektologu i ni psihologu, on ipak voli svoju prvu dječicu, na svoj način. Samohrane majke tipa tri, koje sudom love svome djetetu oca, uvijek ga i ulove iako se on tome opire rukama, nogama, novinama, televizijama i odvjetnicima. Međutim, znanost je otišla tako daleko da mu njegov peti odvjetnik nakon godinu dana krvave borbe veselo kaže ofucanu rečenicu, čestitam, gospodine, izgubili smo spor, ali vi ste dobili dijete. Očajni otac svoj dobitak pokušava amortizirati davanjem otkaza i odlaskom na biro rada ili u susjednu državu.

Neki i preko sedam gora i sedam mora. Samohrana majka tipa tri može djetetu reći da je tata pobjegao pa u djetetu izazvati strašnu traumu koja se liječi odlaskom psihologu, psihijatru, pedagogu, logopedu ili reći da je tata umro, što se liječi nalaženjem drugog tate uz pomoć drugog stanja. Iako drugi tata ne voli žene s prvom djecom pa se očinstvu opire rukama, nogama, novinama, iako je znanost otišla jako daleko, očevi takve djece odlaze još dalje. Svaka pobjeda ovakvih mama Pirova je pobjeda. Samohrane majke tipa četiri najčešće su medijske zvijezde, teve voditeljice, glumice, pjevačice i ostale samosvjesne ženske koje misle da djetetu ne treba ni otac, ni psihijatar, ni pedagog, ni psiholog. Odlazak svojoj majci neće moći izbjeći, niti joj zabraniti da svome unučetu uplakana govori, jadno dijete, pitaj mamu kako ti se zove tata. Pa će ta samohrana majka ipak morati krenuti psihijatru, pedagogu i psihologu da joj objasne ulogu majke u životu samohrane majke.

Živimo u vremenu kad je moderno biti samohrana majka. Na njihovoj je strani država koja misli da su dječica njihov problem, na njihovoj su strani mediji koji misle da je samohrana majka slobodna žena, na njihovoj su strani svi muškarci, na svojoj su strani i samohrane majke koje misle da si pravo žensko tek kad imaš uz sebe jedno ili više deriščadi. Jadne žene. One tipa jedan trebale su napustiti muža ali i djecu, one tipa dva trebale su mužu na odlasku uvaliti djecu, onima tipa tri trebalo bi oduzeti djecu, one tipa četiri morale bi djecu pokloniti ženama koje se o njima brinu dok su one zvijezde. I ja sam samohrana majka. Neću vam reći koga tipa. I čula sam da je misija samohranih majki nešto sveto, a dječica su naše najveće bogatstvo. Zašto većina samohranih majki baulja svijetom gole guzice, pitaj boga.