Čelni ljudi Bewaga Josef Münzenrieder i Hans Lukits, koji se potpisao na protestno pismo upućeno hrvatskim državnim institucijamaAustrijski konzorcij Burgenländische Elektrizitätswirtschafts-AG (Bewag), vlasnik tvrtke B.net Hrvatska, vodećeg kabelskog operatora u Hrvatskoj, želi srušiti Vladin prijedlog zakona o elektroničkim komunikacijama koji priprema Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ministra Božidara Kalmete.

Bewag je Kalmetinu ministarstvu poslao dramatično pismo kojim poziva Vladu da promijeni prijedlog zakona o elektroničkim komunikacijama, jer smatra da on favorizira T-HT i zaobilazno dopušta toj tvrtki korištenje DTK infrastrukture na štetu svih ostalih poslovnih konkurenata. Bewag je isto pismo poslao i austrijskoj ambasadi u Zagrebu, hrvatskoj ambasadi u Beču, te Hrvatskoj gospodarskoj komori. U pismu je detaljno opisano koji dijelovi zakona idu na ruku T-HT-u, što bi, po njima, u konačnici znatno usporilo liberalizaciju telekomunikacijskog tržišta. Bewag upozorava da bi to moglo dovesti do smanjenja kvalitete telekom usluga i prestanka pada cijena tih usluga. Potom se austrijska tvrtka pozvala i na Sporazum o bilateralnoj suradnji koji su Austrija i Hrvatska potpisale 1997., kojim se dvije zemlje obavezuju uzajamno potpomagati u poslovnoj suradnji i investicijama.

Tvrtka Bewag navela je u pismu Kalmetinu ministarstvu da taj sporazum jamči austrijskim investitorima u Hrvatskoj pošten tretman, te da on obvezuje Hrvatsku da se ponaša transparentno, poštuje legitimna očekivanja investitora i osigura stabilno poslovno ozračje. Sve to, prema njihovu mišljenju, Hrvatska će prekršiti usvoji li Sabor postojeću verziju zakona. U pismu stoji: “Postojeći sporazum obvezuje Hrvatsku da se prema austrijskim ulagačima ponaša na posve jednak način kao i prema vlastitim ulagačima. Kako draft zakona o elektroničkim komunikacijama posve jasno favorizira Hrvatski telekom, njegovo stavljanje na snagu značilo bi kršenje Sporazuma između dviju zemalja... To bi sukladno tom Sporazumu prekršilo prava Republike Austrije, te bi Austrija, u slučaju da propadne prijateljska nagodba, mogla inicirati međunarodnu arbitražu.” Bewag stoga u pismu predlaže zakonodavnim vlastima u Hrvatskoj da uopće ne počnu raspravu o prihvaćanju ovakve verzije zakona, te sugeriraju da se sporni dio tog zakona promijeni prije slanja u saborsku proceduru.

Bewag je od prošle godine do danas investirao u Hrvatsku oko 70 milijuna eura, kupivši kabelske operatore Adriatica Kabel i DCM, te ih spojio u tvrtku B.net. U Hrvatskoj B.net trenutačno ima oko 100.000 korisnika telekomunikacijskih usluga, godišnje prihode veće od 100 milijuna kuna, a zapošljava oko 180 ljudi. U Bewagu 51 posto dionica ima austrijska pokrajina Gradišće, a 49 posto je u vlasništvu tvrtke Burgenland Holding. Tvrtka danas zapošljava više od 1000 ljudi i ostvaruje godišnji promet veći od 200 milijuna eura. Osim što proizvodi i distribuira električnu energiju, Bewag uspješno posluje na tržištu obnovljivih izvora električne energije, odnosno ekoenergija, zatim na telekomunikacijskom i IT tržištu, tržištu usluga, te u industriji proizvodnje elektroničkih uređaja.

Hans Lukits, čelni čovjek Bewaga, jako se uznemirio kad je doznao kako se razvija javna rasprava o predloženom nacrtu zakona o elektroničkim komunikacijama. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture otvorilo je javnu raspravu o nacrtu prijedloga tog zakona 14. ožujka. Sukladno pozivu zainteresiranima da dostave prijedloge i komentare na nacrt tog zakona, B.net je zajedno s ostalim telekom operatorima 27. ožujka poslao svoje komentare i primjedbe. U pismu su napisali da nije sporno da novi Zakon o elektroničkim komunikacijama uvodi određena poglavlja, načela i regulatorne ciljeve koji dosad nisu bili dovoljno razrađeni i pravno regulirani. No naveli su da prijedlog tog zakona “sadrži određene bitne odredbe, koje ne samo da neće pridonijeti razvoju i liberalizaciji hrvatskog telekomunikacijskog sustava, nego će dovesti do monopolizacije tržišta, gdje će na kraju štetu snositi ne samo operatori, nego i građani Hrvatske.” U pismu su precizno opisali deset protuustavnih i njima neprihvatljivih odredbi. Na prvom je mjestu kabelska kanalizacija DTK, “koja se na latentan način prepušta u vlasništvo operatoru sa značajnom tržišnom snagom, izvlaštenjem postojećih vlasnika odnosnog općeg dobra, putem uvođenja hrvatskom pravu nepoznatog instituta ‘prava prolaska’ s iznimno spornim obilježjima”. Potom su naveli da novi prijedlog zakona uopće ne donosi odredbu i definiciju elektroničke komunikacijske infrastrukture, da njime nije riješeno ključno pitanje postupaka i rokova za korištenje sustava DTK, te da do danas nije donesen poseban podzakonski akt koji uređuje korištenje, upravljanje i održavanje sustava DTK, kao pravno obvezujući akt.

DTK, odnosno sustav podzemnih kabela i pripadne infrastrukture ukopan u zemlju uglavnom ispod gradskih prometnica, dugi je niz godina građen gotovo poluilegalno: osim nedostatka dokumenata koji bi legalizirali čitav postupak, financiranje te izgradnje često je padalo na same gradove. Tako se danas sustav DTK-a, odnosno telekomunikacijske kanalizacije, može podijeliti na dva segmenta: samu mrežu kabela, koju je za svoje potrebe godinama ugrađivala tadašnja državna tvrtka čiji je Hrvatski telekom pravni sljednik, ali i od podzemnog prostora kroz koji su svi ti kabeli povučeni. Čak i najveći oponenti Hrvatskog telekoma složit će se da su položeni kabeli vlasništvo Hrvatskog telekoma koji ih je i polagao u zemlju, no za sama zemljišta kroz koja su kabeli polagani tvrdi se - i to s popriličnom sigurnošću - da su još uvijek u gradskom vlasništvu.

Narušavanje dobrih međudržavnih odnosa-Ivica Mudrinić s čelnicima Vlade (desno); Dražen Breglec iz Kalmetina ministarstva sa šefom austrijske trgovinske komore Peterom HasslacheromNejasna regulacija oko DTK sustava proteklih je godina dovodila do snažnih sukoba unutar telekomunikacijskog sektora: alternativni operatori fiksne telefonije i širokopojasnog interneta u iste su podzemne cijevi po gradovima polagali vlastite optičke kabele na koje su spajali svoje korisnike, a s druge je strane Hrvatski telekom, oboružan tvrdnjom da je DTK njegov, onemogućavao rad svojih konkurenata, i to čak na način da su HT-ovi radnici noću čupali ili presijecali konkurentske kabele ili pak zavarivali kanalizacijske šahtove da u njih ne mogu ući konkurenti.

Pitanje vlasništva nad DTK sustavom više je puta bilo u središtu pozornosti, a prijetilo je i negativnim utjecajem na nastavak privatizacije Hrvatskog telekoma. Konkurencija HT-a uvjerena je da se taj problem pokušava na mala vrata riješiti u korist HT-a upravo kroz postojeći prijedlog Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Austrijski Bewag smatra da je pitanje vlasništva nad DTK ključni problem nacrta Zakona o elektroničkim komunikacijama. Sukladno nacrtu DTK je uključen u širi pojam “elektroničke komunikacijske infrastrukture”. Nacrtom zakona uvodi se novi pravni institut - “pravo puta”, koji ima različite pravne učinke od služnosti prava puta predviđenim Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Bewag navodi da je razlika u tome što se pravo puta zasniva na temelju samog zakona, pa nije potrebno ni sklapati ugovor s vlasnikom nekretnine niti vršiti uknjižbu prava u zemljišnim knjigama, čemu je zapravo svrha da se legalizira vlasništvo Hrvatkog telekoma nad postojećim DTK. Bewag tvrdi da se odredbom članka 28. nacrta tog zakona posredno putem prava puta daje HT-u u vlasništvo veći dio DTK. Vlasnik B.neta smatra da je takvo uređenje protivno Ustavu, Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava te Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Bewag tvrdi da bi najlukrativnije tržište poslovnih korisnika bilo u cijelosti zatvoreno alternativnim operatorima, jer ni jedan poslovni korisnik ne bi mogao čekati 60 dana za provođenje javnog natječaja za dodjelu prava korištenja DTK iz članka 30. st. 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Tvrde i da bi to u praksi zapravo bilo barem 120 dana jer navedeni rok počinje teći nakon otvaranja natječaja, čemu prethodi 30 dana da HT izvijesti Agenciju o potrebi raspisivanja natječaja, dok bi poslije samog natječaja HT-u trebalo još 30-ak dana da dopusti operatoru polaganje vodova. Navode i da bi takva procedura nedvojbeno išla u prilog HT-u, jer bi ta tvrtka navedenu uslugu poslovnom korisniku mogla pružiti istoga dana kad je ovaj podnio zahtjev.

Unatoč svim nastojanjima, Bewag još nije dobio nikakvu povratnu informaciju. Nitko im ni na kakav način nije odgovorio štoBožidar Kalmeta kao ministar odgovoran je za telekomunikacije misli o njihovim primjedbama, pa su oni zaključili da su njihove primjedbe zanemarene i ignorirane. Hrvatska diplomacija 16. svibnja dobila je u Bruxellesu još jedno zanimljivo pismo s komentarima Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Draft tog zakona komentirao je Olivier Pascal, dužnosnik Europske komisije zadužen za informatičko društvo, i poslao svoju analizu predstavnicima hrvatske vlade u Bruxellesu. To su ga zamolili članovi hrvatskog pregovaračkog tima za pristup EU, kako bi prilagodba hrvatskih zakona europskima bila što bezbolnija i brža. Riječ je o neformalnoj komunikaciji i zato je Pascal napisao da su njegovi komentari neformalni i ne izražavaju službeni stav Europske komisije. Pascal je napisao sedam komentara, kako on misli, spornih dijelova drafta zakona. Prvi komentar tiče se DTK i uvođenja definicije “prava puta”. Napisao je da bi draft mogao sadržavati diskriminatorne elemente.

Očekuje se da bi nacrt zakona o elektroničkim komunikacijama Vlada trebala dostaviti u saborsku proceduru za najkasnije dva tjedna. Ako se može vjerovati tvrdnjama Bewaga iz pisma Božidaru Kalmeti, ustraje li Vlada u spornom nacrtu zakona o elektroničkim telekomunikacijama, Hrvatska bi od Austrije mogla doživjeti prilične neugodnosti.