Hrvatski veleposlanik u Iranu Esad Prohić (prvi slijeva), Radimir Čačić i suradnice prikladno odjevene tijekom posjeta jednom od tri najvažnija islamska svetišta, Holy Shrineu u gradu MashaduSve se događalo prilično brzo. Krajem siječnja u Varaždinsku je županiju stigao iranski veleposlanik u Hrvatskoj, Hassan Fadai Fard, u namjeri da bolje upozna potencijale, kako je rekao, najinovativnije i najbolje hrvatske županije. Trebalo je proći tek nešto više od mjesec dana da u Varaždinsku županiju stigne poziv za službeni posjet provinciji Khorasan Razavi na sjeveroistoku Irana.

Svjesni mogućnosti koje pruža našem gospodarstvu, ali i odličnih odnosa Hrvatske i Irana, taj smo poziv odmah prihvatili, pa je izaslanstvo Varaždinske županije, Agencije za razvoj Varaždinske županije i Turističke zajednice Varaždinske županije 16. svibnja poletjelo za Teheran, u petodnevni posjet toj Hrvatima prilično nepoznatoj zemlji.

Najbrže i najjeftinije do Teherana se iz Zagreba putuje preko Istanbula. Na aerodromu “Imam Homeini” dočekali su nas prijateljski osmijesi našeg veleposlanika Esada Prohića i njegova sigurnjaka Pavla, iako najvjerojatnije uopće nisu spavali - bila su 4 sata ujutro.

Grad s 13 milijuna stanovnika ne spava ni u 4 ujutro, a promet je na razini zagrebačkih dnevnih prometnih gužvi. Ženski dio našeg izaslanstva već je u avionu potpuno promijenio izgled. Takav je zakon u Iranu: čak i strankinje moraju prekriti kosu, nositi preko odjeće tunike dugih rukava, dužine nešto iznad koljena, koje ne ističu konture tijela. Kažu da je crna za Irance boja ljubavi, pa je gotovo cijeli ženski dio stanovništva odjeven u tu boju. “Čador”, plašt koji seže do gležnjeva, obavezan je za studentice i zaposlene žene. Muškarcima su dopuštene bijele, plave ili crne košulje, nose odijela bez kravata, ali za strance to nije pravilo.

Svidio nam se kićeni govor Iranaca, njihova smirenost, ljubaznost, srdačnost, izrazita gostoljubivost - i službenih domaćina i običnog čovjeka, te duboko poštovanje koje su nam iskazivali u svakoj prilici. Čak su se i naše dame donekle privikle na marame i činjenicu da se u Iranu muškarci i žene ne rukuju. Inače, za žene tamo postoje odvojeni ulazi u zračnu luku, odvojene kontrole, odvojene su i prilikom vožnje u autobusu: prednji dio rezerviran je za muškarce, a stražnji za žene. Nije dopušteno skidati maramu s glave osim u kući i u krugu obitelji. Od devet policija u Iranu jedna je i takozvana “moralna policija”, čuvari ćudoređa. Nezamjetljivi su na cesti, ali svaki stanovnik zna da ga možda netko gleda i stoga kršenje pravilaGuvernera Mohammada Zadeha najviše je oduševio dres nogometne reprezentacije ne dolazi u obzir.

Nakon kratkog predaha put nas je iz Teherana odveo dalje do Mashada, glavnoga grada provincije Khorasan Razavi. Khorasan Razavi znači velika zemlja Razavi, što je pak obiteljsko prezime. Najveća je to i razvijenija iranska provincija s 5,6 milijuna stanovnika na granici s Afganistanom i Turkmenistanom.

Guverner Mohammad Javad Mohammadi Zadeh primio nas je u zgradi pokrajinske vlade kako bi nam i službeno poželio dobrodošlicu i predočio nam potencijale pokrajine. Višednevni program obuhvaćao je obilazak 15-ak tvrtki i institucija. Iran, a naročito Khorasan Razavi, ima vrlo razvijenu prehrambenu industriju, osobito preradu voća i povrća. Posjetili smo i tvornicu tepiha. Iako se proizvode strojno, tepisi su vrhunske kvalitete, jer to je “izvorno iransko.” Ovdje, u pokrajini Khorasan Razavi, proizvodi se 20 posto iranskih tepiha, a od direktora tvornice doznali smo i kako prepoznati njihovu stvarnu kvalitetu: cijena raste s količinom čvorova, kod industrijski tkanih tepiha do milijun i pol čvorova po četvornom metru, a kod ručne izrade do 2 milijuna. Za četvorni metar ručno tkanog tepiha potrebni su mjeseci ljudskoga rada.

---

Na sastanku u Gospodarskoj komori s najuglednijim predstavnicima privatnog i javnog sektora razgovarali smo o mogućnostima gospodarske suradnje. Iranci nemaju snažnu drvnu industriju pa je njihovo tržište širom otvoreno za te proizvode. U Mashadu s nestrpljenjem očekuju podatke drvnog klastera koji djeluje pri Gospodarskoj komori u Varaždinu. Upravo se u Varaždinskoj županiji proizvodi trećina svih hrvatskih finalnih proizvoda od drva. Na žalost, prijateljske odnose Irana i Hrvatske ne prati jednako dobra gospodarska suradnja. Lanjska razmjena bila je samo 10 milijuna dolara, što je otprilike 10 puta mnaje od realne razmjene prije 90-ih i svodi se de facto na rezervne dijelove tada isporučene opreme i nešto pistacija. Inače, čak 80 posto svjetske proizvodnje pistacija otpada na Iran. Grickanje pistacija, za naše prilike nepojmljive kvalitete, u Iranu je normalno, čak i na najslužbenijim sastancima.

Hrvatski veleposlanik u Iranu Esad Prohić (prvi slijeva), Radimir Čačić i suradnice prikladno odjevene tijekom posjeta jednom od tri najvažnija islamska svetišta, Holy Shrineu u gradu MashaduIran, s više od 70 milijuna stanovnika i najvećim svjetskim zbrojenim zalihama plina nafte, spreman je za robnu razmjenu od 100 milijardi dolara, u čemu je, dakako, prostor i za Hrvatsku. Hrvatska im je zanimljiva i kao kontakt sa zemljama Europske Unije. Ta se šansa posebno otvara danas, kad sankcije vezane uz iranski nuklearni program neke zemlje interpretiraju tako da one omogućuju prodaju robe Iranu, ali onemogućavaju kupnju iranskih proizvoda.

Zamjenik guvernera Morravejol Sharie objasnio mi je kako se Mashad na 170 četvornih kilometara širi nevjerojatnom brzinom. U samo 10 godina grad se s 1.800.000 stanovnika proširio na 2 i pol milijuna. Nedostaju im kvalitetni urbanisti i graditelji i velika su im očekivanja od građevinske industrije Varaždinske županije, za koju su čuli da je najbolja u Hrvatskoj. Iranci su iznimno zainteresirani i za zaštitu otpadnih voda, jer je zaštita okoliša utkana u nacionalni ustav. Vjerujem kako će u Iranu uskoro koristiti hrvatski know-how kad su u pitanju građevinarstvo i obrada otpadnih voda.

U Mashadu je i sveučilište Ferdosi, jedno od najboljih u Iranu, s odličnim predavačima i vrhunskom opremom. Dogovorili smo razmjenu studenata i predavača, a jedan od prvih bit će upravo veleposlanik Prohić koji će, kao sveučilišni profesor, održati predavanje na Geološkom odsjeku na kojem čak 75 posto studenata čine - žene. Na svim iranskim sveučilištima žene čine više od 60 posto studenata, ali tek jednu sedminu zaposlenih.

Tijekom posjeta biotehnološkom parku, osnovanom odlukom iranske vlade 1999., s namjerom da pomogne razvoju gospodarstvaŽivot u Iranu relativno je jeftin, posebno zbog niskih cijena prehrambenih proizvoda i komunalnih usluga. Posebna je priča promet: benzin je vrlo jeftin (litra 60 lipa), a kako javnog prijevoza gotovo i nema, motori i automobili preplavljuju široke avenije s nekoliko traka. Kako je 60 posto vozila starije od 20 godina, promet je najveći uzrok zagađenja, koje ostavlja neugodne tragove na plućima i odjeći. Država pomaže Irancima sufinancirajući 50 posto novog vozila, a nedavno je uveden i obavezan tehnički pregled. Ovdje nećete vidjeti pješačke prijelaze i semafore, truba je glavni znak sporazumijevanja pri naglom prelasku s prve na petu traku, ali psovki i ljutnje ovdje nema.

Pri kraju boravka u Mashadu domaćini su nam omogućili posjet grobu imama Reze, jednog od 12 imama, direktnih Muhamedovih nasljednika. I danas kod šiita, koji čine 18 posto muslimana u svijetu, a Iran je jedina službeno šiitska država, najviši vjerski vođa mora dokazati krvno srodstvo s Muhamedom. Zbog tog utjecaja na šiitski svijet, snažne energetike i 4000 godina državne tradicije Iran je jedna od utjecajnih država. Posjet hramu bio je za nas velika čast, a za domaćine težak zadatak, jer, nakon Mekke i Medine, Holy Shrine je treće mjesto hodočašća za muslimane, pomalo zabranjeni grad za nemuslimane. Zahvaljujući njemu, Mashad je i veliko turističko središte koje godišnje posjeti 22 Čačić i izaslanstvo Varaždinske županije tijekom susreta s vodećim iranskim gospodarstvenicima, uglavnom iz prehrambene industrijemilijuna turista, za koje je izgrađeno 2500 hotela, a još 500 ih se gradi. Budući da se Hrvatska tek ove godine nada posjetu 11 milijuna turista, jasan je turistički potencijal ove iranske provincije. Svi su hoteli do razine četiri zvjezdice i u rukama privatnog kapitala, a kao ljudi željni putovanja i istraživanja, domaćini su najavili intenzivnu suradnju u turizmu.

Sve naše formalne i neformalne razgovore pretočili smo u Sporazum o suradnji na području gospodarstva, obrazovanja i turizma, a nakon što smo kao prva hrvatska županija svojim posjetom probili led u Iranu, naše domaćine za nekoliko mjeseci očekujemo u Hrvatskoj. Nakon dogovora na političkoj razini, slijede konkretni gospodarski odnosi.

Na kraju posjeta guverner Mohammad Javad Mohammadi Zadeh iskazao nam je posebnu čast, isprativši nas s aerodroma u Mashadu u 5 sati ujutro. Dakako da je s nama do samog odlaska bio i veleposlanik Prohić, žrtvujući za nas još jednu noć.

700 zajedničkih riječi

Genetske dokaze tvrdnji da Hrvati potječu od Iranaca prepustit ćemo ministru Draganu Primorcu. No budući da nam jezici potječu iz iste skupine indoeuropskih jezika, čak će i laik prepoznati neke od 700-injak riječi koje zvuče i znače isto što i u hrvatskom.