Objavljeno u Nacionalu br. 654, 2008-05-26

Autor: Maroje Mihovilović

Parasprinter u borbi za Peking

Na karbonskim vlaknima do Olimpijade

ATtletičar Oscar Pistorius (21) želi nastupiti na Olimpijskim igrama u Pekingu; Međunarodni savez atletskih federacija zabranio mu je nastup, no tu odluku sud je nedavno poništio i on sada trenira za olimpijsku normu

Dvadesetjednogodišnji Južnoafrikanac natječe se u utrkama na 100, 200 i 400 metara, a najbolji je na 400 metara gdje mu je rezultat 46,34 sekunde, a olimpijska norma je 45,55Dvadesetjednogodišnji Južnoafrikanac natječe se u utrkama na 100, 200 i 400 metara, a najbolji je na 400 metara gdje mu je rezultat 46,34 sekunde, a olimpijska norma je 45,55Međunarodni savez atletskih federacija (IAAF), najviše svjetsko tijelo za atletiku, ne zna što bi s južnoafričkim atletičarom Oscarom Pistoriusom, 21-godišnjim sprinterom koji želi nastupiti u reprezentaciji svoje zemlje na OI u Pekingu. Još se nije uspio kvalificirati jer nije postigao olimpijsku normu, ali se nada da će uspjeti do kraja srpnja, kad je krajnji rok. Natječe se u utrkama na 100, 200 i 400 metara, a najbolje rezultate postiže na 400 metara. Najbolji rezultat u toj disciplini su mu 46,34 sekunde, a olimpijska norma je 45,55. Uvjeren je da će početkom srpnja, kad dođe u vrhunsku formu, postići i taj rezultat.

Najodgovorniji u vrhu svjetske atletike nadaju se da mu to neće uspjeti, jer ako se on pojavi na Olimpijadi, to bi moglo donijeti mnogo nedoumica. IAAF se toliko boji Pistoriusova nastupa da je u veljači donio odluku kojom se njemu de facto zabranjuje nastup. No više međunarodno sportsko tijelo tu je odluku IAAF-a sredinom svibnja poništilo i omogućilo Pistoriusu da ostvari svoju najveću želju i, ako ispuni olimpijsku normu, nastupi na OI. Iako je svjestan da nema nikakve šanse osvojiti ijednu medalju, njemu to nije važno, njegov je cilj samo nastupiti, a to žele i drugi u sličnoj situaciji. Pistoriusu su kao malom djetetu amputirane obje noge ispod koljena pa ima proteze koje proizvodi tvrtka s Islanda i pomoću kojih se ovakvi invalidi mogu baviti sportom. Napravljene su od vrlo čvrste i elastične plastične mase, od karbonskih vlakana. Tvrdi se da te elastične proteze tom invalidu daju prednost jer mu oblikom i svojstvima omogućuju da trči bolje od osoba s vlastitim nogama. On i njegov trener to opovrgavaju, ali stručnjaci imaju suprotna mišljenja. Jedni dokazuju da je Pistorius u prednosti, a drugi da dobre sportske rezultate, unatoč svojoj invalidnosti, postiže zahvaljujući iznimnoj volji.

Oscar Pistorius rođen je u studenome 1986. u Sandtonu, južno od Pretorije, glavnog grada JAR-a. Ima dvije godine starijeg brata i dvije godine mlađu sestru, a on je jedini od braće rođen s teškom manom. Imao je deformirane obje noge, jer mu nisu izrasle cjevanice, te gležnjeve, a na svakom stopalu imao je samo dva prsta. Čim se rodio liječnici su roditeljima rekli da je moguće da nakon teških operacija prohoda, ali će jako šepati. Preporučili su im da je bolje da se dječaku ispod koljena amputiraju obje noge i da hoda s protezama. Roditelji su se isprva protivili i tražili savjete u najboljim bolnicama u SAD-u i Francuskoj. Upoznali su i roditelje djece kojima su amputirane noge i otkrili da se mnogi od njih bave i sportom. Na kraju su donijeli tešku odluku da se dječaku amputiraju obje noge između koljena i gležnja.


S odvjetnikom Jeffreyjem Kesslelrom prošlog mjeseca u Lozani na Sudu za arbitražu u sportuS odvjetnikom Jeffreyjem Kesslelrom prošlog mjeseca u Lozani na Sudu za arbitražu u sportuOperacija i oporavak bili su teški, ali je Oscar tada imao samo 11 mjeseci pa je prohodao s protezama i nije doživio šok poput onih koji ostanu bez noge u zrelijoj dobi. Roditelji su zamijetili da se brzo snašao s protezama, nisu mu smetale u trčanju i igri s djecom. Bilo je starijih dječaka koji su mu se rugali i gurali ga, ali on je počeo trenirati neke borilačke vještine pa je jednom istukao starijeg dječaka koji mu se rugao i tada su ga ostavili na miru. Uvijek je nastojao sudjelovati u sportskim događanjima u školi. Sa starijim bratom Carlom odlazio je na karting, trčao, igrao ragbi i nogomet, s mlađom sestrom Aimee surfao i vozio se skuterom na vodi. U školi je najviše volio igrati ragbi, bio je član školske reprezentacije, igrao i kriket, vaterpolo, hrvao se. U ragbiju je nekoliko puta ozlijedio koljena, posebno teško kad mu je bilo 17 godina. Tada mu je školski liječnik savjetovao da ragbi zamijeni atletikom, što je on prihvatio i nikad zbog toga nije požalio.

Najviše je volio trčati pa se posvetio sprintu. Dva mjeseca nakon što je počeo trenirati trčanje nastupio je na prvom natjecanju, na stadionu Pilditch u Pretoriji, i postigao odličan rezultat od 11,51 sekundi na 100 metara. Sljedećih je mjeseci na natjecanjima za invalide postizao izvrsne rezultate pa je uvršten u južnoafričku paraolimpijsku reprezentaciju za svjetsko natjecanje invalida u Ateni 2004.

Bilo je to prvo veliko natjecanje na kojem je nastupio u konkurenciji najboljih svjetskih paraolimpijaca. Bili su tamo i veliki paraolimpijski sprinteri, iskusni Amerikanci Marlon Shirley i Brian Frasure u kategoriji invaliditeta T44, jer im je amputirana samo jedna noga. Pistorius je spadao u kategoriju T43, s invalidima bez obje noge. Ipak, odlučio je natjecati se u kategoriji T44 i napravio senzaciju jer je u utrci na 100 m bio drugi, iza Shirleyja, i osvojio srebrnu medalju. Nekoliko dana poslije, u utrci na 200 m postavio je novi svjetski rekord za paraolimpijce - 21,07 sekundi, postavši prvi čovjek bez noge koji je 200 m pretrčao za manje od 22 sekunde.

Na stazi je Pistorius sporiji u zavojima jer se mora nagnuti pa nije stabilanNa stazi je Pistorius sporiji u zavojima jer se mora nagnuti pa nije stabilanTada se strastveno posvetio atletici, ali nije zanemario školovanje - studira ekonomiju na sveučilištu u Pretoriji. Iako mnogo mlađi od drugih natjecatelja, počeo je dominirati u sprinterskim disciplinama na međunarodnim paraolimpijskim natjecanjima. Poboljšao je svoje rezultate u godinu dana za nekoliko sekundi pa se u domovini počeo prijavljivati i na natjecanja gdje nisu nastupali invalidi. Bila je prava senzacija kad je na otvorenom atletskom prvenstvu JAR-a osvojio šesto mjesto na 400 metara. Dobio je nakon toga pozive za takva natjecanja u inozemstvu.

Njegovi sve bolji rezultati izazvali su nedoumice o njegovim protezama. U svakodnevnom životu služio se protezama koje izgledaju kao donji dio ljudske noge. Zadnjih godina tehnologija je napredovala pa to više nisu kruti nadomjesci kao nekadašnje proteze od drveta ili grube plastike, nego proteze koje konstrukcijom oponašaju mehanizam pokreta noge. Neke apsorbiraju energiju koja se na nogu prenosi pri hodu i potom je vraćaju u pokret, što znatno olakšava hodanje i umanjuje umor.

Kompanija Ossur s Islanda vodeći je svjetski proizvođač proteza. Osnovao ju je 1971. stručnjak za proteze Ossur Kristinsson. Bila je to isprva skromna radionica s nekoliko majstora, ali proteze su bile vrlo kvalitetne pa je postala vodeći proizvođač na Islandu, a 1986. je počela i izvoziti. Danas ima 14 podružnica diljem svijeta, zapošljava 1600 ljudi, a proširila je poslovanje i u druge sfere. Razvila je i vlastiti istraživački centar pa danas ima oko 220 patenata prijavljenih u SAD-u i 26 zemalja EU. Izrađuje proteze za razne svrhe, pa i one od posebnih materijala koje invalidima omogućuju bavljenje sportom, a za sprintere je razvila protezu Cheetah (gepard).

Pistoriusov trener dokazao je da je sprinter slabiji u startu od drugih trkača, koji nisu hendikepiraniPistoriusov trener dokazao je da je sprinter slabiji u startu od drugih trkača, koji nisu hendikepiraniNeobično izgleda jer ne slijedi izgled noge. To su 2 poluge od karbonskih vlakana izvijene u obliku slova “J” pomoću kojih korisnik može hodati - i brzo trčati. Pomoću takvih proteza, koje stoje oko 15.000 dolara, i Pistorius je počeo postizati dobre rezultate.

Kako je bio sve poznatiji i popularniji, počelo se tvrditi da takve rezultate postiže ponajprije zahvaljujući neobičnim protezama, da su one prednost u odnosu na druge trkače jer su elastične i odbacuju trkača jače nego noge. Također se počelo govoriti da Pistoriusu te proteze, posebno dizajnirane za njega, produljuju noge pa je on viši, a njegov korak dulji nego što bi to bilo da ima vlastite noge. Čak se čulo da njegove proteze imaju isti učinak kao kad bi trkač pri svakom koraku ispod noge imao elastičnu odskočnu dasku koja bi ga odbacila. On je pak dokazivao da mu proteze ne daju prednost, da nije viši nego što bi bio da ima vlastite noge, da je duljina proteze izračunana prema duljini njegovih bedara i da njegov korak nije dulji od drugih. Poriče i da ga elastični materijal proteze odbacuje, jer su mjerenja pokazala da on vraća 80 posto energije, dok obična noga vraća 240 posto. Njegov trener dokazuje da je on hendikepiran prema drugim sprinterima, jer uvijek zaostane na startu. S protezama se ne može tako eksplozivno startati kako to mogu natjecatelji koji nisu invalidi pa Pistorius uvijek na početku zaostane, ali potom zaostatak nastoji nadoknaditi. Stoga Pistoriusovi rezultati za natjecateljima koji nisu invalidi najviše zaostaju na kraćim dionicama, dok je njegov najbolji rezultat na 400 m. Pistorius je u izrazito podređenom položaju na mokrim stazama kad puše vjetar, koji jako utječe na njegovo trčanje jer pritišće proteze. Oni koji ga brane kažu da i drugi atletičari rabe slične proteze, a ne postižu njegove rezultate.

Pistorius je najbolji na ravnim trkačkim dionicama jer su proteze elastične i odbacuju gaPistorius je najbolji na ravnim trkačkim dionicama jer su proteze elastične i odbacuju gaNe postoji sveobuhvatna studija o takvoj situaciji pa je odlučeno da se to učini. On se prije nekoliko mjeseci podvrgnuo testovima i snimanjima u Kölnu, gdje je ekipa stručnjaka objavila preliminarne nalaze - da mu proteze koriste jer za trčanje troši mnogo manje energije. U lipnju 2007. IAAF je donio odluku prema kojoj ne mogu nastupati sportaši koji “imaju ikakvo tehničko sredstvo s ugrađenim oprugama, kotačima ili drugim mehaničkim elementima, a time i prednost pred drugim sportašima bez tih tehničkih sredstva”. U siječnju je izričito rečeno da se ta odluka odnosi i na Pistoriusa, čime mu je zabranjeno nastupanje s natjecateljima koji nisu invalidi. On se žalio Sudu za arbitražu u sportu iz Lozane, najvišoj sudskoj instanciji za sport. Taj je sud 18. svibnja poništio odluku IAAF-a jer je donesena prije nego što se znanstveno istražio cijeli slučaj.

Njegov trener je izjavio da su jako zadovoljni tom odlukom, ali ih je ona iznenadila pa su je dočekali nespremni. Misleći da se neće moći natjecati na OI, Pistorius je htio postići najbolju formu za paraolimpijske igre nakon OI. Zasad još nije spreman za olimpijsku normu, to će biti tek za mjesec dana. Nada se da će je postići na jednom od atletskih natjecanja u Europi, 2. srpnja u Milanu, 11. srpnja u Rimu ili 16. srpnja u Luzernu.

J-protezaTestovi na J-protezama od ugljikovih vlakana pokazali su da Pistoriusu treba 25 posto manje snage za maksimalnu brzinu u odnosu na obične trkače te da mu daju triput veću povratnu energiju od odraza nego što je daje ljudski gležanj. Zbog toga mu je Međunarodni savez atletskih federacija zabranio nastup sa sportašima koji nisu invalidi. Međutim, Sud za arbitražu u sportu poništio je tu odluku jer je donesena prije znanstvenih istraživanja slučaja.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika