REDAKCIJA NOVINA U INDUSTRIJSKOJ ZONI U Dugopolju, petnaestak minuta udaljenom od Splita, EPH je sagradio novu zgradu za novinareSve je počelo apelom novinara Slobodne Dalmacije upravi Europapress Holdinga da odustane od preseljenja redakciju u industrijsku zonu Dugopolje. Apel tridesetak novinara, okupljenih na sastanku ogranka Hrvatskog novinarskog društva u Slobodnoj Dalmaciji u tvrđavi Gripe, organizatori pobune Damir Petranović, Đermano Senjanović i Damir Šarac shvatili su kao zadnju priliku. Šarac i Petranović su na internetskim stranicama, televizijskim i lokalnim radijskim postajama oštro napadali izdavača i objavili da su njihov apel protiv selidbe i uništavanja Splita potpisala 122 ugledna Splićanina. Glavni urednik Zoran Krželj čitateljima je htio objasniti zašto je preseljenje u Dugopolje bolje rješenje i zašto se pojedini novinari Slobodne boje promjena, te nekoliko dana nakon nastanka apela i medijske ofenzive Senjanovića i prijatelja objavio tekst “Važno je da je slobodna, ma gdje bila”. Kao novi glavni urednik, dva mjeseca nakon preuzimanja dužnosti, od svih urednika, pomoćnika i zamjenika, kojih je u Slobodnoj više od četrdeset, zatražio je mandate na stol. I tu je nastao lom.

ŠEF EPH NINO PAVIĆ nije reagirao na pobunu novinara Slobodne DalmacijeOptužujući Krželja da je svoje novinare izvrijeđao i proglasio “kretenima, budalama, kampanilistima i linčinama“, Senjanović je napisao ljutito otvoreno pismo prvom čovjeku EPH, izvrijeđao Krželja te zatražio od Ninoslava Pavića da smijeni glavnog urednika i hitno proda Slobodnu Dalmaciju. Pavić nije reagirao, ali je Petranović prijavio Krželja Vijeću časti HND-a, jer je, navodno, povrijedio Kodeks časti hrvatskih novinara. Odmah su se na Indexu i još nekim portalima pojavile Senjanovićeve optužbe na račun slobode Slobodne i Pavića. Čulo se i da su Senjanović, Šarac, Petranović i dugogodišnji novinar Slobodne Srđan Kaić suspendirani, da su pred otkazom i da su ugrožena njihova radna prava, što se pokazalo netočnim. Predsjednik HND-a Zdenko Duka brzopleto je poslao najoštriji prosvjed protiv smjena i suspenzija novinara i urednika, a od Krželja je zatražio da tu odluku povuče: “Novinama koje vlastite novinare i inicijative cenzuriraju, kažnjavaju i šikaniraju zbog mišljenja ne može se vjerovati, te se može reći da ne služe interesima javnosti”. Pojedini pak uglednici s liste podržavatelja apela, objavljene na internetu, tvrdili su da ne podržavaju zahtjeve ili za akciju nisu ni znali, poput don Ivana Grubišića, Marija Ančića, Mire BogdanovićaMiroslava Radmana.

Kad su vođe pobune ostali bez podrške znatnog dijela novinara, iako velikoj većini nije drago što se sele u Dugopolje, a vlasnička prava brkaju se sa zaposleničkima, na vidjelo su došli i antagonizmi koji nadilaze problem preseljenja Slobodne u industrijsku zonu i, navodno, pokušaj obrane splitske urbane tradicije. Obrana dugogodišnjih novinarskih privilegija i prava na nerad brka se s tezama o “zagrebačkoj okupaciji” Slobodne i Splita. Očito nezadovoljstvo time što je Slobodnu kupio EPH, ljutnja na stihijsku uređivačku i kadrovsku politiku Mladena Plešea, te zbrku i slabašne rezultate koje je ostavio nakon dvogodišnjeg vođenja redakcije, pokušava se staviti u kotekst sukoba metropole i Dalmacije. Paviću je dodijeljena titula okupatora, a dugogodišnjem novinaru Novog lista Krželju, na kojega žele svaliti sve grijehe i promašaje prethodnika, atribut domaćeg izdajnika. Slične kvalifikacije davale su se Miroslavu Kutli kad je 1993. preuzeo Slobodnu uz pomoć Ivića Pašalića i direktora Splitske banke Franu Mitrovića, nakon čega je Slobodna posrtala punih 12 godina.

NOVA ZGRADA Slobodne Dalmacije ima 15 tisuća kvadratnih metara u kojoj će svaki zaposlenik imati po 10 kvadrata radnog prostoraSenjanović je odbio govoriti za Nacional: “Ne želim biti žrtva.” Ali za Index.hr, na kojem tvrdi da je suspendiran i da je to doznao iz treće ruke, otkriva: “Ne smijemo kritizirati Todorića i Pavića. Kad se pobuniš, državni si neprijatelj. Nema šanse da išta napišete u svom listu, ni aluzije na Todorića i Pavića. Mi smo njih dočekali kao spasitelje. Unutar Slobodne bila je podjela na lijevu i desnu stranu. Pavića sad doživljavam kao okupatora, a Krželj i Ostojić su domaći izdajnici. Oni to rade za plaću, goniči robova. Tu je samo biznis i nekretnina. Baš ih briga za osjećaj, za probleme grada, tradiciju, važni su novci. Tuga hrvatskog novinskog prostora je što je njegov velik dio zaposjeo EPH pa te, kud god ideš, dočeka neki Pavić, Orešković ili njihov poslušnik.” No neki njegovi kolege smatraju da je sve to farsa, da se izmišljaju problem “okupacije” i cenzure. Smatraju da ih “imbecili i neradnici ne mogu zastupati, da njih toliko ne zabrinjava ni preseljenje, ni tradicija, ni sudbina Splita i Slobodne, nego reagiraju kad je na dnevni red stiglo izbjegavanje radnih obveza, uz plaću od 15.000 kuna ni za što, za picigin i šetnju Bačvicama“, tvrdi urednik koji je Krželju stavio mandat na raspolaganje.

Senjanović i prijatelji najveći problem vide u “lokalizaciji“ Slobodne Dalmacije u korist Jutarnjeg lista, a samo se pokušava stvoriti dojam da je glavni problem preseljenje u Dugopolje. Svoje ogorčenje prema Paviću ovako obrazlažu: “Prilikom prodaje EPH-u bilo je obećano razvijanje izravne konkurencije Jutarnjem listu. Stvarni poslovni potezi pokazuju marginalizaciju Slobodne i njeno pretvaranje u lokalni list, u korist Jutarnjeg. Početak kraja bilo je ukidanje dopisništava u Dubrovniku, Šibeniku, Zadru, Zagrebu i stvaranje Agencije. Završni udarac je preseljenje redakcije iz grada. Kako bi reagirali novinari HTV-a da ih presele u Jastrebarsko“, pitaju se vođe pobune.

STARA ZGRADA Slobodne Dalmacije nalazi se u Ulici Hrvatske mornarice od 60-ih godinaU apelu tvrdilo je drukčije: “Preseljenje novinske redakcije u neprimjerenu industrijsku zonu dvostruka je šteta: ponajprije za novinare koji su otrgnuti od urbanog tkiva, što je bitno za njihov kvalitetan rad, ali i za grad Split, koji nakon 200 godina prvi put ostaje bez dnevnih novina.“ Na sastanku su se čuli i argumenti u korist preseljenja. Ali skupina novinara na čelu s Petranovićem, kojega je s mjesta zamjenika urednika unutarnje politike smijenio bivši glavni urednik Pleše, kolumnistom Senjanovićem, kojemu je Pleše ukinuo humoristički podlistak “Pomet”, i novinarom Šarcem, donedavnim zamjenikom urednika gradske rubrike, shvatila je da je krajnji čas. U prvi im se tren pridružio, a potom od njih distancirao Milorad Bibić. “Pleše je stalnim smjenama i kadrovskim rotacijama unio zbrku i nesigurnost u redakciju, a i nezadovoljstvo favoriziranjem neradnika i potplaćivanjem stvarnih profesionalaca“, ističu njih trojica novinara. Sad su se obrušili na Krželja, koji ne pripada ni jednom klanu, ali želi uvesti red.

Zašto oni koji ne rade ništa primaju 12.000 kuna plaće, a oni koji svakodnevno nose teret proizvodnje vijesti imaju 6000 kuna? Krželju je dosadilo slušati kako je preseljenje u Dugopolje osiromašenje Splita, kako je “odluka o preseljenju Slobodne odmak od svih principa na kojima ovaj dnevnik počiva 65 godina, čime se dokida urbanitet, tradicija, zajedništvo novinara i čitatelja i dostupnost redakcije tzv. malim ljudima“, kako je to isticao Petranović. Na tvrdnje da će novinare u Dugopolju “dočekati maleni kokošinjac, desetke kilometara daleko od Splita, u kojem će svatko dobiti dva kvadratna metra prostora“, Krželj je istaknuo da je poslodavac zaposlenicima izgradio novu zgradu, osigurao bolje plaće, prijevoz na radno mjesto, topli obrok i novi, dvostruko veći prostor, s višestruko boljim radnim uvjetima, s gotovo 10 četvornih metara po zaposleniku, gdje će kao prva multimedijska tvornica u Hrvatskoj proizvoditi ne samo novine, nego i radijske, televizijske i interenetske sadržaje. To je budućnost novinarstva. Ni jedan novinar koji ima posla u Splitu neće morati juriti u Dugoplje. U središtu grada, kod Starog placa, uređuje se 600 četvornih metara dopisništva, povezanog VPI sustavom. Kolumnisti, čak i urednici moći će raditi u svom stanu. Krželj je govorio da se ljudi opiru promjenama zbog lijenosti, inertnosti, egoizma i komotnosti, a za preseljenje se zna već dvije i pol godine.

ĐERMANO SENJANOVIĆ napisao je pismo Paviću u kojem zahtijeva da proda SlobodnuSenjanović, Šarac i Petranović pomislili da će ih Krželj smijeniti. Zato su u pismu Paviću to htjeli preduhitriti i izvrijeđali Krželja na pasja kola. Sve što su prigovorili Krželju, sami su učinili. “Skupilo se nas 50-ak novinari Slobodne, napisali smo Van apel da redakciju Slobodne ne čupate iz Splita, jer da je ona jedan od nosivi stupi grada”, pisao je Senjanović Paviću. “Ka Ajduk, ka Marjan, ka Sveti Duje... A onda se tom apelu pridružilo jedno 130 poznatih ličnosti. Pa je ti apel bi objavljen svugdi, osin u Slobodnu. I onda je on (Krželj) u Slobodnu proglasija kretenima, budalama, kampanilistima, komodnima i linčinama sve one koji se protivu ponižavanju Splita. Novinari traže da s mista glavnog urednika maknete ovoga gospodina koji nije naučio ni osnovne postulate novinarstva. Ali vas molimo da ga maknete ča dalje, da ga naše oči više nikada ne vide. Uzmite ga sebi u Zagreb, pa neka uveseljava Vas i cili EPH.“ A Krželj je Senjanovića naučio novinarskoj abecedi i pomogao mu da ode iz špediterske tvrtke u novine. “I čim maknete glavnog urednika, molimo Vas da Slobodnu Dalmaciju hitno prodate nekom ko će prestat ponižavat novinare, Split i one kojima je stalo do njega”, dodao je Senjanović.

ZORAN KRŽELJ, GLAVNI urednik Slobodne Dalmacije, objasnio je razloge preseljenjaIstaknuo je da je u vrijeme Plešeova urednikovanja postojao embargo na “pisanje o šporkicama”, ali da ga sada nije strah smjenjivanja. “Napisali smo pismo Paviću, jer ne možemo u Slobodnoj pisati o šporkicama oko nas, moramo šutit. Umisto da se zamisle nad pismom, oni smjenjuju ljude. Mene nemaju odakle smjenit, meni su već ukinuli ‘Pomet’. U znak odmazde to je učinio Pleše”, ističe Senjanović, iako Krželj nikoga nije smijenio. Krželj mu je ovog tjedna zahvalio na kolumni “Teletina” i rubrici “Ajme meni”. Možda je i on poželio da Senjanovića više nikada ne vidi, ili je i njemu, nakon što je Senjanović u nedavnoj “Teletini” gradonačelnika Ivana Kureta, dogradonačelnika Božidara Čapaliju, bivšeg gradonačelnika Slobodana Beroša i predsjednika Europskog pokreta Ivu Grgu nazvao “govnima”, “puknuo film”.