Vedrana RudanHrvati su sve češće na cesti, zato se trude biti maštoviti. Kad su štrajkovi i prosvjedi bili rijetki, dovoljno je bilo staviti papirnatu kapu na glavu, uvaliti zviždaljku u usta, mediji bi zagrizli. Oni koji bi jašući na traktoru osvojili kakvu prometnicu ušli bi direktno u Dnevnik. Danas je Hrvatska premrežena autocestama, njima ne možeš prići ako ne platiš, oni na traktorima nemaju love pa kombajnima blokiraju seoske putove i staze. Uzalud. Cestice nisu bitne, a bijesni seljaci definitivno su potrošena priča. Nije danas lako biti originalan prosvjednik u Hrvatskoj. Zato me oduševio način na koji su Sinjanke, radnice Tvornice konca Dalmatinka Nova, krenule na Zagreb. Sirotice devet mjeseci nisu dobile plaću, osjećaju se bijedno poput Isusa dok je bauljao prema križu pa su svoj prosvjed nazvale Križni put. Bravo, ne može bolje, medijski turboatraktivno u jednoj ovako turbokatoličkoj zemljici. Ako novinare ne privuče Isus u sto primjeraka, što će ih privući? A bez medija nema promjena. I Isusi krenuše. Prva postaja, Fond za privatizaciju. Tamo ih je primio zaštitar. Druga postaja, Ministarstvo gospodarstva. Nikog nije bilo doma. Treća postaja, talijansko veleposlanstvo. Gospodin veleposlanik bio je vrlo ljubazan, obećao im je da će razgovarati s braćom Ladini, njihovim gospodarima, i pokušati im pomoći. Razgovarao je s braćom Ladini. Četvrta postaja, Ministarstvo pravosuđa. Gospođa Lovrin bila je zauzeta prečim poslom.

Kad smo već kod Isusa, što je to Križni put? Križni put je bauljanje Isusa pod teškim križem od prve do četrnaeste postaje. Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt. Druga postaja: Isus nosi teški križ. Treća postaja: Isus prvi put pada pod križem. Četvrta postaja: Isus susreće svoju žalosnu majku. Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. Šesta postaja: Veronika pruža rubac Isusu da otare svoje lice. Sedma postaja: Isus drugi puta pada pod križem. Osma postaja: Isus tješi rasplakane žene. Deveta postaja: Isus treći puta pad pod križem. Deseta postaja: Isus svučen i žuči napojen. Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ. Dvanaesta postaja: Isus raspet umire na križu. Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa i predaju Majci u krilo. Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob. Iako su Sinjanke svoj Križni put svele na samo četiri postaje, ipak su svoje patnje usporedile s Isusovima. Koliko su u pravu? Ajmo od postaje do postaje. Prva postaja: i Sinjanke su osuđene na smrt. Druga postaja: i one nose teški križ. Treća postaja: i one padaju pod križem. Četvrta postaja: i one sreću svoje žalosne majke, ali i djecu. Na ovoj im je postaji teže nego Isusu. Peta postaja: nema Šimuna za žene iz Sinja. Šesta postaja: nema ni Veronike. Sedma postaja: i Sinjanke padaju pod križem. Osma postaja: majke tješe uplakanu djecu. Deveta postaja: i Sinjanke padaju pod križem. Deseta postaja: i Sinjanke su gole i žuči napojene. Jedanaesta postaja: i Sinjanke pribijaju na križ. Dvanaesta postaja: i Sinjanke će umrijeti razapete. Trinaesta postaja: Sinjanke neće skinuti s križa i predati Majci u krilo jer Sinjanke nemaju Majke. Četrnaesta postaja: Sinjanke neće položiti u grob jer nema u Hrvatskoj onoga tko bi platio njihove pogrebne troškove. Dakle, Sinjanke su istovremeno i Isus i bića koja pate više nego Isus na križu. Na svakoj postaji hladnoća. Mala zemlja za veliku bešćutnost...Prije nego što se čovjek baci kamenom na jedinu nam Hrvatsku ipak treba baciti oko na teve i novine. Nije sve baš tako crno. Dok su Sinjanke u Zagrebu nosile svoj križ od postaje do postaje, ni njihov sugrađanin Ivan Bulj nije mirovao. Tko je Ivan Bulj? To je bivši visokopozicionirani sinjski kršćanski demokrat, bivši član Viteškog alkarskog društva, bivši direktor Radio Sinja i na 22 godine zatvora pravomoćno usuđeni ubojica sinjske šesnaestogodišnje srednjoškolke Anđele Bešlić, silovane, unakažene, bačene u grabu i pokrivene granjem. I Sinjanin Bulj je ovih dana krenuo u borbu za pravdu u zatvoru u Lepoglavi. Gladovao je boreći se za bolji tretman sebe i njemu sličnih. Lepoglavske ubojice, silovatelji i ostali razbojnici žale se da su im ćelije premale, sanitarni čvorovi neadekvatni, liječnika premalo a salata im se za vrijeme ručka i večere ne servira u posebnim posudicama nego baca na meso i krumpir. Ukratko, sva ta čudovišta iz Lepoglave također idu Križnim putem. Silovatelj uz silovatelja, ubojica uz ubojicu, varalica uz varalicu, gad uz gada. Zaista me to ne bi previše uzbuđivalo, svatko ima pravo da sebe doživljava kako želi, da je ubojica Sinjanin Bulj na svom Križnom putu prošao onako kako su prošle Sinjanke iz Dalmatinke Nove. Ali nije.

Ministrica Lovrin izvukla je iz njedara rubac i obrisala ubojici Bulju napaćeno lice onako kako je to Veronika učinila Isusu i onako kako to Lovrin nije učinila Sinjankama. Sinjanin Bulj je i prije štrajka živio bolje nego Sinjanke iz Dalmatinke Nove, danas živi još bolje. Oko njega ima više liječnika, šetnje će mu biti duže, salata će se služiti u posebnoj posudici da se ubojica Bulj u Lepoglavi ne bi osjećao kao Isus na Križnom putu. Mi pokraj puta sve to šutke gledamo. Ne plačemo nad sirotim Sinjankama, ne podmećemo svoja ramena pod njihov križ, nema Šimuna među nama, svojom šutnjom svlačimo sirotice, pribijamo ih na križ, gledamo kako umiru na križu, nigdje Majke da im zagrli mrtvo tijelo. Zato što smo svi zli i bešćutni i kukavice, zato su ovih dana naši gospodari ubojicu Sinjanina Bulja proglasili Isusom. U pravu su. Zemlja u kojoj žive ovakvi građani zaslužila je da joj Bulj bude Isus.