Objavljeno u Nacionalu br. 655, 2008-06-02

Autor: Maroje Mihovilović

Nova afera izraelskog premijera

150.000 $ u kuvertama ruše Olmerta

IZRAELSKI PREMIJER EHUD OLMERT iskusni je političar koji je preživio mnoge afere, ali najnoviji skandal bi ga mogao uništiti

Ehud Olmert, nakon otkrića da je primao gotovinu od Amerikanca Talanskog, našao se na udaru zahtjeva za njegovom smjenom, čak i iz vlastite stranke KadimeEhud Olmert, nakon otkrića da je primao gotovinu od Amerikanca Talanskog, našao se na udaru zahtjeva za njegovom smjenom, čak i iz vlastite stranke KadimeIzraelski premijer Ehud Olmert, veteran brojnih političkih kriza, upao je u jednu koja bi za njegovu političku karijeru mogla biti kobna. Riječ je o financijskoj aferi, koja se nepovoljno razvija po njega, zahvaljujući izjavama jednog starijeg američkog Židova pred sudom u Jeruzalemu.

Taj Amerikanac židovskog porijekla zove se Morris Talansky, ima 77 godina, a živi na Long Islandu u predgrađu New Yorka i vrlo je imućan. Kako je imetak stekao, malo tko zna, to dosad nisu uspjeli razotkriti ni izraelski mediji, koji se njime posljednjih dana intenzivno bave. Taj ortodoksni Židov, koji je u mladosti završio vjerske škole, a kasnije se u Americi počeo baviti biznisom, uvijek je bio vrlo tajnovit kada je riječ o poslovima. Zna se da je osnovao i bio na čelu konzultantske investicijske tvrtke, koja nema drugih dioničara. Posljednjih godina bio je vrlo aktivan u skupljanju novaca za židovske humanitarne inicijative, te je radio u najmanje dvije velike humanitarne fondacije koje su prikupljale novac za izraelske medicinske i obrazovne potrebe. Radio je to profesionalno, te za to dobio honorar.

Izraelski su mediji zamijetili da se u svojim aktivnostima ponašao vrlo tajnovito, postoji vrlo malo njegovih javno objavljenih fotografija, što je neobično budući da je sudjelovao i u brojnim javnim manifestacijama i primanjima, organiziranima da se na njima skupe dobrotvorni prilozi. Čini se da su to zamijetili i izraelski istražni organi, koji se bave korupcijom u izraelskom političkom vrhu, pa već dulje vrijeme istražuju i neke optužbe za korupciju iznesene na račun premijera Olmerta. U tom kontekstu zanimljiv im je bio i Talansky, jer su ustanovili da je niz godina bio u bliskim odnosima s Olmertom, a jednu od spomenutih humanitarnih fondacija osnovali su upravo njih dvojica zajedno.

MORRIS TALANSKY svjedočio je protiv Olmerta pod zakletvom kako bi se iskaz mogao upotrijebiti u sudskom procesuMORRIS TALANSKY svjedočio je protiv Olmerta pod zakletvom kako bi se iskaz mogao upotrijebiti u sudskom procesu Talansky se dva puta ženio, njegova bivša žena i njihovo dvoje djece napustili su SAD i sada žive u Izraelu, pa je prije nekoliko tjedana Talansky za jedan od židovskih praznika došao u Izrael posjetiti sina i kćer. To su istražni organi iskoristili da ispitaju Talanskog o njegovim vezama s Olmertom. Talansky je nevoljko odgovarao istražiteljima i tražio da ga se prestane ispitivati, jer se, tvrdio je, mora što prije vratiti u SAD, budući da mu je druga supruga jako bolesna. Istražitelji su prihvatili njegov argument pod uvjetom da o svojim odnosima s Olmertom iskaz da pred sudom, i to pod zakletvom. To je odlučeno kako bi iskaz imao snagu dokaza ako bude pokrenuta službena istraga protiv Olmerta, podignuta optužnica, a Olmert izveden pred sud, a Talansky iz bilo kojeg razloga ne dođe u Izrael kako bi svjedočio. Kako je Talansky morao svjedočiti pred sudom, za njega je saznala i izraelska štampa, pa su novinari detaljno pratili njegovo osmosatno svjedočenje i o tome izvijestili javnost. A ono je bilo senzacionalno, te po Olmerta pogubno.

Talansky je, naime, ispričao kako je niz godina davao Olmertu novac, i to u gotovini, te mu plaćao različite račune u SAD kada je Olmert dolazio u posjet. Olmerta je upoznao dok je tek bio ministar za transport. Talansky je na sudu ispričao kako je prijateljevao s različitim izraelskim političarima, mnoge financijski pomagao dajući im - u skladu sa zakonom - i donacije za njihove kampanje. S Olmertom, koji mu se jako dopao, počeo se intenzivnije družiti početkom devedesetih godina, pa su se često viđali u Izraelu i New Yorku. Talansky tvrdi da je Olmert od njega počeo češće tražiti novčane priloge, ne samo službene za kampanju, nego i neformalne. Tražio je da mu novac daje u gotovini, opravdavajući kako je to uobičajena politika ondašnje Olmertove stranke Likud. Kada ga je Talansky pitao zašto ne može dati novac u čeku Olmert mu je rekao da unutarnji stranački propisi tako kanaliziraju novac. “Ja to baš nisam mogao shvatiti”, rekao je na sudu Talansky. Ipak, počeo mu je davati novac u gotovini jer je procijenio da Olmert ima kvalitete političara koji može uspostaviti kontakt sa židovskom zajednicom u SAD: “Zato sam podržavao tog čovjeka. Zato se nisam obazirao na razne stvari koje sam zamijetio. Namjerno sam ih zanemarivao. Možda nisam trebao.” Tužitelj Moshe Lador, koji ga je ispitivao pred sudom, pitao ga je što ga je u svemu uznemiravalo, a on je odgovorio: “To što je novac tražio u gotovini. To nisam mogao razumjeti. No, nisam to pitanje potezao jer sam procijenio da su veće i važnije stvari u pitanju.”


Mnogo novca Talansky je za Olmerta skupljao na raznim primanjima i donatorskim zabavama, ali mu je dao i dosta vlastitog novca. Godine 2002. dao je Olmertu 30.000 dolara skupljenih donacijama, kako bi ovaj financirao svoju kampanju na izborima za vođu stranke, a taj mu je novac dao napisavši četiri čeka u svoje ime, ime svoje supruge i svoje dvoje djece, kako bi se poštivala ograničenja u pojedinačnim donacijama. Talansky je ispričao kako mu je Olmert krajem 2003. godine telefonirao i ponovno tražio novac za izbore. “Bio sam prilično šokiran jer je tražio veliki novac, 72.000 dolara. Otišao sam u banku, podigao novac u gotovini, te mu ga donio u hotel.” Godinu dana kasnije Olmert je zatražio pozajmicu od 25.000 dolara za ljetovanje u Italiji, koje je Talansky platio, ali mu Olmert to nikada nije vratio. Isto tako Olmert nije vratio ni 15.000 dolara koje mu je Talansky dao za financiranje njegove kampanje na izborima za gradonačelnika Jeruzalema. Jednom prilikom Olmert je proveo tri noći u hotelu Ritz Carlton u Washingtonu, te je zamolio Talanskog da plati račun od 4700 dolara tvrdeći da je dosegao limit koji ima na vlastitu kreditnu karticu. Tužitelj je Talanskog pitao je li ikada dobio priznanicu od Olmerta, što je izazvalo smijeh u sudnici. Talansky je odgovorio da nije, da je Olmerta smatrao dobrim prijateljem, a “njegovu zadanu riječ da će novac vratiti zlatnom obvezom”. No, novac mu nikad nije vratio.

S JOHNOM McCAINOM  predsjedničkim kandidatomS JOHNOM McCAINOM predsjedničkim kandidatom Talansky je procijenio da je Olmertu u gotovini dao oko 150.000 dolara, a da ništa nije tražio za uzvrat. Novac mu je davao jer je smatrao da je sposoban političar kojemu treba pomoći da dobije priliku da vodi zemlju. Jednom se Olmert ponudio da će mu pomoći, zvao je neke bogate američke Židove da angažiraju Talanskog pri opremanju hotela minibarovima, a kada se Talansky javio jednom od tih ljudi na preporuku Olmerta, ovaj se na njega izvikao i zalupio mu telefon. Talansky je pred sudom rekao da je tada zaključio da “s političarima ne treba raditi nikakve poslove”. Također je rekao da nema pojma kako je Olmert poklonjeni novac trošio, ali je dodao: “Jedino što sam zapazio jeste da voli skupe cigare, nalivpera i satove. To mi se činilo neobičnim.”

Istražitelji su, bar zasad, zaključili da novac koji je Talansky davao ne treba tretirati kao mito, jer on stvarno nije imao neposredne koristi od toga, protiv njega nije pokrenut postupak, pa se može vratiti u SAD. No, pozvan je da se u srpnju vrati u Izrael kako bi ga Olmertovi odvjetnici mogli pred sudom unakrsno ispitati. No, Olmert se nalazi u vrlo neugodnoj situaciji, jer iz svjedočenja Morrisa Talanskog ispada da je on itekako kršio zakon primajući novac. Njegovi odvjetnici tvrde da zakon nije kršen, ali priznaju da ono što je radio možda nije etično. Pojavili su se pozivi Olmertu da podnese ostavku, što je on odbacio. Neki od tih poziva dolaze i iz njegove stranke.

Da bi zbog ove afere Olmert trebao otići smatra i Tzipi Livni, 49-godišnja izraelska ministrica vanjskih poslova. Time je povukla prvi potez kojim je željela dati do znanja da namjerava preuzeti premijersko mjesto, jer vjeruje da upravo ona ima najviše izgleda da ga naslijedi.

POVIJESNI POTEZ TZIPI LIVNI Prva izraelska ministrica koja je sudjelovala u radu jednog foruma uPOVIJESNI POTEZ TZIPI LIVNI Prva izraelska ministrica koja je sudjelovala u radu jednog foruma u Tzipi Livni susrela se prošlog tjedna s grupom izraelskih novinara koji su je upitali kako gleda na krizu koja je izbila zbog optužbi na Olmertov račun. Odgovorila je da bi se stranka Kadima, kojoj oboje pripadaju, trebala pripremiti za izbore, te za unutarnje stranačko natjecanje za novog vođu. Rekla je da se “Kadima mora pripremiti za svaku mogućnost”, a izraelski politički komentatori su zaključili da je ovom izjavom, ne spominjući ime, zapravo počela pritiskati Olmerta da se makne sa svojeg položaja. Po njenim riječima “politička realnost” se u Izraelu promijenila nakon što je Talansky pred sudom u Jeruzalemu pod zakletvom obznanio kako je u proteklih 15 godina Olmertu u gotovini dao 150.000 dolara. Odmah nakon što je čuo svjedočenje Talanskog i vođa izraelske Laburističke stranke, ministar obrane Ehud Barak zatražio je da Olmert ode sa svojeg položaja, te zaprijetio da će, ako to ne učini, izazvati krizu vlade i tako natjerati da se u Izraelu održe izvanredni izbori. Barakova Laburistička stranka je u vladinoj koaliciji sa Olmertovom Kadimom, koja u parlamentu nema većinu bez Barakove stranke.

Razgovarajući s novinarima Tzipi Livni je obznanila da treba početi s procedurom demokratskog izbora Olmertova nasljednika.

Njezina izjava izazvala je veliku pozornost jer je Tzipi Livni danas najpopularnija politička ličnost u vladinoj koaliciji. Oba njena roditelja bili su borci za izraelsku državu, članovi poznate nacionalističke organizacije Irgun. U politiku je ušla kao gorljiva desničarka. No, kasnije je slijedila umjereniju liniju premijera Ariela Sharona kada je napuštao desničarsku stranku Likud i osnovao stranku Kadimu te pobijedio na izborima u ožujku 2006. godine, i uz njezinu pomoć.

Kada je Sharon doživio težak moždani udar i kad je trebalo izabrati novog vođu stranke i novog premijera ona je politički bila još preslaba, pa je za Sharonova nasljednika izabran Olmert. U početku mu je pružala podršku, ali kako je jačala, pokazivala je sve više nezavisnosti. Potom ga je počela i kritizirati.

Pitanje je hoće li Olmert preživjeti ovu krizu, koja bi se mogla poprilično zakomplicirati, kada počnu svjedočiti još neki ljudi upoznati s Olmertovim financijskim tajnim operacijama. Govori se da bi po Olmerta posebno pogubno moglo biti svjedočenje njegova bliskog prijatelja i bivšeg poslovnog suradnika Urija Messera. Po tvrdnjama izraelskog dnevnika Haaretza Messer je novac koji je Olmert dobivao od Talanskog držao u svojem sefu, te ga dijelio dalje prema Olmertovim uputama, što Olmert niječe tvrdeći kako nije imao pojma o novcu u Messerovu sefu. Poziv da svjedoči Messer još nije primio, barem o tome ništa ne zna izraelska štampa.

Winogradov izvještaj

Komisija kojoj je na čelu bio sudac Eliyahu Winograd zaključila je da je Olmert odgovoran za izraelski poraz u Libanonu 2006. Nakon tog nalaza je Tzipi Livni počela kritizirati Olmerta i pozivati na njegovu smjenu.

Vezane vijesti

Iranski general: vojni udar bio bi kraj Izraela

Iranski general: vojni udar bio bi kraj Izraela

Visokorangirani iranski general u subotu je izjavio kako bi izraelska vojna akcija usmjerena protiv iranskoga nuklearnog programa doveo bi do… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika