Vedrana Rudan Povijest žena je, ako zanemarimo Majku Terezu i madame Curie koja je postavila temelje nuklearne fizike i dobila dvije Nobelove nagrade, ostalih se ne mogu sjetiti, povijest ljubavnica moćnih muškaraca. Čak je Simone de Beauvoir, majka svih feministica, uvijek bila najprije Sartreova životna družica a onda sve ostalo. "Ženama se ne rađamo, ženama postajemo", rekla je Simone čiji su stoti rođendan ove godine Francuzi obilježili tako da su svi mediji objavili kako sebe golu, staru sedamnaest godina, gleda u ogledalu. Neki su postavili pitanje koliko je primjereno Francuzima pokazati mladu Simoninu guzicu na njen stoti rođendan. Pametna većina nije se čudila, žena je samo guzica čak i kad je Simone de Beauvoir. "Ženama se ne rađamo, ženama postajemo", muško je gledanje na žensko pitanje. Poruka je jasna. Žene su same krive što kroz život idu kao "žene", ne trude se sebe rođenu kao biće koje nije žensko s godinama pretvoriti u muškarca, biće koje vlada svijetom. Možda je Simone zapravo htjela reći: ženama se ne rađamo, u žene nas pretvaraju muškarci. Što je žena od pamtivijeka do danas? Ona je nešto što baulja kroz život mlaćeno i gaženo. U životu će uspjeti onoliko koliko bude znala iskoristiti svoje sise i međunožje. Iza svake uspješne žene krije se muškarac kome se na nju diže.

Svaka uspješna žena u nekom trenutku svoje karijere osjeti neodoljivu potrebu da pokaže kako je ženka. Ima sise iako je šef banke, ima guzicu iako sjedi u parlamentu, ima dobre noge iako je doktorica nauka, nju muškarci žele, dakle, ona postoji. Žena koja je nešto postigla bez pomoći svoga tijela i muškarca koji to tijelo liže, jebe ili miluje čudno je biće ili kći ambicioznog i uspješnog oca kome nije uspjelo dobiti sina. Oni koji ne znaju koliko uspješne žene frustrira činjenica da svijetom moraju hodati obučene u tamnoplava, siva i crna poslovna odijela uvijek se iznenade kad te žene jednoga dana, ničim izazvane, iz košulje izvuku svoje mliječne žlijezde. Gospođa Merkel, njemačka kancelarka, ove je godine na premijeri jedne opere odlučila svijetu pokazati raskošne mliječnobijele, dojenjem nenačete sise. Svi svjetski mediji objavili su snimke njenih dojki u svoj njihovoj ljepoti. Merkelica je poručila svojim kolegama, nemojte me se bojati, iako se bavim muškim poslom ja sam normalna i ženica sam samo koja želi da je netko povali i zgrabi za sisurine. Moje cice, vidite kako su dobre a imaju preko pedeset. Težak je život uspješne žene. Neopisiv je križ biti muško ili ne biti. Uspješne žene podijeljene su u dvije grupe. Glumice, teve voditeljice, pjevačice, manekenke i ostale umjetnice u trgovinu pičkom i sisama stupaju u dvanaestoj. Poslovne žene, borkinje za ljudska prava, političarke, istim oružjem, ali u koricama, kreću u rat kasnije. Njihova je bitka teža i neizvjesnija jer su ulaganja veća. Učenje i studiranje oduzima vrijeme i tupi oružje koje treba i skrivati i koristiti. Samo te sirotice znaju kako je teško uznemiriti štapić među šefovim nogama a biti obučen u sivo od glave do pete. Od tih se jadnica očekuje nemoguće, da budu muškarci koji će uzbuditi muškarce koje ne uzbuđuju muškarci. Drago mi je što nikad nisam bila u njihovoj koži, sve sam u životu, jedina na svijetu, postigla samo zahvaljujući... diplomi pedagoške akademije. Ne bih o toj temi koja nikoga ne zanima, ženske frustracije frke su nižih bića, da me ovih dana nije začudilo s koliko su žara prva hrvatska pera krenula ubadati sirotu Gordanu Sobol.

Za one koji ne znaju, to je žena koja godinama sjedi u Hrvatskom saboru. Vjerojatno je niste zapazili. Garderoba neupadljiva, naočale, nastupi bezlični, rezultati dugogodišnjeg bavljenja politikom nikakvi, ukazanja na teveu blijeda. Ukratko, gospođa Sobol ponašala se poput mnogih neuspješnih muškaraca, ima ih a nema ih. A onda je ovih dana gospođa Sobol osvanula u topiću i uskim hlačicama ovješena o šipku. Što je šipka? Šipka je metalna palica o koju se najčešće češu striptizete u polumračnim barovima. Jasnije rečeno, šipka je rekvizit koji služi kurvi da uzbudi mužjake i natjera ih da više piju ili da je pozovu da im pleše u krilu. Kad se komad uvija oko štange na nogama obavezno mora imati cipele sa šiljatom potpeticom jer mužjaci vole zamišljati kako ih kurva ubada u leđa dok svršavaju, ili tako nekako. Ali, mijenjaju se i vremena i trendovi.

Danas šipka više nije samo kurvin rekvizit, ona je u mnogim fitness centrima sredstvo za, kako kaže Sobol, "pražnjenje negativne energije". Zato se uvažena zastupnica objesila o šipku, na stopala je navukla cipele s petom od dvanaest centimetara, jedno bez drugoga ne ide, iako šipka dva nije isto što i šipka jedan. Zastupnica u hrvatskom časnom domu učinila je isto što i gospođa Merkel. Nabijajući se na rostfraj štapinu izrazila je svoju ženskost i objavila, poželjna sam iako imam 47 godina, ja nisam sivi kostimić, bezlična frizurica i naočale, ja sam ženka kojoj treba štap. Sviđa mi se vrijeme u kojem živim. Nama ženama danas je mnogo jasnije što se od nas očekuje. Prije četrdeset godina časopisi su nam prodavali priču kako su muškarci i žene ravnopravna bića. Sve smo to pušile. Moje vršnjakinje i ja čak smo i grudnjake bacale u smeće. Zašto dizati ono što visi i tako lagati bližnje svoje. Tijelo nije važno, važan je duh. Danas vidimo da to baš i nije tako. Muškarci modernog doba jasno nam poručuju što se od žene traži. Sve mi moramo mnogo vježbati, vježbati i vježbati. Samo tako ćemo imati dovoljno kondicije da na poslu budemo muškarci a doma nešto što sa šipke visi.