Kćer prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Nevenka Tuđman po treći je put optužena da je uz pomoć svog društvenog položaja četiri godine namještala poslove svom bivšem poslovnom partneru, te da je za to primala proviziju. Naime, na dva je dosadašnja suđenja, pod istom optužbom, sudac zagrebačkog Županijskog suda Vladimir Pavleković donio nepravomoćnu oslobađajuću presudu koju je oba puta Vrhovni sud ukinuo.

Žalbu Vrhovnom sudu podnio je USKOK, koji tvrdi da je optužena za protuzakonito posredovanje primila 980 000 kuna provizije. Nevenka Tuđman je, prema tvrdnjama USKOK-a, bivšem poslovnom partneru Igoru Kneževiću 1996. namjestila posao u Ministarstvu znanosti te je za to primila proviziju. USKOK je u žalbi tvrdio kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te nezakonito posredovanje Nevenke Tuđman ocijenio kao dopušten pravni posao pri kojemu je poštivana procedura.

U žalbi je istaknuto i kako je pogrešno utvrđeno da potpisivanje Ugovora o konzaltingu između Kneževićeve tvrtke i Ministarstva ne predstavlja službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti. Prema tvrdnjama USKOK-a, vrijednost posla je bila veća od 200 000 kuna pa su se na taj ugovor trebale primijeniti odredbe o javnoj nabavi, no Ministarstvo je "namjerno i svjesno" zaobišlo te odredbe.

Vrhovni sud je na temelju argumenata USKOK-a oslobađajuću presudu proglasio nevažećom te slučaj vratio prvostupanjskom sudu koji treba utvrditi vrijednost Kneževićevih usluga, te ocijeniti je li Ministarstvo bilo obvezno primijeniti spomenute odredbe o javnoj nabavi.

Knežević je na prvom suđenju priznao kako je zahvaljujući Nevenki Tuđman postao osoba koja je u Ministarstvu znanosti birala izvođače radova za ugradnju telefonskih centrala na fakultete, čime se bavila njegova tvrtka, te je uvjetno osuđen na dvije godine. Na ponovljenom se suđenju pojavio kao svjedok gdje je ponovio svoje ranije optužbe. Od prvotne četiri točke optužnice iz 2003. godine na snazi je ostala samo jedna.