Savjetnik Perković-Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost nije ni jednom Zagorcu ponudio odustajanje od kaznenog progonaVideosnimka sastanka odbjegloga generala Vladimira Zagorca i Saše Perkovića, savjetnika predsjednika Stipe Mesića za nacionalnu sigurnost, koja je prošli tjedan objavljena na portalu Javno.com, definitivno je potvrdila da Perković na tom sastanku nije izgovorio ni jednu krivu rečenicu. Sadržaj snimke koju je Zagorec montirao i dostavio tom hrvatskom portalu otkriva i da je sve što je Perković na sastanku izgovorio bilo primjereno tom trenutku. Perković Zagorcu ni jednom nije ni osobno niti u ime predsjednika Mesića ponudio mogućnost da se odustane od njegova kaznenog progona, niti da mu se ukine pritvor. O tomu se na sastanku pričalo, ali isključivo kao mogućnosti o kojoj će eventualno odlučiti Državno odvjetništvo.

Perković se sa Zagorcem sastao u bečkom hotelu Radisson SAS 25. svibnja 2007. Zagorec je taj sastanak tajno snimio i otad pokušava manipulirati njegovim sadržajem, a zadnji pokušaj manipulacije dogodio se prošli tjedan, kad je Zagorec montiranu verziju tog sastanka plasirao portalu Javno.com. Tijekom tog razgovora Zagorec je Perkoviću spominjao neke tajne račune u inozemstvu na kojima je otuđeni novac za obranu Hrvatske, pričao mu je i o imenima nekih osoba koje te račune kontroliraju, a pokazao mu je i neke dokumente za koje je Zagorec Perkoviću rekao da potvrđuju njegove tvrdnje.

Za protuuslugu je tražio da do 16. lipnja 2007. Državno odvjetništvo odustane od njegova kaznenog progona. Budući da glavni državni odvjetnik Mladen Bajić na to nije pristao, Zagorec je 27. lipnja 2007. na Zemaljskom sudu (Landesgericht) u Beču odlučio prekinuti pregovore i progovoriti o toj komunikaciji. Međutim, taj je događaj prikazao tako da si pokuša olakšati situaciju, tvrdeći da je ta komunikacija uspostavljena iz Ureda predsjednika Stipe Mesića, koji mu je obećao srediti odustanak od kaznenog progona odluči li on progovoriti o pljački novca za obranu Hrvatske. Zagorec je to učinio kako bi pokušao austrijski sud uvjeriti da je postupak protiv njega uvjetovan politikom i da mu se u Hrvatskoj zato neće pošteno suditi. Nije u tome uspio.

Prošlotjedno objavljivanje montirane i kraćene videosnimke tog sastanka posve demantira Zagorčevu tezu da njegov razgovor s Perkovićem dokazuje da je postupak protiv Zagorca politički uvjetovan. Sporna videosnimka traje 55 minuta. Više je puta Zagorec taj razgovor kratio onako kako je mislio da će mu ići u prilog, ali bezuspješno. On i Perković razgovor su počeli pričom o tome što je zapravo prethodilo Zagorčevim pravnim problemima. Perković je rekao Zagorcu da priča zapravo počinje od jeseni 2006.

Taj dio razgovora tekao je ovako:
Perković: - Priča počinje od jeseni i od silne količine računa koji su počeli pristizati sa svih strana. Računa koji su biliVideo-Skrivena kamera snimila je susret Zagorca i Perkovića, a odbjegli general odlučio je snimku upotrijebiti za pritisak na institucije otvoreni u inozemstvu.
Zagorec: - Počeli su pristizati sa svih strana? Informacije? To vam je samo od Ive Pukanića i Snježane Šiprak.
Perković: - Ne.
Zagorec: - Ne. Ja vam garantiram...
Perković: - Prije nego što sam došao gore (misli na Ured predsjednika, op. a.), radio sam u HIS-u i u Obavještajnoj agenciji.
Zagorec: - Znam.
Perković: - Prije toga, negdje 2002. i 2003. mi smo već imali jedan broj tih računa. Austrija nam je brojeve računa poslala.

---

Nakon što su nekoliko minuta pričali o dokumentaciji, kako su se vršila plaćanja prema inozemstvu u vrijeme naoružavanja Hrvatske, u šestoj minuti snimke Perković je rekao Zagorcu: “Nas zanima priča iz tog vremena koja se odnosi na podatke o skupljanju novaca vani.”

Zagorec ga je potom pitao zna li što otvara, a Perković mu je rekao: “Znam. Ne mogu niti ja svašta reći. Moram paziti, jer ste vi ipak u postupku...”

ZAGORČEVE OPTUŽBE idu na račun Pašalića i Sanadera, ali teško ih je ozbiljno shvatitiOko jedanaeste minute njihova razgovora Perković je prvi put počeo govoriti o mogućim prijedlozima Zagorcu, ali je taj dio izrezan. Potom se na snimci, izvađena iz konteksta, pojavljuje sljedeća rečenica Saše Perkovića: “Da ne idete u pritvor.” Vjerojatno je snimka namjerno izrezana baš na tome mjestu kako bi se stvorio privid da Perković osobno, ili u ime predsjednika Mesića, nudi Zagorcu da ne ide u pritvor.

Zagorec mu je tada rekao da on želi kompletnu rehabilitaciju. Budući da Perkoviću nije bilo jasno što to znači, Zagorec mu je rekao da želi da mu se omogući normalno poslovanje, a ne da mu se sve blokira, te da se u postupak protiv njega kao svjedoci ne uvlače kriminalci poput Hrvoja Petrača. Perković mu je potom rekao da mu je on poruku prenio.

“Mi razgovaramo o dokumentaciji koju ćete vi pribaviti... Mislim da mi u tom slučaju možemo pomoći puno, relaksirati priču oko vas”, rekao je Perković Zagorcu. Sljedeći dio njihova razgovora tekao je ovako:
Zagorec: - Recite mi kako i koje su moje garancije, odnosno vaše garancije da će to tako biti.
Perković: - E, sad, postoje sigurnosne garancije, naravno. Što se tiče osobne sigurnosti, ja bih išao na varijantu da se za ove aktivnosti ne zna. Vi ćete u jednom trenutku razgovarati sa državnim odvjetnikom. Ja sam u ovoj priči samo kurir.

Već ta rečenica pokazuje kako Perković ništa ne nudi u ime predsjednika Mesića. Štoviše, u četrnaestoj minuta njihova razgovora na montiranoj snimci Perković je Zagorcu rekao: “Ali određene zvanične garancije vi ćete dobiti od državnog odvjetnika.”

“To je već nešto ozbiljno”, uzvratio mu je Zagorec.

“Ali, da bih ja otišao do Bajića i Pajića, moram im reći što nudite... Ja sam taj koji će na temelju dokumentacije procijeniti o čemu se radi. U tišini”, rekao je Perković Zagorcu.

Potom su u razgovoru pokušali simulirati kako bi izgledala procjena dokumenata koje bi Zagorec dao. U jednom trenutkuFranjo Tuđman, po Zagorčevim riječima, nije sudjelovao u pronevjeri Perković je Zagorcu rekao da se ta simulacija ne može na tom sastanku detaljno odigrati jer za sve postoji pravna procedura. Tu je svoju misao Perković Zagorcu detaljno elaborirao ovako: “Ja aludiram na sljedeću formulaciju: vaša pomoć sustavu, ne mislim pritom na pokajništvo. Vi pomažete sustavu dokumentacijom i pričom, te kao svjedok... Zbog općeg nacionalnog interesa oko ovih točaka, te količine novaca nestalih na računima... I sustav na to mora gledati susretljivo. Da bi sustav bio susretljiv, moram nešto donijeti sa sobom. E sad što, morate voditi računa da vas respektiram, radili ste što ste radili i možete rekonstruirati cijelu priču. Morate voditi računa da smo se mi prošlih godina nagledali svega i raznih krivotvorina... Bilo bi dobro da iz te dokumentacije uslijedi neka reakcija sustava.”

Potom su razgovarali o tomu bi li se Zagorec u takvom razvoju događaja pojavio kao svjedok, ili u nekoj drugoj formi. Negdje na sredini montirane snimke Zagorec je Perkoviću rekao: “Možda da odvjetništvo povuče svoj istražni zahtjev?” Perković mu je na to odgovorio: “Zato bi se vi prvo trebali javiti Državnom odvjetništvu.”

Nevjerojatno je otkud Zagorcu hrabrosti da nakon toga javno tvrdi da mu je predsjednik Mesić nudio ukidanje pritvora i obustavu postupka. Zagorec je Perkoviću u nastavku razgovora rekao i da bi prihvatio razgovor s Mladenom Bajićem ili Lazom Pajićem u Beču. Potom su počeli pregovarati o dokumentima koje bi Zagorec učinio dostupnima hrvatskim vlastima.

U tom trenutku Zagorec je dao Perkoviću krivotvoreni dokument koji je trebao kompromitirati premijera Sanadera. Međutim, taj trenutak je izrezan. Perković je dokument spremio te počeo pričati o njemu kao o Zagorčevu znaku dobre volje. Nakon što je vidio taj dokument, ponovo je rekao da o svemu mora razgovarati s Mladenom Bajićem. Nedugo nakon tog sastanka, u nastavku svojih manipulacija Zagorec je pokušao plasirati u javnost informaciju da je krivotvoreni dokument o navodnih 19 tona zlata pod kontrolom premijera Sanadera Perković pokazao Zagorcu. Međutim, to nije bila istina, nego je bilo obratno.

Vladimir Zagorec zapravo je tada bio ključna figura mnogo šire urote protiv hrvatskog državnog vrha koja je počela u Beču 25. svibnja, a svoju kulminaciju imala kada je u Hrvatskom listu objavljen falsifikat o navodnih 19 tona zlata koje kontrolira hrvatski premijer Sanader. Nedugo nakon što mu je Zagorec dao taj dokument, Perković je u nastavku razgovora na tom sastanku ponovo Zagorcu rekao da se ništa ne može riješiti bez Bajića i Pajića. U međuvremenu je Zagorec Perkoviću rekao da on svime time stavlja u dodatnu opasnost i sebe i svoju djecu. Perković mu na to nije odgovorio potvrdno, nego mu je rekao i da i ne. Utoliko nije istina niti da je Perković Zagorcu rekao da mu je život u Hrvatskoj u opasnosti, iako ga je u razgovoru Zagorec na to pokušavao navući.

Vladimir Zagorec nije uspio dokazati da je postupak protiv njega politički motiviranU nastavku razgovora dogovarali su se o novom sastanku. Perković je Zagorcu potom rekao i sljedeće: “Ja na sebe preuzimam obavezu da razgovaram o mogućnosti povlačenja pritvora, te da se vidi što se sve po tom pitanju može napraviti... Ako vi smatrate da bilo što nije u redu oko obitelji i oko vas, nemojte oklijevati da to prijavite. I austrijskim vlastima, i pismeno Zagrebu. Vi se pismeno uvijek možete obratiti predsjedniku, ako mislite da se događaju neke prijetnje.”

Na kraju mu je Perković rekao da će se on posve maknuti u stranu ako se vidi da sustav neće funkcionirati. Unatoč svemu tomu, Zagorec je u prošli petak u razgovoru za Javno.com rekao da predsjednik Mesić, a ne on, izvrće činjenice i služi se neistinama. Predsjednik Mesić opet je komentirao slučaj, rekavši da on nije Sašu Perkovića poslao u Beč, nego da je sve to inscenirao Zagorec. Predsjednik Mesić je u pravu, ali je nakon objave montiranog dijela sastanka Perkovića i Zagorca u Beču posve nebitno tko je inicirao taj sastanak. Čak i da je Mesić poslao Perkovića na taj sastanak i da ga je on osobno inicirao, ono što je Perković na sastanku govorio posve je legitimno i primjereno funkciji koju on obnaša. Nijedan trenutak tog razgovora ne daje niti naslutiti da bi postupak protiv Zagorca u Hrvatskoj bio politički motiviran.

'Tuđman je bio čist'U prvom dijelu bečkog razgovora Perković je Zagorcu objasnio kako on u istrazi oko novca za obranu sudjeluje još od 2002. ili 2003., kad je radio u Obavještajnoj agenciji, odnosno HIS-u. Upozorio je Zagorca da su Austrijanci dali hrvatskim vlastima brojeve tajnih računa. Perković je potom rekao Zagorcu da ga ne smatra glavnom osobom u toj priči, a kada ga je Zagorec upitao na koga zapravo misli, Perković mu je odgovorio: “Govorimo o ministrima, govorimo o premijeru i eventualno o samom pokojnom predsjedniku, te koliki je njegov upliv u tu priču uopće bio, ili nije bio...”

Zagorec mu je tada rekao da je Franjo Tuđman u toj priči praktički bio čist, te da bi se onda priča odnosila na Franju Gregurića, Ivu Sanadera i Ivića Pašalića.