Ukoliko ste ljubitelj marihuane i njenih derivata, a želite posjetiti Afganistan, požurite. Sezona marihuane i hašiša je upravo počela a trajat će još dva do tri mjeseca. Hašiš možete naći sirom Afganistana, ali najbolji, najkvalitetniji i najjeftiniji je u sjevernim provincijama Kunduz, Baghlan i Balkh. Otkako je na vlast u provinciji Balkh došao bivši lokalni razbojnik i ratni profiter, general Atah, opijuma ovdje gotovo i nema.

Ataha je službeni, od vlade postavljeni guverner provincije, zahvaljujući kojem je Mazar-e-Sharif postao najsigurniji grad Afganistana. General je jednostavno zabranio svojim bivšim podanicima kriminalne radnje, a vrlo je strog kada je opijum u pitanju. Zahvaljujući ovom guverneru, Balkh je službeno proglašen "čistom provincijom", bar što se opijuma tiče. I zločin, kidnapiranja i sitni kriminal su gotovo istrijebljeni.

Ipak, čini se da Atah ipak ima jedan porok. Atah voli hašiš. Brižno sakrivene iza visoke pšenice na poljima sirom Balkh provincije, mirno rastu sočne biljke marihuane.

Nesvjesna svih tih pozadinskih zbivanja, mirno sam se zaputila na lokalni bazaar u Mazar-e-Sharifu. U gomilama jeftine kineske odjeće i pakistanskih plastičnih cipela za dame bitno se isticao djedica koji je sjedio na rubu ceste. Tradicionalno obučen u bijelu nošnju, crni prsluk i turban, djedica je prodavao biljne preparate i neke plave kamenčiće koji bi mogli biti lapis lazuli.

Na ofucanu dekicu je uredno izložio sjemena korijandera i rotkvica te još nekog bilja. Tu su bile i biljne mješavine za liječenje dijabetesa i bubrežnih bolesti. Iako je Humira, Afganistanka koja mi je pravila društvo djedicu zaobišla u širokom luku, ja sam mu prišla. Raznobojne posudice, kamenčići, bilje a posebno egzotično sjemenje uvijek su je privlačilo pozornost.

Kada me je ugledao, djedica se široko nasmiješio. Zavukao je ruku duboko u svoju vreću i izvadio najlon vrećicu punu sluzave i ljepljive, tamnozelene smjese. Pošto poto mi je želio prodati tu smjesu.

Humira me je povukla za ruku i pokušala odvući. Ispod glasa mi je govorila "to je čars, to je čars". "Što je čars?", glasno sam upitala, a djedica se nasmiješio još šire pokazujući mi uredno smotane male paketiće te iste zelene smjese.

Humira me je opet povukla od djedice, ali ja sam odlučila kupiti dva sjemena koja su mi u prvom redu privukla pažnju. Izgledali su kao medenjaci i nesto takvo jos nisam vidjela. Pokušala sam doznati što je čars, no Humira se sklonila iza ugla obližnje ulice, a djedica nije govorio engleski. Platila sam svoja dva sjemena u obliku medenjaka i otišla.

Humira je odbijala otkriti detaljnije podatke o ljigavoljepljivoj supstanci zvanoj čars, pa sam tek sutradan upitala za razjašnjenje Hasiba, kolegu novinara. Kada sam opisala što sam vidjela i kako se to nešto zvalo Hasib mi je odgovorio: "Pa to je bio hashish!"

Zbunjeno sam zaključila da hašiš koji sam do sada imala priliku vidjeti uopće nije tako ljepljiv i zelen, nego suh i smeđ, a on mi je s znatnom dozom ponosa u glasu odgovorio: "To je bio neki loš hašiš. Ovaj afganistanski je najbolji. Najjači."

Nastavio je opisivati vrline kemijski neobrađenog čarsa kojeg sam sada imala priliku vidjeti. To je potpuno kemijski neobrađen hašiš, koji je svježe iscjeđen iz zrelih biljki marihuane. Kada se puši, objasnili su mi, ovaj hašiš je odličan, ali je previše mastan, pa ga pušiti nije lako.

Najbolji način za konzumaciju ove vrste hašiša je "BANGA". Banga u doslovnom prijevodu znači sjemenka marihuane, a piće se pravi na slijedeći način:

U dva decilitre mlijeka ubacite nekoliko oraha, badema i bangu. Po želji dodajte šećer. A za bolji ukus u sve to ubacite i komadić svježeg hašiša. Sve sastojke kuhate zajedno dok bademi ne postanu mekani. Dovoljno je popiti 0.3 decilitra za fantastičan efekt.

Upozorenje: piće se pravi isključivo sa svježim, kemijski neobrađenim hašišom. Ukoliko u hašišu koji kuhate ima kemikalija, gadno ćete otrovati želudac. Recept stoga vrijedi samo za Afganistan. Naši domaći narkomani, ma koliko bili stručni, daleko su od ovog zadovoljstva.