Ako ste novinar i želite nešto od Natalie Olić, ona će se maksimalno potruditi da vam zagorča tih nekoliko sati ili dana koje provedete s njom. Ako ste joj pak prijatelj, ponudit će vam sve što ima: kuhat će vam, odvesti vas kamo treba ili ponuditi vam gostinjsku sobu. Toj nadasve pričljivoj i gostoljubivoj supruzi hrvatskoga nogometnog reprezentativca Ivice Olića, koji je na trenutnom Europskom prvenstvu jedan od naših glavnih strijelaca, ja sam prije svega ono drugo, ali to je nimalo nije spriječilo da i meni uporno prigovara. Njoj je sve problem: neće se slikati, ne želi se presvući u haljinu, a tijekom intervjua najmanje pet puta će pitati kad će biti gotovo. Natalie, koja uz šestogodišnjeg sina Antonija i dvije godine mlađeg Luku uskoro treba roditi i svoje treće dijete, posjetili smo u Hamburgu gdje obitelj živi već godinu i pol dana, otkako je Olić potpisao za HSV, tamošnji nogometni klub. Natalie nas je dočekala na vratima obiteljske kuće u elitnom dijelu Hamburga, stavila prsta na usta kako bi nam dala do znanja da djeca spavaju i čim je mogla progovoriti, prvo pitanje je bilo: "Što si ti meni dovela i fotografa? Zar nisi rekla da radimo samo intervju?“

EXTRA: Pretpostavljam da i svom suprugu ovako prigovarate! - Ja vama ne prigovaram, nego vas ispitujem. A suprugu prigovaram. Iako u zadnje vrijeme manje. Inače me može svaka sitnica izbaciti iz takta, ali otkako sam trudna, sve mi je ravno. Rekao mi je Ivica da bi bilo najbolje da sam stalno trudna.

EXTRA: Što ste rekli suprugu nakon pobjedničke utakmice protiv Njemačke u kojoj je zabio jedan od dva gola?

- Nazvao me prije utakmice i bio je pod velikim stresom. Bojao se da će izgubiti od Nijemaca. Rekla sam mu da je to nemoguće jer ja imam osjećaj da će pobijediti i da će on zabiti gol. To se i dogodilo, a to - usput rečeno - nije prvi put da sam predosjetila rezultat za neku utakmicu. Ovaj sam put čak uplatila i listić u kladionici što nikada ne radim. Nazvao me nakon utakmice i rekao: "Ženo moja, proročice moja, bila si u pravu.“

EXTRA: Dobro, kako ćemo onda igrati protiv Poljske u ponedjeljak?

- Morate me pitati u ponedjeljak ujutro. Ali vam mogu reći da ćemo sigurno ući u polufinale.

EXTRA: Koliko je meni poznato, vi ste oduvijek bili potpuno nezainteresirani za nogomet. Jedna ste od rijetkih supruga nogometaša koje nikada nisu niti pratile utakmice niti odlazile na njih. Što se to promijenilo da ste odjednom postali vatreni navijač?

- Dogodilo se to da smo se prije godinu dana preselili iz Moskve u Hamburg. Naime, ovdje je svaka utakmica HSV-a rasprodana do posljednjeg mjesta. Ovi ljudi žive za nogomet i kad sam vidjela atmosferu na stadionu, jednostavno sam poželjela odlaziti na utakmice. HSV ima najbolje navijače koje sam u životu vidjela, jednostavno su ludi za nogometom. Čak i djeca od pet godina znaju sve igrače poimence.

- U sklopu stadiona postoji vrtić u kojem ih, ja kao majka dvoje djece koja je uglavnom stalno s njima, zaista poželim ostaviti tijekom utakmice kako bi barem tih sat i pol odgledala u miru. Dakle, to su višesatni pregovori s mojim sinovima o tome zašto oni ne mogu gledati utakmicu. Nakon poluvremena ih već moram odvesti na tribinu. U vrtiću u koji sad idu, otkako je počelo prvenstvo, sva djeca dolaze u dresovima s brojem 11 kojeg inače nosi Ivica u HSV-u. Ovdje je običaj da, nakon što igrači zabiju gol, svatko od njih ima svoju pjesmu koju puštaju na razglas. Moja djeca znaju pjesmu za svakog od njih. Ivičina pjesma je "I Need a Hero“. Koliko su mi djeca luda za nogometom, sve se bojim da me čeka još nogometaša u obitelji.

Više u novoj Extri