Kako dalje nakon irskog 'ne'?

Irsko 'ne' novom temeljnom dokumentu Unije, donijelo je brojne poteškoće europskim političarima u nastavku administrativnih promjena EU-a, izazvavši stopiranje gotovo svih planiranih reformi koje su povezane s Lisabonskim ugovorom. Problem je, unatoč tvrdnjama nekih političara ipak povezan uz pristupanje Hrvatske, što je danas decidirano ustvrdio francuski predsjednik Sarkozy. "Kako bismo se otvorili prema Hrvatskoj, trebamo Lisabonski sporazum", kazao je Sarkozy. Pitanje novih kadrovskih promjena i restrukturiranja tijela Unije, u sljedećim mjesecima čelnici zemalja članica nenadano će zamijeniti razmatranjem adekvatnih rješenja za poteškoće uzrokovane jednim referendumom.

Vijest da je u Irskoj referendumom odbačen Lisabonski ugovor; novi temeljni dokument Europske unije, dobrano je prouzročilo paniku u zemljama članicama po proglašenju prvih rezultata iz Dublina. Iako se prema anketama i javnom mnijenju u toj zemlji tjednima prije kao izvjestan 'epilog' mogao donijeti ovakav zaključak, očigledno je da je šok kod europske političke elite i dalje izražen. Naime, Francuska i Njemačka Vlada prije dva su tjedna ozbiljno razmatrale pitanje o preventivnim mjerama ako dođe do ovakvog scenarija.

Posebice Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je od početka najveći zagovornik i promicatelj ugovora iz Lisabona. Nakon recentnog sastanka Sarkozya i Merkelove, oboje državnika složili su se kako će njihove zemlje adekvatno i promptno odgovoriti u slučaju ovakvog scenarija. Međutim, scenarij se ostvario, a unatoč predviđanjima, za sada se ne nadziru kvalitativna rješenja koja bi mogla dobrano anulirati postojeće stanje.

Vijest o još jednom fijasku po pitanju verifikacije elementarnih zakonskih postulata Unije u nekoj od zemalja članica, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i britanski premijer Gordon Borown čuli su uoči sastanka u Parizu; gradu koji za dva tjedna preuzima predsjedateljstvo Unije od Ljubljane. Tamo su trebali, potpuno formalno, razgovarati o potencijalnim kandidatima za visoke administrativne pozicije Europske unije, koje su prije toga trebale biti oblikovane Lisabonskim ugovorom.

Lisabonski ugovor, koji je već ratificiran u 18 od 27 zemalja članica, trebao je obuhvaćati definiranje odabira čelnih ljudi za sve važnije pozicije Europske zajednice država.

Međutim, vijest da je 860,000 Iraca reklo 'ne' na referendumu opravdano je zabrinula, a što je najgore, u potpunosti paralizirala unutarnje reformske projekte EU-a i nenadano uvjetovala stvaranje potpuno novih prioriteta za zemlje članice, koje zajedno broje pola milijarde građana.

Za sada neće biti novih ugovora, ili pak postavljanja novih čelnih ljudi u tijela Unije. Sarkozy i Brown od prošlog su petka umjesto kadrovskih promjena, simbolično mogli započeti konzultacije (na bilateralnoj razini) o tomu kako zajedničkim snagama utjecati na postojeću činjenicu, da je Irskim odbacivanjem novog ustava, cjelokupna stvar većim dijelom stopirana. A sve to nakon šest godina rada na dokumentu i bezbroj pregovaračkih procesa o poboljšanju istog između zemalja članica.

Alternacija, podilaženja pojedinim zemljama u jedinstvenim zahtjevima te pripremama za zamjenu postojećeg ugovora iz Nice. Činilo se kako je rješenje na pomolu. No, dogodila se Irska, gotovo neminovno uzrokujući da se ugovor iz Lisabona ne usvoji do predviđenog datuma; 1. siječnja 2009 godine, kako je po objavi rezultata referenduma istaknuo premijer Luxembourga, Jean-Claude Juncker.

Proturječna retorika najočitija je posljednjih nekoliko dana bila na možda najvećem aspektu koji je izravno uvjetovan usvajanjem novog ustava: proširenju na članice koje su u predprisupnom pregovaračkom procesu i koje usklađuju zakone s Unijom.

Naime, posljednjih se dana dobrano raspravlja o tome koliko će slučaj iz Irske utjecati u kontekstu daljnjeg proširenja. Ako se u obzir uzme činjenica da postojećim ugovorom iz Nice nije predviđen ovaj reformski aspekt, a neusvajanjem novog malo je prostora za manevriranje.

Predsjedavajući Vijeća EU-a i slovenski premijer Janez Janša ublažio je tenzije kazavši kako Unija ima dostatne administrativne kapacitete za neometano pristupanje novih članica, u prvom redu Hrvatske i Turske, što je danas potvrdio i povjerenik za proširenje Oli Rehn, ističući kako su pitanje pristupanja ovih zemalja, članice EU-a donijele jednoglasno. Dok s jedne strane spomenuti političari ističu kako je sudbina Lisabonskog ugovora nevezana nužno uz sudbinu članica koje pristupaju Uniji, predsjednik Sarkozy danas je istaknuo kako bez ratificiranja novog Ustava ipak nema ulaska Hrvatske u Uniju.

Francuska će ubrzo preuzeti predsjedavanje Unijom, a Sarkozy je ovom izjavom priznao ozbiljnost cjelokupnog problema. Djelomićno suprotno Rehnovom nadanju kako je pitanje vremena kada će i druge zemlje prihvatiti Lisabonski ugovor i time umanjiti poteškoće u kojima se EU momentalno nalazi.

S druge pak strane, postavlja se pitanje hoće li ishod irskog referenduma ponukati druge države, također na prepuštanje ovog pitanja građanima da odluče, a shodno ovom primjeru, lako bi se moglo ponoviti većinsko nepovjerenje referendumu.

Takvu su retoriku upotrijebili neki eminentni političari Unije. Predsjednik komisije Europskog parlamenta Jo Leinen usporedio je prošlotjedne događaje s krizom iz 2005. godine, kad je na referendumu Francuske i Nizozemske odbačen prvotni ustav EU-a. Unija se spomenutim događajem oporavljala gotovo do prošle godine, a novi udarac francuski premijer Francois Fillon simbolički je prokomentirao u jednoj rečenici: „Ako je Irski narod odlučio odbaciti Lisabonski sporazum, to znači samo jedno: da Lisabonskog ugovora neće biti.“

Čak je i Elmar Brok, član Europskog parlamenta, inače jedan od glavnih savjetnika Angele Merkel, zloslutno najavio kako bi rezultat iz Irske mogao zaprijetiti dosadašnjem (pre)ustroju Unije, ali i utjecati na kraj EU-a u postojećoj formi. Rezultat ovoga referenduma, kazao je Brok, mogao bi dugoročno odnose između zemalja članica reducirati na 'šture' ekonomske saveze i države saveznice koje bi se podijelile na dvije najutjecajnije sile Starog kontinenta: Francuske i Njemačke, što bi imalo poražavajuće rezultate na dosad planirano oblikovanje Unije.

Kako dalje nakon svega, postavljaju pitanje brojni europski političari koji se ne slažu s najavama optimistički raspoloženog dijela javnosti.

Fokus europskih zakonodavaca slijedećih će tjedana biti na rješavanju problema te iznalaženju alternative nesigurnoj budućnosti Unije koja bi mogla uslijedi. Irsko odbijanje Lisabonskog ugovora bit će glavna tema ovoga tjedna na sastancima EU-a.

Kraj proteklog tjedna bilo je razdoblje za kakve takve pripreme, a već su danas u Luxembourgu pokrenuti razgovori između predstavnika zemalja članica, koje najavljuju nastavak ratifikacije sporazuma, bez obzira na slučaj iz Irske, a više o tome biti će riječ na summitu u Bruxellesu.

Štoviše, najavljeno je kako će se nakon što sve države prihvate Lisabonski ugovor, Unija početi intenzivno baviti s pitanjem Irske, a kao jedno od rješenja najavljuje se limitiranje prihvaćanja spomenutog dokumenta na 26 zemalja članica, da bi paralelno s tim, Irskoj trebalo ponuditi alternativnu vrstu prihvatljivijeg sporazuma: uvjeravanjem ove države da se upusti u još jedan referendum.

To je, ističu zagovaratelji ove ideje, prvi put uspješno provedeno 2001. godine. Naime, Irci su tada odbacili i postojeći ugovor iz Nice, da bi nakon određenih prenamjena čak 63 posto građana glasalo za ustav EU-a. U slučaju da Irci ipak ne prihvate izmjenjeni dokument, doći će do najgoreg mogućeg scenarija; ponovne izrade 'poboljšane' verzije te ponovnog ratificiranja iste u svih 27 država članica EU-a.

Slučaj Irske: Prekretnica ili velik problem EU-a koji se može riješiti?

Declan Ganley, čelni čovjek 'ne' kampanje u Irskoj, nakon ishoda glasanja na referendumu, kazao je da sada irski dužnosnici imaju dobre razloge "otići u Europu i dogovoriti bolje uvjete za Irsku". Pitanja boljih uvjeta koje Ganley spominje, uvelike se očituju u sudbini koncepta rapidnog gospodarskog rasta početkom 90-ih u Irskoj, koja je prije nekoliko godina od epiteta 'ekonomsko čudo od države' prerasla u prosjek sa rastućim gospodarskim problemima. Za vremena gospodarskog vrhunca, u Irskoj je zabilježen rast od 8 do 9 posto. Iako je činjenica da je članstvo Irske u Europskoj uniji dobrano uvjetovalo promicanje Irske iz nazadne poljoprivredne države s ruba Europe u ekonomsku silu, kako je to kazao tamošnji premijer Brian Cowen; ostaje činjenica da je sve više građana nezadovoljno s svojom pozicijom u EU, a irska politička scena pokazuje znakove polariziracije po ovom pitanju.

Od 1973 godine, Irska je dobila 61 milijardi eura iz Bruxellesa. Potom je uslijedilo masovno ulaganje u gradnju infrastrukture, škola, sveučilišta i drugih institucija, koje su privlačile ulagače iz cijelog svijeta zbog niske porezne stope. Microsoft, Dell ili pak najveće farmaceutske tvrtke, tek su neke korporacije koje su otvorile svoja postrojenja u Irskoj. Međutim, nedavno je došlo do velikog problema, manifestiranog u činjenici da je nekad najunosniji posao s nekretninama na nacionalnoj razini najednom gotovo priveden kraju. Okolica Dublina prepuna je praznih vila koje se ne prodaju, dok novoizgrađene nekretnine dobrano zjape prazne u predgrađima gradova, što je tek dio problema. Recentni globalni porast cijena uvjetovo ju nesrazmjer i stvaranje velikog broja građana s niskim prihodima. Porastao je i kolektivni skepticizam Iraca prema stranim tvrtkama i ulagačima, a rješenje cjelokupnog problema u zemlji gdje su građani naviknuti na visoki standard, ne nazire se. Njihovo izglasavanje nepovjerenja ustavu Europske unije, pokazuje želju za adekvatnom reakcijom Bruxellesa.

Za sada scenarij ovog slučaja nije poznat, a kraj bi, ako u prvom krugu ne dođe do sretnog završetka, mogao biti iscrpljujuć i popraćen dugim vremenskim periodom. Ako Irci ne održe drugi krug referenduma i ako ne prihvate Lisabonski ugovor, to bi moglo pokrenuti i val nezadovoljstva postojećim stanjem i kod drugih članica: prvenstveno gdje vlada najveća količina euroskepticizma-u Velikoj Britaniji i Poljskoj, koje bi također mogle tražiti sve više ustupaka, piše njemački Der Spiegel.