Među nesretnicima koji su uspjeli pobjeći iz zapaljene Troje nakon što su Ahajci provalili kroz dotad neosvojive gradske bedeme zahvaljujući Odisejevu lukavstvu, bili su i Enejin otac, stari Anhiz, i Enejin sin Askanije, ali ne i Enejina žena Kreuza, jedna od kćeri nesretnog trojanskog kralja Prijama, koja je zaostala za družinom u bijegu. Kad se Eneja po nju vratio u već srušeni grad, zatekao je na zagrištu njihove palače samo njezin duh i Veliku majku Kibelu. One su mu zajedno prorokovale sudbinu trojanskih izbjeglica. “Na zapad kreni, mili i hrabri mužu, jer sudbina/nas rastavi kruta, u zemlji italsku pođi i/ondje osnuj dom, al ne zovi ga više Trojom/jer ruševna ona sada po podzemlju/podiže razorene zide, i sjeća se ugasle moći/i sreće koja se vratiti neće.”

Kako nije imao kuda, vrati se Eneja svojoj družini i zapovjedi da porinu veslarku u more i krenu u susret sudbini. Bili bi se i prije dočepali italskog kopna da ih istočni vjetrovi nisu doveli do afričkih obala. Našli su se u Kartagi, na dvoru moćne kraljice Didone, koja se odmah zaljubi u trojanskog princa. No ni Eneja nije bio ravnodušan prema čarima moćne vladarice i uskoro, unatoč tomu što je tugovao za Kreuzom, između princa i kraljice bukne strasna ljubav i svakog dana priređivali su raskošne bankete od plodova mora i ribe, po ćemu su Kartažani, potomci velikih moreplovaca Feničana, bili poznati po cijelom Sredozemlju, a navečer su se podavali jedno drugomu i ostajali u zagrljaju do zore. I bio bi Eneja iznevjerio svoju zadaću da mu se u snu ne javi Jupiter, koji je od tog trena bdio nad sudbinom svih Trojanaca, znajući da će od njihova koljena poteći potomci koji će podići njegov sveti i vječni grad Rim, i zapovjedi Eneji da razapne jedra i krene prema Italiji. Težak je bio rastanak s Didonom, a ona, skrhana i razočarana, odbije sva Enejina objašnjenja, čak i poziv da pođe s njim u Italiju, pa onako tašta baci strašnu kletvu na njega i cijelu njegovu družinu.

Čim su isplovili i dotakli obalu Tunisa, umre stari Anhiz, Enejin otac, a kad su ga pokopali i zaplovili put Sicilije i južne Italije, u silnom nevremenu utope se Enejin štitonoša Palinarije i najvjerniji suborac njegova rođaka Hektora, trojanskog junaka nad junacima, hrabri Mizenije. More ih je obojicu izbacilo na obale južne Italije i Eneja je pronašao njihova tijela doplovivši do kopna. Zatekao ih je kako leže na pijesku između dva rta. Jednog je pokopao na rtu koji danas nosi Palinarijevo ime, a drugoga na mjestu koje danas nazivaju Mizenskim rtom, po hrabrom Mizeniju. Palinarijev leš prometnuo se u veliku ribu, a Mizenijev u velikog raka, čiji oblik i imaju ta dva rta blizu Capue i Napulja.

No njihove duhove, baš kao i duhove svih poginulih Trojanaca, svog oca Anhiza i žene Kreuze Eneja je uskoro vidio u podzemnom svijetu, kamo je sišao jedini od smrtnika, osim svog neprijatelja Odiseja, i u tminama porazgovarao s dušama najmilijih. Pred vratima podzemnog svijeta ugasila se moć Didonine kletve te je Eneja stigao do Lacija, porazio Latine i oženio se etrurskom princezom Lavinijom, s kojom je imao nekoliko potomaka, koji će osnovati Rim, baš kako su predvidjeli Jupiter i Kibela. U njihovu čast Eneja je na svom dvoru priređivao kraljevske riblje bankete, na kojima su neobična jela od velikih riba i rakova bila najveće poslastice. I tako u Italiji svetkuju sve do danas.