Nastavlja se suđenje trojici hrvatskih generala Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku za zločine počinjene tijekom Oluje. Na suđenju je danas svjedočio bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith koji je tu dužnost u Hrvatskoj obavljao od 1993. do 1998. godine. Uz njega će na suđenju biti nazočna predstavnica američke vlade, a ovo je njegovo četvrto svjedočenje pred Haškim sudom.

Prije pet godina bio je svjedok na suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću, a 2006. bio je svjedok na suđenjima bivšem vođi krajinskih Srba Milanu Martiću, te šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata optuženih za zločine počinjene tijekom rata u BiH gdje se uglavnom bavio hrvatskom politikom prema BiH. Tijekom tih suđenja, Galbraith je bio kazao kako u operaciji Oluja nije bilo etničkog čišćenja jer je većina srpskog stanovništva odmah napustila teritorij, ali je bilo zločina."Hrvati nisu počinili etničko čišćenje u Krajini, iako su počinili teške povrede ljudskih prava... stanovništvo je otišlo prije dolaska Hrvata, vjerojatno s pravom strahujući od toga što bi Hrvati mogli učniti", rekao je Galbraith na suđenju Miloševiću koje se održalo prije točno pet godina.

Generale Gotovinu, Čermaka i Markača, Haško tužiteljstvo tereti za etničko čišćenje, odnosno progon stanovništva te druge zločine počinjene tijekom Oluje."Hrvatska je bila umiješana u mnogo nezakonitog i kriminalnog ponašanja tijekom operacije Oluje. To je uključilo dopuštanje sustavnog paleža domova i imovine srpskog stanovništva nakon što je otišlo. To je uključilo ubijanje nekoliko stotina osoba koje su ostale. To je uključilo napore Tuđmana, koji je po meni bio rasist, da spriječi Srbe, građane Hrvatske, u povratku u njihove domove", rekao je Galbraith na suđenju bivšem vođi krajinskih Srba Milanu Martiću

Na tim suđenjima on je bio kazao kako su i on osobno i američka vlada stalno i javno kritizirali povrede ljudskih prava koje su počinili Hrvati i "koje su bile teške i neoprostive" te na njih upozoravali na susretima s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i drugim hrvatskim dužnosnicima. Opisao je kako se početkom kolovoza 1995. godine pridružio na traktoru koloni izbjeglica kod Siska kako bi ih zaštitio od napada. Na suđenju je bio rekao da je do Oluje došlo jer su se poklopili interesi međunarodne zajednice i Hrvatske da se vojnom akcijom zaštiti Bihać od snaga RS odnosno da se spriječi mogućnost ponavljanja Srebrenice na tom području, a Hrvatska je uz to strahovala od formiranja nove kompaktne zapadne srpske države koja bi obuhvaćala susjedne dijelove BiH i Hrvatske i otežala hrvatski cilj reintegracije svojih tada okupiranih područja.

Uz to, rekao je Galbraith, Hrvatska koja je tada bila preopterećena izbjeglicama, strahovala je od novog vala izbjeglica, a postajala je sve nestrpljivija zbog ustrajnog odbijanja vođa krajinskih Srba da prihvate plan mirne reintegracije tzv. krajine uz davanje široke autonomije Srbima (plan Z-4). Za planiranje hrvatske vojne akcije, kazao je Galbraith na tim suđenjiima, "saznao sam 21. srpnja 1995., odnosno 15-ak dana prije samog početka Oluje" i tvrdio je da SAD u planiranju Oluje nije sudjelovala, a privatna vojna kompanija MPRI sudjelovala je samo kroz programe obuke.

Na Miloševićevom suđenju je svjedočio da je Hrvatskoj tada prenio stajalište SAD-a da Washington "niti odobrava niti se protivi" vojnoj akciji, kao i da Hrvatska u slučaju da zapadne u teškoće ne može računati na pomoć SAD-a. Kasnije na Martićevom suđenju, Galbraith je bio rekao da je Washington odlučio da neće dati "nikakvo svjetlo za hrvatsku vojnu akciju - niti zeleno niti crveno".

Bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha je tada, kako je posvjedočio, "upozorio Tuđmana na najsnažniji mogući način da ćemo, u slučaju ikakve vojne akcije, njega i Hrvatsku smatrati odgovornima za zaštitu civilnog stanovništva, srpskih civila, kao i za sigurnost mirovnih snaga UN-a". Na suđenju Miloševiću, bio je rekao kako Knin tijekom granatiranja nije bio razoren odnosno nije bilo većih oštećenja u gradu, što je teza koju zastupaju obrane trojice generala, nasuprot stajalištu haškog tužiteljstva, a bio je rekao da je "određeni dio srpskog stanovništva otišao jer su im vođe naredile a ne zbog vojne akcije", što je također teza koju zastupaju branitelji hrvatskih generala.