Veljko BarbieriStari Grci smatrali su da je Polidamna bila egipatska kraljica, žena mitskog kralja Toanta, ali ni njega ni nju ne spominje nijedan povijesni, mitski, čak ni pjesnički izvor. Možemo je naći samo u “Ilijadi”, ali kao čarobnicu, a ne kao kraljicu. Grci su joj pripisivali magične sposobnosti, a posebno onu da pomogne ljudima zaboraviti sve jade. Egipatski povjesničar Menehto ili, kako su ga Heleni nazivali, Meneton, u III. st. pr. Kr. poistovjetio ju je s Tuoridom, posljednjom kraljevnom XIX. egipatske dinastije, koja je vladala oko 1200. pr. Kr., otprilike u doba kad su Ahajci razorili Troju. Kad se kralj Menelaj nakon razaranja Troje vratio kući u palaču u Sparti sa svojom ženom, lijepom Helenom zbog čije je otmice i započeo Trojanski rat, stao je trpjeti paklene muke.

Nije mogao oprostiti ženi što ga je napustila s trojanskim kraljevićem Parisom pa ju je toliko ponižavao da je htjela skončati, ali kralj ju je vukao vezanu zlatnim lancem i pred dvorjanima i pukom nazivao pogrdnim imenima. Helena je trpjela i zbog grizodušja, jer su zbog njezine nevjere poginule tisuće ponajboljih ahejskih i trojanskih junaka. Kraljica Polidamna se smilovala i odlučila pomoći. Na svojoj kraljevskoj lađi, na čijoj se palubi izdizala palača od ebanovine i zlata, zaplovila je iz Aleksandije prema Peloponezu, osjećajući kako se pučinom šire odjeci boli koja je razarala Menelaja i Helenu. Usidrila je raskošnu lađu uz obale grčkih otoka i na njima brala čudotvorno morsko bilje, a posebno kapare, zajedno s grančicama koje je vezivala u snop s ostalim raslinjem, dok je u posebnu staklenku spremala pupoljke, potopljene u vino. Kad je stigla pod strme litice nad spartanskaom lukom, pošalje Menelaju glasnike tražeći da je ugosti kao kraljicu Egipta. I nije spartanskom vladaru drugo preostalo, ma koliko bi se najradijee zatvorio s Helenom u najtamniju odaju u svojoj palači, pa zapovjedi da se nakon duga vremena priredi velika gozba.

Uskoro je za kraljevskim stolom, odmah uz natmurenog Menelaja i očajnu Helenu, sjedila moćna Polidamna i podigla pehar gledajući u kralja: “O, silni Menelaju, nisam ti donijela ni srebra ni zlata, nego blago veće od najvećega. Zapovjedi da mi donesu pliticu sa žarom i doći će kraj tvojim mukama.” Kraljica čarobnica baci morsko bilje u žar i uskoro od njega ostane samo pepeo. Pa ga uspe u vino u svom peharu, a iznesena jela začini kaparima iz staklenke. “Kušajte sad oboje i napijte se iz mog pehara”, reče Polidamna i baci čini na kraljevski par. Kušaju i napiju se i Menelaj i Helena, a od užitka koji je silazio niz nepce zaborave da su ikad bili rastavljeni i da je ikad počinjeno onakvo zlo. Zahvaljujući čarobnom bilju egipatske kraljice živjeli su sretno do kraja života, začinjajući jela kaparima s hridi nad spartanskom lukom.

Popara s kaparimaOko 2 kg obarene ribe u komadima, najbolje kirnje i grdobine, položite u zdjelu na 2 dl maslinova ulja, ubacite 1 sjeckanu kapulu, 1 krumpir u ploškama, 5 režnjeva češnjaka, začinite solju i paprom u zrnu pa podlijte bijelim vinom. Kad riba omekša, izvadite krumpir i protisnite ga u pire, pa vratite s 2 žlice kapara, dobro protresite posudu i pustite da kuha još nekoliko minuta. Služite vruće.